Tridesetak minuta vožnje od Dubrovnika, u konavoskom mjestu Gruda nalazi se 300 godina stara kamena konoba Koraćeva kuća, a vlasnik Miho Mihatović otkriva kako ju je pretvorio u vrhunski restoran o kojem je više puta pisao i Lonely Planet
Kad stignete u konobu Koraćeva kuća, prvo imate osjećaj da ste putovali kroz vrijeme i stigli u neku ljepšu verziju prošlih vremena, točnije, prije nekoliko stotina godina, a uz pogled na prirodu oko sebe kao da ste u nekoj hrvatskoj verziji Toskane. Malo mirnijoj i malo rustikalnijoj.
Prvo što ne možete ne primijetiti, sve i ako ne možete definirati što vam se točno sviđa, besprijekoran je stil i smisao za umjetnost i lijepo u osmišljavanju svakog najmanjeg detalja kako bi 300 godina stara konoba – odnosno, kamena kuća – zadržala svoj šarm i autentičnost, a pritom služila našim suvremenim potrebama.
Primjećujete li takve stvari i cijenite li trud koji je u to uložen, stvarno možete osjetiti energiju i ljubav utkane u ovu priču, a već su samo prostor i njegova umirujuća energija dovoljni da se poželite vratiti. Možda je ekipa iz Lonely Planeta bila jednako inspirirana, no mislim da je kod njih ipak presudila hrana da to obiteljsko imanje već nekoliko puta stave na popis obaveznih stvari koje morate napraviti kad ste u Dubrovniku.
Za početak, imanje uopće nije u Dubrovniku. U idealnim uvjetima imate dobrih tridesetak minuta vožnje od grada do gotovo same granice s Crnom Gorom kako biste stigli u Grudu, malo konavosko mjesto koje često pogrešno nazivaju Grude. Gruda je oaza mira podno Snježnice, oduvijek poznata po dobrim zalogajima i restoranima uz rijeku Ljutu, a od 2011. godine i po konobi obitelji Mihatović.
Koraćevom kućom oduševljeni su poznati svjetski turistički vodiči, pa tako i francuski vodič po restoranima Gault Millau
Bez prestižnih kulinarskih priznanja ili uopće iskustva s restoranima, obitelj Mihatović je, prema želji i ideji najmlađeg brata Miha, pretvorila svoje naslijeđeno imanje u mjesto jedinstvenih zalogaja koje smišljaju i pripremaju u skladu s prirodom i od plodova iz vlastita vrta.
Uspjeli su steći reputaciju vrhunskog restorana s potpuno domaćom hranom i autentičnim kombinacijama okusa i mirisa tako da je teško da ste bili na krajnjem jugu zemlje, a da ih netko nije preporučio ili spomenuo. Okusi i mirisi jednostavno u svakom smislu prate ambijent koji oduševljava i odiše Mediteranom kakav je nekad bio.
Miho Mihatović otkrio je kako im to uspijeva i kako su podijelili poslove: „Majka radi u vrtu najviše, sve povrće koje je na našem meniju, kao i začini, dolazi iz vrta o kojem se ona najviše brine, dok je za jelovnik i kombinacije jela, kao i torte, najviše zaslužna sestra Marija.
Ona jednostavno ima nevjerojatnu sposobnost spajanja okusa i mirisa, nekad i onih koji možda mnogima na prvu ne bi išli zajedno, a uz kreativnost usađenu za obiteljskim stolom, onako iz rukava kreira neobična jela od jednostavnih sastojaka. Marija je zapravo umjetnica iza Koraćeve kuće, ona smišlja najviše detalja koji krase naš prostor. Ja sam, recimo, cijeloga ljeta na roštilju.”
