Nacional je tijekom ponedjeljka poslijepodne, još praktički za vrijeme press konferencije koju je održavao ministar zdravstva Milan Kujundžić, doznao od izvora bliskog premijeru Andreju Plenkoviću da ga on već u utorak planira smijeniti. Prema tvrdnjama istog izvora, to je odluka koju je premijer donio još tijekom vikenda, kada je taj izvor za Nacional izjavio:

„On je bivši, otvoreno je tek pitanje kako će se to tehnički izvesti. Sve što mu je korisno, njemu je normalno. Kujundžić je Imoćanin po mentalitetu iako, doduše, geografski nije.“ Nacional je tijekom vikenda istražio porijeklo još jednog dijela imovine Kujundžićeve obitelji, koje također otvara dvojbe o transparentnosti njena stjecanja. Drugim riječima, pod lupom mjerodavnih institucija mogle bi se naći nove nejasnoće i stvoriti novi reputacijski pritisak ne samo na Kujundžića, nego i na kompletnu Plenkovićevu administraciju sve dok je on njen dio.

Da Kujundžić ima specifičan mentalitet pokazala je i njegova press konferencija u ponedjeljak, na kojoj je postalo izvjesno da je odluku o svojoj smjeni prebacio na premijera Andreja Plenkovića, koji u tom slučaju nije imao previše izbora jer je afera Kujundžić postala preveliki teret za Vladu, što su uvidjeli očito svi osim samog ministra. On nije poslušao dobronamjerne savjete da nije dobro da njegova afera i dalje opterećuje Vladu jer je od početka bilo vidljivo da se iz te afere rađa niz novih te je samo pitanje koliko će biti nastavaka i koje će se sve institucije i službeno uključiti u istragu.

Nepravilnosti dosad otkrivene u imovinskoj kartici ministra zdravstva Milana Kujundžića, za što su zaslužni prvenstveno mediji, otvorile su pitanje postoji li još neprijavljene imovine u posjedu bračnog para Kujundžić, kako je ta imovina stečena i postoje li bilo kakve naznake da je Milan Kujundžić dio te imovine stekao od netransparentnih prihoda, odnosno tako što su mu razni prijatelji ili poslovni partneri vraćali određene usluge. Riječ je o vrlo osjetljivom, ali legitimnom pitanju na koje svaki političar na dužnosti mora dati odgovore. Mora biti svjestan toga da je jedna od temeljnih zadaća propitivanja i javnosti i Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa utvrđivanje postoje li nesrazmjeri između stvarnih prihoda i stvarne imovine bilo kojeg političara ili javnog dužnosnika koji bi ukazivali na to da je političar ili javni dužnosnik iskoristio svoj položaj kako bi utjecao na određene procese, a zauzvrat dobio određene koristi.

U slučaju ministra Kujundžića, koji tvrdi da je sve u životu stekao pošteno i svojim radom, posljednjih dana se više pitanja otvorilo nego zatvorilo. Ako dođe do službene istrage, ministar će vrlo vjerojatno morati dati odgovore i na pitanja o dijelu imovine koja ne glasi samo na njega i njegovu suprugu Tatjanu Kujundžić, već i na njihovu obitelj to jest djecu.

Ministrova kći kupila je 2013. i stan u novoj elitnoj zgradi u Zagrebu, za 80 tisuća eura podigla je kredit, a dio predujma u iznosu 30 tisuća eura, kako se može vidjeti iz ugovora, dala je u gotovini

Naime, u imovinskoj kartici supružnika Kujundžić nije navedena kuća na Malešnici u kojoj su živjeli do preseljenja u novu vilu u Markuševcu koju su 30. kolovoza 2010. kupili od tvrtke Zidni vrt d.o.o., a čija je vlasnica bila ministrova supruga Tatjana Kujundžić. Kuća na Malešnici nije navedena jer danas više ne glasi na supružnike Kujundžić, nego na njihovu djecu, 33-godišnjeg sina Hrvoja Maria Kujundžića i 35-godišnju kćer Anu Kujundžić. Milan i Tatjana Kujundžić prenijeli su tu kuću na svoju djecu darovnim ugovorom od 12. ožujka 2012. godine. U trenutku kad su kuću prenijeli na djecu, ona je po najkonzervativnijoj mogućoj procjeni vrijedila najmanje 200 tisuća eura.

