Redatelj serije ‘Crno-bijeli svijet’ Goran Kulenović nema informaciju s HRT-a o tome hoće li HRT financirati snimanje četvrte sezone, unatoč tome što je serija tražena i gledana pa se sada na zahtjev gledatelja i reprizira. Tvrdi da to nije prvi put da je HRT ‘zakazao’ jer se slično dogodilo i s još nekim serijama u njegovoj režiji

HRT je u ljetnoj sezoni 2019., u terminu od ponedjeljka do četvrtka u 21 sat, odlučio reprizirati dramsku seriju “Crno-bijeli svijet” i to, kako su obrazložili, “nakon brojnih apela i zahtjeva gledatelja”, budući da je riječ o “publici očito omiljenoj seriji”. Seriju je režirao Goran Kulenović i već prva sezona, prikazana 2015. u koprodukciji s HRT-om, bila je jako gledana zbog radnje smještene u 1980-e, priče i kvalitetne produkcije. Nakon odlične reakcije publike uslijedila je druga sezona, a nedavno i treća, no hoće li se snimati četvrta, još se ne zna. Kulenović je nedavno završio scenarij za kriminalistički igrani film po romanu Zorana Ferića „Smrt djevojčice sa žigicama“.

NACIONAL: Upravo počinje repriziranje vaše serije “Crno-bijeli svijet”, a već nakon što je 25. ožujka ove godine bila emitirana posljednja epizoda treće sezone serije, mnoge je zanimalo hoće li biti i četvrte sezone. Odgovor na to pitanje još nitko nije dao, zašto?

Svi naši gledatelji očekuju četvrtu sezonu. Jako me puno ljudi to pitalo. Neki su mi glumci pričali da ih zaustavljaju na ulici i pitaju to isto pitanje, Instagram i Facebook stranice serije zatrpani su pitanjima o četvrtoj sezoni. Naprimjer Franjo Kuhar, kojemu je tramvaj društvena mreža, rekao mi je da nikada nije doživio u životu da mu ljudi u tramvaju prilaze i mole ga da snimi i četvrtu sezonu. To je divno, ali ekipa serije samo sliježe ramenima jer ne znamo ništa u ovom trenutku.

NACIONAL: HTV je prije nekoliko mjeseci u službenoj izjavi na pitanje novinara jednog internetskog portala poslao službeno priopćenje, u kojem su napisali da se ne zna hoće li ili neće biti četvrte sezone i da je raspisan natječaj. Kako to komentirate?

Vidio sam taj odgovor i službeno je na mjestu. Međutim, drugo je pitanje koliko je logično da se kalkulira sa serijom koja ima takvu recepciju kritike i publike. Ili to želiš ili ne želiš, a sve između je samo gubljenje vremena.

NACIONAL: Kakav je bio komentar HTV-a nakon završene treće sezone serije?

Mi nemamo baš nikakvu povratnu informaciju. Nažalost, obično je tako. Jako mi je žao zato što mi to radimo s njima i mi iz ekipe stalno osjećamo da smo u maćehinskom odnosu jer smo veseli što smo to napravili za gledatelje HTV-a i naše gledatelje, ali komunikacija između HTV-a i nas ne postoji. Tu izuzimam urednicu serijala Zinku Kiseljak koja nema informacije od čelnih ljudi o seriji.

NACIONAL: Kako to tumačite, s obzirom na to da je HTV na sva zvona najavljivao treću sezonu?

Moguće je da ja, kao autor koji dugo godina uspješno proizvodi gledani program i surađuje s HTV-om, imam i neka prevelika očekivanja u komunikaciji, ali baš zato što njihov program nikad nisam iznevjerio kvalitetom, godinama ne mogu shvatiti njihov način rada. Nije mi to prvi put sa serijom „Crno-bijeli svijet“. Isto sam već doživio sa serijom „Bitange i princeze“. Iz sezone u sezonu ponavljala se ista priča. Pet sezona, koliko smo ih snimili, nikada nismo ostvarili kontakt niti smo od ondašnjih vodstava dobili povratnu informaciju. Uvijek je to bilo čekanje i iščekivanje. Uvijek smo imali osjećaj kao da nisu sigurni bi li trebalo to dalje snimati ili ne. Je li to uobičajeni problem suradnje s tako velikim i sporim mehanizmom, kakav je HTV, ne znam, ali autor se zbog takvog odnosa mora osjećati nelagodno. Ali da ne ispadne kako je samo HTV problem kad govorimo o teškoćama dramske TV produkcije, treba tu spomenuti i širi kontekst: država je od HTV-a napravila monopolista, komercijalna televizija nema obvezu uložiti u domaći dramski program, što je za nas autore katastrofa. Mogu komercijalne televizije sapunice i telenovele prodavati pod dramski program, ali da se ne lažemo: to spada u zabavni program. I sve dok je tako, tržište za dramske, a u to spadaju i humoristične serije, ne postoji i ozbiljni televizijski autori i projekti ovise isključivo o HTV-u kao producentu.

