Američkog slikara Edwarda Hoppera pratio je glas dobrog poznavatelja filmskog medija. Rođen je u New Yorku 22. srpnja 1882. godine, a preminuo je 1967. u 85. godini života, a iza sebe je ostavio velik broj platna s prikazima opskurnih soba i kuća, najčešće na osami, koje su mogle poslužiti (i služile su) kao izvrsna ambijentalna rješenja za scene u noir filmovima njegova vremena i kasnije.

Sedam godina prije slikareve smrti majstor trilera Alfred Hitchcock spomenut će kako mu je Hopperova slika iz 1925. (‘Kuća uz željezničku prugu’) poslužila kao predložak za gotičku kuću na brijegu (Psiho). U nju je Norman Bates (Anthony Perkins) svako malo trčao kako bi s mrtvom majkom vodio žučne rasprave o ženama-gostima njegova motela.

Bez obzira na to što ni do danas sa sigurnošću nije potvrđena ‘kućna’ veza između slikara i redatelja, svako tko je gledao Psiho te imao prigodu vidjeti Hopperovu kuću uz željezničku prugu, može potvrditi veliku sličnost i govoriti u prilog spomenute veze. Arhitektonski sklop na slici identičan je onom u filmu, s neznatnim razlikama u prozorima i dimnjacima koji su, dakako, raskošnije prikazani na slikarskom platnu. Pri tome treba imati na umu da je platno punih 35 godina starije od kadrova na ekranu.

Hitchcockova će ekipa manjak detalja na krovištu kompenzirati dinamično razvedenim pristupom zdanju – stepeništem kojim se Norman Bates penjao u kuću na brdu po savjete mrtvoj majci. Na Hopperovoj slici nema prilaznih stepenica, tek horizontala željezničke pruge koja presijeca donji dio kuće. Očito su redatelj i slikar, svaki na svoj način, tražili opskurna rješenja za gotičku kuću. Slikar ju je smjestio u ravnicu, a donjim je rakursom osnažio njezin gotički učinak. Sličnu funkciju u Psihu – izazivanje zastrašujućeg i morbidnog ugođaja – ima razvedeno stepenište podno zdanja na brdu. Redatelj je, nedvojbeno, u slikarskoj strategiji Edwarda Hoppera prepoznao shemu buduće filmske arhitekture.