Riječ je o kući koja je u zemljišnim knjigama upisana u Katastarskoj općini Vrapče kao zgrada mješovite uporabe površine 221 četvorni metar i s dvorištem od 42 četvorna metra, to jest na čestici ukupne površine 263 četvorna metra. Kuća se sastoji od prizemlja, prvog kata i visokog potkrovlja, što ukazuje na to da sadrži tri stambene jedinice. U prizemlju kuće nalazi se Poliklinika za internu medicinu, ginekologiju i pedijatriju TIM, obiteljska poliklinika Kujundžićevih koju je osnovala Tatjana Kujundžić i potom je, u trenutku kad je dobila posao ravnateljice poliklinike Croatia zdravstveno osiguranje, prebacila na kćer Anu Kujundžić. Prvi kat i visoko potkrovlje, po svemu sudeći, namijenjeni su stanovanju.

Sam Milan Kujundžić povijest te kuće na prošlotjednoj presici ovako je opisao: “Moja supruga je otvorila ordinaciju u Zaprešiću, 1995. dižemo kredit, mislim u Zabi, i kupujemo stan u Malešnici u kojem ona otvara ordinaciju, a iduće godine smo opet s kreditom otvorili polikliniku.”

Prema podacima iz zemljišne knjige može se zaključiti da se ministar zabunio jer nije riječ o stanu, već o cijeloj zgradi, odnosno kući mješovite namjene u kojoj se, po svoj prilici, nalaze i dva stana i poliklinika. Samu kuću supružnici Kujundžić kupili su 11. srpnja 1996. za 250 tisuća kuna. Na toj čestici bilo je zabilježeno i pravo zaloga u korist Zagrebačke banke u iznosu 100 tisuća njemačkih maraka na temelju ugovora o kreditu od 5. ožujka 1997. godine, koje je u međuvremenu obrisano. Vjerojatno je riječ o drugom kreditu, koji spominje ministar, a s kojim su on i njegova supruga tada otvorili preuređenu Poklikliniku TIM na toj adresi.

Poliklinika je inače osnovana još 12. kolovoza 1987., a osnovali su je Tatjana i Milan Kujundžić. Tada je to vjerojatno bila ordinacija koju je, kako je Kujundžić rekao, njegova supruga otvorila u Zaprešiću, no u Sudskom registru nema podatka o tome na kojoj je adresi Poliklinika tada bila registrirana.

Danas su kao osnivači društva, odnosno članovi ustanove, navedeni upravo Ana Kujundžić i Hrvoje Mario Kujundžić, Kujundžićeva djeca koja su ujedno na adresi Poliklinike i prijavljena, što dovodi do zaključka da oboje ondje i žive ili su barem živjeli u trenutku upisa. Kao ravnateljica Poliklinike navedena je Ana Kujundžić, a tu je dužnost, kako stoji u Sudskom registru, preuzela 14. lipnja 2011. godine. Međutim, prema riječima samog ministra, ta klinika danas uopće ne posluje. Na spomenutoj press konferenciji, na pitanje koliko puta tjedno radi u Poliklinici TIM, Kujundžić je odgovorio: “Zadnje tri godine Poliklinika je zaključana, ja radim u bolnici u Dubravi, i to najteže slučajeve za nula kuna.”

Da je to točno, potvrdili su i podaci Poslovne Hrvatske koje je objavio tportal. Naime, Poliklinika TIM prema tim podacima ima samo jednog zaposlenog, a u 2018. imala je ukupan prihod od 28.000 kuna i nešto više od tisuću kuna dobiti.