‘Kad dobiješ u nasljeđe jednu od najstarijih kuća na Grudi, od jedne od najstarijih obitelji Konavala, s takvim pogledom, moraš je pretvoriti u nešto više’
Tajna njihova uspjeha je u tome da tajne zapravo nema. Kad pogledate jelovnik, s obzirom na raznovrsnost ponude, on je poprilično skroman, ali slijedi jednostavna pravila koje poštuju: što su ruke mijesile, što je vatra začinila. Ideja je bila i ostala ista, ponuditi gostima lokalni doživljaj, lokalnu hranu i lokalne namirnice.
Beskrajno kreativna Marija Mihatović inspiraciju pronađe u pomalo zaboravljenim tradicionalnim receptima i doda im svoju notu, pa ćete tako obožavati njoke s kaduljom i pršutom, tortu s rogačem ili lavandom, a turisti će najviše i najčešće obožavati janjetinu ispod peke, po konavoski ispod saća, opet u sokovima pomno birane kreativne kombinacije začina iz njihova vrta.
Ono što je dodatno specifično u ovom lokalnom doživljaju jest da se ponuda mijenja ovisno o trenutku u kojem ste stigli. Primjerice, kad je vrt bogat tikvicama, uz nekoliko uvijek prisutnih jela možete naručiti tikvice s povrćem, pri čemu tikvice „glume“ tjesteninu. To nas vodi i do bogate ponude za vegane i vegetarijance, koju redovito hvale. Isto je i s tortama, zasladit ćete se onom koja se nudi tog dana, a u vrijeme branja mente iznenadit ćete se kako se sve menta može uključiti u jela.
No neka jela uvijek možete naručiti, pa kad probate domaći pesto s domaćim njokima, zaboravit ćete da Italija uopće postoji. Osim svega što proizvode doma, meso, sir, jaja, vino, sve što taknete nije prešlo više od nekoliko kilometara prije negoli je stiglo na vaš stol. To nas vraća na formulu koju smo već puno puta čuli: posluži lokalno i domaće i uspjeh je gotovo zagarantiran.
Jelovnik je, s obzirom na raznovrsnost ponude, poprilično skroman, ali slijedi jednostavno pravilo: što su ruke mijesile, što je vatra začinila…
Koraćevom kućom nisu oduševljeni samo poznati svjetski turistički vodiči, nego i, recimo, francuski vodič po restoranima Gault Millau i cijela vojska Britanaca koji se dolaze vjenčati u njihovu bajkovitom dvorištu, uz još tisuće inozemnih i lokalnih turista.
Zbog svih onih koji su odlučili tu izgovoriti sudbonosno “Yes”, od 2017. se na imanju iznajmljuju i sobe za sve one koji se zaljube u hranu i okruženje te odluče dulje ostati. Velika želja za budućnost je sve ujediniti u šarmantni butik hotel.
Miho Mihatović o tome je rekao: ”Lokacija mi je oduvijek sama po sebi bila inspiracija, prvo za restoran, pa sobe, pa nadam se i hotel. Kad imaš takav objekt, kad dobiješ u nasljeđe jednu od najstarijih kuća na Grudi, od jedne od najstarijih obitelji Konavala, još tome s takvim pogledom, jednostavno ga moraš pretvoriti u nešto jednako senzacionalno. Sve drugo bilo bi nepoštivanje obitelji Korać, koja je bila rodbina mog oca i zauvijek nas zadužila za nešto toliko vrijedno.”
Ljubav prema tradiciji pretočena u hranu možda je najbolji opis Koraćeve kuće, koja pruža savršeni doživljaj krajnjeg juga Hrvatske. Koliko su sami Mihatovići skromni i vjerni svojim principima pokazuje i to što se nerado fotografiraju.
Jednostavno vjeruju da njihova hrana najbolje priča priču, a ionako i nemaju vremena za fotografiranje. Uspjeh restorana obitelji Mihatović pokazuje da nekad uopće nisu potrebni vrhunski marketing i prodajne vještine, nego se “proizvod” samom svojom kvalitetom odlično prodaje.
Komentari