U subotu, 29. listopada, na nekoliko zagrebačkih lokacija održat će se Dan otvorenog grada, kao nastavak Dana otvorenog trga koji su se organizirali ispred Hrvatskog narodnog kazališta. Idejni nositelji projekta su redatelji Anica Tomić i Ivica Buljan i bivša intendantica Dubravka Vrgoč. Prvo događanje „Zajedništvo“ zamišljeno je kao lanac od stotinu ljudi koji se dijagonalno drže za ruke i čine simboličnu liniju preko Trga kralja Tomislava. Na Trgu bana Josipa Jelačića, središnjem gradskom trgu, održat će se događanje „Oda mladosti“, tijekom kojeg će zbor izvoditi pjesme, a slučajni prolaznici pozvani su da se pridruže. Događanje „Zagreb, tak imam te rad“ bit će na prostoru nove pješačke zone u Staroj Vlaškoj. Glumice Barbara Nola i Dijana Vidušin u interakciji s građanima razgovarat će o Zagrebu nekad i sad i pričati priče o starom Zagrebu, a neke od najljepših pjesama, poput intimnih posveta Zagrebu, izvodit će Ivan Colarić. Građane se poziva da donesu nešto što ih podsjeća na Zagreb pa će zajedno od tih predmeta graditi instalaciju posvećenu svom gradu. Posljednje događanje je „Začarana šuma“, u režiji Ivice Buljana, koje će odvesti građane u šetnju parkom Tuškanac i potragu za izvođačima koji će „skriveni“ na određenim lokacijama recitirati poeziju, dijelove iz slavnih dramskih tekstova Shakespearea, Čehova ili Molièrea, ali i izvoditi improvizirane situacije iz svakodnevnog života.

Kako kaže Anica Tomić, europski gradovi nakon pandemije itekako potiču korištenje javnog prostora i intervencije i interakcija unutar njega, s ciljem kulturnog prožimanja prostora i dostupnosti svim građanima koji u tim događajima i sudjeluju.

„Važno je da su sadržaji besplatni, čime to postaje simbolički čin u kojem se svatko osjeća dobrodošao bez obzira na klasnu ili nacionalnu pripadnost. Interakcija je najvažnija za građane. Ovo je zapravo namijenjeno njima jer to je neka vrsta strukturiranog, a opet kulturnog i, ako želite, duhovnog sadržaja koji im njihov grad vraća. Ili kako bi rekao Arsen, ‘Zagreb i ja volimo se tajno’. Ideja događanja ‘Zajedništvo’ je da Trg aktivno kao statement poveže ljude koji često jedni druge ne primjećuju u svojim svjetovima briga i vlastitih sudbina. Lanac ruku kojima se ljudi povezuju i simbolički stoje na Trgu trajat će nekoliko minuta kao neki, bar za mene, simbolički čin povezivanja svih nas bez obzira na sve naše političke, nacionalne ili klasne razlike. Jer samo kroz zajedništvo i empatiju možemo mijenjati svijet nabolje“, rekla je Anica Tomić.

Kako je istaknula, karijeru je započela kao trinaestogodišnjakinja upravo iz performansa koji su uvijek uključivali druge i komunicirali s njima. Theatre de Femmes izvodio ih je po najrazličitijim prostorima, od hala, preko tvornica do trgova, ulica i hangara.

„Budući da su to većinom ‘happeninzi’, oni uvijek uključuju neku grešku, nepredvidivost koja događaju daje spontanost i uzbuđenje, a s druge strane uvelike ovisi o publici i njihovoj želji da se svemu pridruže. Ovakvi događaji uvijek u meni probude onu staru alternativku i pankericu i sjete me onih početaka u kojima sam vjerovala, a i danas vjerujem, da je kultura zapravo jedna od glavnih duhovnih tvari koja u ovim situacijama postaje dostupna svima, besplatna i zapravo je negdje duboko socijalna i puna razumijevanja za sve“, zaključila je Tomić.

Redatelj Ivica Buljan kaže da projekti poput ovog donose onu dozu slobode, kreativnosti i susreta s umjetnicima koja jedan grad čini uzbudljivim za život. Riječ je i o demokratizaciji kulturnih sadržaja.

„Važno je da oni nisu produkti za elitu, već da su dostupni građanima i gostima. Kad je ‘Začarana šuma’ u pitanju, Tuškanac je jedan od najljepših dijelova grada, šuma u središtu, veoma često prazna, s vrlo malo prolaznika. U njoj će Nina Violić, Lucija Šerbedžija, Barbara Prpić, Barbara Vicković, Marko Cindrić, Damian Humski, Lovro Rimac, Lara Nekić, Ivan Jurković, Filip Lugarić i Lorenzo Raušević izvesti performanse. Odabrali smo monologe iz Shakespeareovih, Molièreovih i Schillerovih drama. Ali bit će tu i performansi zasnovani na Chaplinovom ‘Velikom diktatoru’, ulomci iz romana dviju nobelovki Annie Ernaux i Herte Muller, poezija Lidije Deduš, čuveni monolog Roberta Zucca iz Koltèsove drame, prizor koji je napisao Filip Šovagović“, rekao je Buljan.

U ovakvim režijama, a radio ih je dosta, Buljan pronalazi radost kakvu je, kaže, osjećao u projektima Kugla glumišta kad je tek počeo pratiti kazalište:

„Te brze umjetničke intervencije su eksplozija nakupljenog talenta kod glumaca i glazbenika i oni u kratkom performansu često pokažu vještine koje kod njih ranije nismo vidjeli. A meni daju slobodu trenutačne kreacije. Živim u uskom krugu kojemu su dostupni kazalište, filmovi, koncerti, a kroz ove akcije susrećem ljude izmučene svakodnevnim životom koji se u njih uključuju neposredno, s užitkom koji bi nam trebao biti poticaj. To je i poziv na otkrivanje pojedinih dijelova grada koje u ritmu i ustaljenim putovima kojima se krećemo, nemamo često priliku vidjeti.“