U 2017. godini prihod je iznosio 47.000 kuna, dok je dobit bila ista. Tek nešto veći prihod zabilježen je u 2016. godini, oko 200 tisuća kuna, uz dobit koja je iznosila 28 tisuća kuna bruto.

To je otvorilo pitanje kako je i je li uopće Poliklinika isplaćivala plaću ravnateljici Ani Kujundžić, kćeri Milana i Tatjane Kujundžić, te je li ona imala i nekih drugih prihoda.

A to pitanje posebno je bitno zato što je Nacional otkrio da je Ana Kujundžić 2013. godine kupila stan u novoizgrađenom kompleksu Črnomerec centar u Gradišćanskoj ulici u Zagrebu, poznatom i kao “Valentićeve zgrade” jer ih je gradila tvrtka Ivana Valentića. Stan je, prema podacima iz zemljišnih knjiga, kupljen na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine broj U7U130039 od 24. rujna 2013. i tabularne isprave od 15. listopada 2013. Riječ je o stanu površine 66,03 četvornih metara, koji ima ulazni prostor, WC, kupaonicu, hodnik, dvije sobe, kuhinju i dnevni boravak s blagovaonicom. Stan ima i pripadajuće spremište u podrumu zgrade, površine 6,63 m2. Osim toga, Ana Kujundžić je vlasnica parkirnog garažnog mjesta na istoj adresi u podrumu zgrade, površine 13,85 četvornih metara.

Riječ je elitnom stambenom kompleksu u kojem su cijene bile prilično visoke, no 2013. Ana Kujundžić je stan od 66 četvornih metara s garažnim mjestom i spremištem platila 110.000 eura, odnosno oko 1660 eura po četvornom metru stana. Prema kupoprodajnom ugovoru, stan je plaćen u dvije rate. Prva rata u iznosu 30 tisuća eura plaćena je predugovorom, po svemu sudeći u gotovini. Druga rata od 80 tisuća eura plaćena je kreditom Raiffeisen banke te je on bio upisan kao založno pravo na nekretnini.

Kujundžićeva kći ravnateljica je Poliklinike TIM za koju je sam ministar rekao da nije poslovala posljednje tri godine, bila je zaposlena i u tvrtki Zidni vrt, a ima i vlastitu tvrtku koja slabo posluje

No taj kredit u međuvremenu je refinanciran, založno pravo je izbrisano i upisano je novo, također u korist Raiffeisen banke, ali u iznosu 73.429,90 eura iz 2016. Kao namjena tog kredita, podignutog tri godine nakon prvog, navedeni su refinanciranje i adaptacija.

Na kući u Malešnici također je navedeno založno pravo u iznosu 45.000 eura, a riječ je o kreditu koji je podigao brat Ane Kujundžić, Hrvoje Mario Kujundžić, za adaptaciju kuće. Ana Kujundžić za taj mu je kredit bila sudužnik. U izvatku iz zemljišne knjige stoji: “Na temelju ugovora o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i ugovora o kreditu stambene štednje s ugovorom o založnom pravu broj 70056820 od 17. lipnja 2013.g. br. OV-6425/13, uknjižuje se pravo zaloga u iznosu od 45.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, u skladu s čl. 2. ugovora, s kamatnim stopama u skladu s čl. 5. ugovora i rokom otplate u trajanju od 18 godina i 9 mjeseci – za korist: Wüstenrot stambena štedionica d.d.”

Drugim riječima, i sin i kći Milana Kujundžića opterećeni su kreditima pa se, u slučaju otvaranja bilo kakve istrage protiv Kujundžića, može postaviti i pitanje kako oni otplaćuju te kredite i pomažu li im u tome roditelji. Također bi u pitanje moglo doći i 30 tisuća eura koliko je Ana Kujundžić za svoj stan platila u predujmu odnosno gotovinom.