NACIONAL: Koliko ste kao autor, scenarist i redatelj upućeni u poslovni dio koji dogovara producent s HTV-om i koliko vam je taj odnos važan tijekom snimanja?

Ne upuštam se u te proizvodne dijelove jer je to posao producenta, a i ne stignem s obzirom na to s koliko se detalja moram baviti jer je budžet skroman: scenarijem, traženjem lokacije za snimanje, glumcima, svim mogućim pripremama… Ne stignem razmišljati što je dogovorio producent. Nama svima koji radimo tu seriju je jako žao što se od prve sezone budžet smanjuje. On je sve manji, a riječ je o seriji čija radnja se događa u prošlosti, a to košta. Upravo se zbog malog budžeta ne možemo radnjom maknuti iz Zagreba.

NACIONAL: Što je s marketingom?

Nama je jako žao što se nije iskoristio retro marketing koji se vani jako cijeni. Tijekom snimanja prve sezone napravili smo istraživanje tržišta i bilo je zainteresiranih. Na primjer, imamo sjajne stare proizvode koji su i danas aktualni i koji bi nam pomogli jer ne bismo trošili novac da izrađujemo stare ili lažne proizvode. Iz nekog razloga to nije bilo moguće. To je prilika koja se ne bi smjela propustiti.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da je HTV nakon vrlo uspješne prve sezone serije „Crno-bijeli svijet“ smanjio budžet za drugu sezonu, a potom i treću?

Već su nam u drugoj smanjili budžet, iako moram priznati da su u trećoj sezoni ostali na nivou druge sezone. Mi smo to nadoknadili tako da gledatelji nisu zbog toga patili jer smo se više okrenuli likovima. Prva sezona je bila pokazna jer se i puno očekivalo. Zato je i bila tako velika halabuka oko svakog detalja, koja je u krajnjoj liniji bila i simpatična i na kraju nam je donijela više pozitivnog, nego negativnog. U drugoj i trećoj sezoni gledateljima su likovi postali puno važniji pa smo tako „zakamuflirali“ malo skromnije produkcijske uvjete.

‘AKO BUDE ČETVRTE SEZONE serije ‘Crno-bijeli svijet’, bilo bi dobro radnjom se maknuti iz Zagreba jer su se likovi iscrpili. S obzirom na smanjenje budžeta, to nije moguće’

NACIONAL: Koliko serija pati zbog prilagođavanja radnje jer je smanjen budžet?

Nisam siguran da je to ispravan put. Ako se nešto pokaže uspješnim, treba onda ići na to da se napravi još bolje s još većim budžetom u nastavku, odnosno novoj sezoni. Ako bude četvrte sezone, najveći će problem biti taj što smo mi pomalo iscrpili intimne priče likova i dobro bi nam za priču došlo da se možemo radnjom maknuti iz Zagreba. U odnosu na sadašnji budžet, ne možemo nikuda iz Zagreba. Na primjer, da jednu epizodu snimimo u Dubrovniku s radnjom na Dubrovačkim ljetnim igrama 1985. ili 1986., bilo bi sjajno za priču, ali to strašno povećava budžet. Bilo bi super da možemo napraviti neku regionalnu suradnju.

NACIONAL: Kakav je uspjeh serije u drugim državama?

Čuo sam da smo i u regiji lijepo primljeni, iako bi sada bilo nerealno govoriti da smo mega-hit. Ali od prve sezone smo prilično gledani, iako nikad nisam saznao zašto serija nije odmah prodana stranim televizijama. Zbog nečega se s tim čekalo, pa je naš producent baš u tom periodu dobio informaciju beogradskog redatelja Srđana Dragojevića koji ga je nazvao da pohvali seriju i kazao je da je bila najskidanija s Torrenta.

NACIONAL: Kako je moguće da čelni ljudi HTV-a ne razumiju da tako gube i publiku i zaradu?

Ne znam, a u krajnjoj liniji i nije na meni da se time bavim. U prilog tome govori činjenica da se sve epizode dosadašnjih sezona, uključujući i ovu treću sezonu, mogu pogledati na YouTubeu. S obzirom na to da ja nemam od toga nikakve financijske štete ni koristi, svejedno mi je, ali mi nije logično da se nitko ne pobrine da se to makne. U krajnjem slučaju HTV ima svoju platformu, na kojoj se mogu pogledati sve tri sezone.

NACIONAL: Što je i logično, s obzirom na to da mlade generacije uglavnom koriste internet za sadržaj koji žele gledati, a ne TV program.