Na istoj toj adresi, koja je bila registrirana kao privatna adresa Ane Kujundžić odnosno adresa na kojoj je bila službeno prijavljena, registrirana je i tvrtka 3WOM d.o.o. za usluge, koju je Ana Kujundžić 26. veljače 2016. osnovala s još dvjema partnericama. No stan je kupljen još 2013. pa se ne može reći da bi prihodi od zarade te tvrtke mogli pokriti predujam za kupnju tog stana. To se ne može reći i zato što tvrtka, primjerice, u 2018. nije zabilježila nikakav prihod, već samo rashode i gubitak od 4500 kuna, dok je u 2017. zabilježila prihod od svega 10.416 kuna, a istovremeno su rashodi bili oko 70 tisuća kuna pa je to proizvelo gubitak od 60 tisuća kuna.

Ana Kujundžić bila je direktorica i u tvrtki Zidni vrt d.o.o., građevinskoj tvrtki koju je osnovala njezina majka Tatjana, ali ta je tvrtka 2015. prestala poslovati, a prije toga poslovala je s vrlo skromnim prihodima i zadnje tri godine bez ijednog zaposlenog. Prema podacima Poslovne Hrvatske koje je objavio tportal, prihod im je 2014. iznosio samo 68.000 kuna, a dobit 2380 kuna. U 2013. godini prihod je bio 520.000 kuna, što je uključivalo i uplatu od 131.000 kuna iz državnog proračuna, a neto dobit iznosila je 40.000 kuna. Godine 2012. prihod je bio 275.000 kuna, a dobit oko 13.000 kuna.

Sve to ukazuje na činjenicu da Ana Kujundžić nije mogla ostvariti značajniju zaradu od poslovanja tvrtki u kojima je bila osnivačica i direktorica pa se može propitivati odakle joj novac za predujam za stan, kao i novac za otplatu kredita. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ne nalaže da se u imovinsku karticu upisuje i imovina djece, roditelja ili braće i sestara pa to ostavlja prostor za manipulacije, odnosno mogućnosti da se neka tajna ili nelegalno stečena imovina prebaci na roditelje, djecu, braću i sestre ili neke druge rođake, jer Povjerenstvo neće istraživati i porijeklo njihove imovine. Takvu istragu mogu provoditi jedino Uskok ili nadležno Državno odvjetništvo. To, naravno, nikako ne znači da je Kujundžić bilo kako utjecao na mogućnost da njegova kći predujam za stan u iznosu 30 tisuća eura plati u gotovini, ali u svjetlu nelogičnosti koje su se pojavile oko obiteljske imovine Kujundžićevih, u najmanju ruku, otvara neka nova pitanja.

Za ono što naziva “linčem“ koji su protiv njega pokrenuli mediji i interesne skupine, Milan Kujundžić sam je kriv jer nikakvog “linča” ne bi bilo da je transparentno upisivao podatke u imovinsku karticu, da nije na nekim mjestima griješio s unosom vrijednosti nekretnine, a u nekima s unosom kvadrature ili bi zaboravio navesti točno porijeklo novca. On je na press konferenciji tvrdio da je sve kod njega čisto, da je riječ tek o zabuni, odnosno pogrešci pri upisu u imovinsku karticu, te da su on i njegova supruga od 2010. zaradili oko pet milijuna kuna i otprilike isto toliko dali državi putem poreza i drugih obveza. Taj podatak otprilike se poklapa s iznosima plaća koje su ministar i njegova supruga dobivali tijekom godina. Štoviše, gostujući u „RTL Direktu“ Kujundžić je pozvao institucije da ga istraže i rekao da je spreman stati i pred narod, i pred institucije, i pred Boga, a ujedno je pozvao da se istraži i vlasnika portala Telegrama, koji je prvi otkrio nedorečenosti u ministrovoj imovinskoj kartici. Ministar je rekao da su u njegovu slučaju u pitanju tek dvije, tri formalne pogreške.

U imovinske kartice ne treba se upisivati imovina djece, roditelja, kao ni braće i sestara, ali to ne znači da njihova imovina ne može biti predmetom istrage o porijeklu imovine ako se ona otvori

Ministar je i na posljednjoj press konferenciji, koju je održao u ponedjeljak u društvu odvjetnika Janjka Grlića, pozvao državna tijela da ga istraže i tvrdio da je kod njega sve transparentno. Odvjetnik Janjko Grlić na upit Nacionala rekao je da, koliko zna, protiv ministra za sada nije otvorena bilo kakva formalna istraga, osim one koju vodi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Međutim, prijavu DORH-u u slučaju Kujundžić podnio je saborski zastupnik Ivan Pernar pa će se DORH o tome morati i službeno očitovati te ispitati sve okolnosti cijelog slučaja.

Naime, kad su se Kujundžićeve pogreške iz imovinske kartice počele otkrivati u medijima, prvo na portalu Telegram a onda i drugdje, javili su se i ljudi koji su upozorili da su enigme oko imovine Milana Kujundžića započele još dok je on bio ravnatelj Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu, od 2004. do 2012., da je on kao ravnatelj pojedinim tvrtkama dodijelio unosne poslove te da su vlasnici tih tvrtki, u najmanju ruku, Kujundžiću bili zahvalni.

Portal Telegram otvorio je pitanje imovine Milana Kujundžića otkrićem da je on kupio kuću u zagrebačkom naselju Maksimir te da u svoju imovinsku karticu nije isprva unio precizne podatke o tome odakle mu novac za kupnju te kuće. Potom je Telegram također otkrio da je upitna vrijednost ministrove kuće u Markuševcu koju je kupio za 900.000 kuna iako je njezina vrijednost bila procijenjena na dva milijuna kuna te se otvorilo pitanje je li on zbog toga državi platio manji porez na promet nekretnina. Jutarnji list potom je otkrio da Kujundžić u imovinskoj kartici navodi samo jedan apartman u Novalji na otoku Pagu, dok podaci iz zemljišnih knjiga jasno pokazuju da je vlasnik dvaju apartmana, a otkrili su i oranicu koja glasi na ministrovu suprugu, a nije upisana u karticu. U međuvremenu se dogodio i incident u kojem su radnici na susjednoj parceli napali novinarku Slobodne Dalmacije Andreu Topić, koja je u Ivanbegovini kod Imotskog željela s javne površine snimiti Kujundžićevu rodnu kuću.

Sve to je, s punim opravdanjem, okupiralo medijski prostor i dovelo u pitanje može li ministar nakon takvih grešaka i dalje ostati na tom položaju te treba li sam odstupiti – ako ništa drugo onda zato što su priče o njegovim nekretninama postale preveliki teret Vladi. No umjesto da sagleda vlastite propuste, ministar Kujundžić okomio se na medije, kao i na navodne interesne grupacije koje je okrivio da stoje iza cijele priče te je čak spominjao, bez preciziranja o kome se radi, da su mu prijetili smrću. Međutim, izvjesno je da je mislio na prijetnje 19-godišnjaka iz Rijeke, izvjesnog Tomislava Ponjevića, koji mu je prijetio na Facebooku nakon što je 21. prosinca 2017. objavljeno da je Kujundžić stopirao liječenje djevojčice Ane Rite Puljić iz Stoca, koja boluje od spinalne mišićne atrofije. Ponjević je Kujundžiću poslao poruku da će ga ubiti pa je zasad nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci, što je sud kasnije pretvorio u rad za opće dobro. Stječe se dojam da Kujundžić pozivanjem na prijetnje smrću pokušava druge okriviti za svoje, kako ih on naziva, „formalne pogreške“.