Jako puno ljudi reklo mi je da je gledalo cijelu sezonu i to odjednom putem platforme HTV-a HRTi. Dobio sam informaciju da je prošla, druga sezona, bila najklikaniji proizvod HTV-a na HRTi. Zašto? Jer smo u prvoj sezoni, zahvaljujući inicijalnoj kampanji, uspjeli pridobiti publiku koja nema običaj navečer paliti televizor. To smo shvatili jer sapunicama nismo skinuli gledanost ni jedan posto.

NACIONAL: Prvu epizodu treće sezone serije koja govori o događajima iz sredine 80-ih započeli ste zbivanjima s početka 90-ih. Je li to nagovještaj vaše želje i planova da snimite seriju posvećenu 90-ima?

Za sada nisam o tome razmišljao. Pripremam stalno koncepte pa sam tako i napisao jedan koncept za film koji bi se događao početkom 90-ih i govorio o zbivanjima koja se tiču moje generacije. Zadnje generacije koja je morala služiti vojsku u JNA i koja je došla u Zagreb kada su već počele uzbune. To je dramski gledano zanimljivo vrijeme.

NACIONAL: Unatoč činjenici što još uvijek ne znate hoćete li snimati četvrtu sezonu serije „Crno-bijeli svijet“, jeste li počeli raditi scenarij za novu sezonu?

Počeli smo iako nemamo baš nikakve naznake da HTV želi četvrtu sezonu. To je tako veliki posao da ga je uopće teško opisati. Mi ne možemo početi pisati scenarij dok ne napravimo par mjeseci temeljito istraživanje razdoblja. Imamo našu istraživačicu koja provodi vrijeme u NSB-u i šalje nam iz svih tiskovina tog vremena zanimljive tekstove. Urednica na HTV-u šalje nam neke svoje podatke i sugerira na što da obratimo pažnju. Prvo kreće razmišljanje u koji društveni i kulturološki kontekst sve postaviti kako bi mogli smjestiti likove serije u njihove intimne priče. To je preveliki posao da bi se sve to radilo dok još uvijek ne znamo hoće li biti što od četvrte sezone.

NACIONAL: Unatoč nepredvidljivoj budućnosti serije, vi ste se u posljednje vrijeme posvetili pisanju scenarija za igrani film „Smrt djevojčice sa žigicama“ po romanu Zorana Ferića. O kakvom je filmu riječ?

To je njegov roman objavljen 2002. i čim sam ga pročitao, bio mi je fantastičan predložak za film, samo što je roman daleko bizarniji od scenarija za film. Ferić voli tako pisati i to je za roman sjajno, ali meni se činilo da bi film otišao previše u artizam, s čime se Ferić složio. Kada sam mu pristupio da bismo napisali scenariji, rekao mi je da mu je inicijalno ideja i bila da napiše kriminalistički roman. Svejedno, odmah se složio da se kod pisanja scenarija držimo priče o ubojstvu pa da sve druge slojeve priče, kojih ima dosta, kroz to provlačimo.

Radnja se zbiva 1992., u ratno vrijeme koje je tek u petom planu radnje. Osnova priča je vezana uz malu otočku zajednicu, u kojoj se dogodilo ubojstvo rumunjske prostitutke. Na otok se nakon godina izbivanja vraća naš glavni lik, patolog, i kreće istraga ubojstva, uz koju dolazimo i do mračne tajne iz prošlosti tih sada već sredovječnih ljudi koji su u mladosti lovili homoseksualce, a koji se u to vrijeme 70-ih tiho poticao, zbog čega su i skrivili nesreću svog vršnjaka.

NACIONAL: U obrazloženju HAVC-a, nakon što su vam odobrili dio financija za razvoj scenarija, piše da je njihovo mišljenje da bi film upravo zbog odličnog scenarija mogao privući ljude u kino.

To je bio jedan od argumenata zašto su nam dodijelili sredstva. Mi smo si dali truda pa smo obišli sve lokacije za snimanje, odabrali dio glumačke ekipe, dobro promislili što želimo i kako ćemo to napraviti. Ono što je interesantno, što ima potencijal i za publiku i za festivale. Iako su mi festivali manje važni. Meni je puno važnije da ono što snimam prepozna publika. Kada govorimo o „Crno-bijelom svijetu“ ili „Bitangama i princezama“, onda nije riječ o manje vrijednim formama jer su se igrane serije izjednačile s filmom, ako često su i preuzele kvalitativni primat u svijetu. A ni najgledaniji film u Hrvatskoj ne vidi toliko gledatelja koliko ih je pogledalo „Crno-bijeli svijet“ ili ‘’Bitange i princeze’’.