Kubanci u nedjelju na referendumu odlučuju hoće li dopustiti istospolne brakove i surogat majčinstvo, što bi po mišljenju stručnjaka mogla biti prilika i da izraze protivljenje vladi.

Više od osam milijuna Kubanaca starijih od 16 godina ima pravo glasa na dobrovoljnom referendumu tajnim glasanjem i to je prvi put da će na taj način donijeti odluku o nekom zakonu.

Samo nekoliko mjeseci pošto je vlada usvojila kazneni zakon koji se kritizira zbog ograničavanja slobode izražavanja, obiteljski zakon ne samo da dopušta istospolne brakove i surogat majčinstvo (pod uvjetom da ga se ne plaća), nego i istospolnim parovima dopušta usvajanje djece i daje roditeljska prava nebiološkim roditeljima.

Bude li odobren, Kuba će postati tek deveta zemlja u Latinskoj Americi koja će dopustiti istospolne brakove, nakon Argentine, Brazila, Kolumbije, Ekvadora, Kostarike, Čilea, Urugvaja i dijelova Meksika.

Referendum se održava u trenutku kada je Kuba u dubokoj gospodarskoj krizi koja potiče masovnu emigraciju i građani sve glasnije izražavaju nezadovoljstvo jednostranačkom državom.

Nedjeljni referendum mogao bi zbog toga biti i prilika za protestno glasanje protiv vlade.

Vlada u Havani provela je veliku kampanju za usvajanje tih mjera, pa bi glasanje protiv njih pružilo Kubancima rijetku priliku da je javno ukore.

Mnogi bi mogli glasati protiv ili se suzdržati od glasanja kako bi vlada platila za krizu, rekao je Arturo Lopez-Levy, kubanski znanstvenik s privatnog rimokatoličkog Sveučilišta svetih imena u Kaliforniji.

Referendum, dodao je, jedinstvena je prilika da se iskaže odobrava li se ili ne komunistička vlada.

I dok protivnici zakona vjerojatno neće prevagnuti, očekuje se da će takvih glasova biti 25 do 30 posto, što bi samo po sebi na neki način bila ‘pljuska’ vladi.

Godine 2019., novi ustav je također bio stavljen na referendum i prošao je sa 78 posto glasova, ali već je i to bila najniža stopa odobravanja vlade od komunističke revolucije 1959. godine.

Represija

Šest desetljeća nakon Castrove revolucije, Kuba je pogođena najgorom gospodarskom krizom u 30 godina, potaknutom strožim američkim sankcijama i kolapsom turizma zbog pandemije koronavirusa.

Mnogi Kubanci teško dolaze do lijekova i vladaju nestašice struje, goriva i osnovnih namirnica zbog kritično slabog uvoza i velike inflacije.

U zemlji su u srpnju prošle godine izbili povijesni protuvladini prosvjedi na kojima su građani tražili hranu i veće slobode.

Stotine su pritvorene i smještene u zatvor, ali to nije spriječilo nove prosvjede zadnjih mjeseci u zemlji koja je na zlu glasu po tome što ne tolerira disidentstvo.

Parlament je u svibnju jednoglasno usvojio reformu kaznenog zakona, koji predviđa stroga ograničenja za društvene medije čime se, tvrde protivnici zakona, želi ugušiti buduće iskaze javnog nezadovoljstva.

Pravo na oca i majku

Obiteljski zakon trebao bi zamijeniti zakon iz 1975. koji definira brak kao zajednicu muškarca i žene.

Vlada je to htjela promijeniti u ustavu 2019., ali je povukla prijedlog zbog snažnog protivljenja crkvi i konzervativnih skupina.

Sada je to ugrađeno u obiteljski zakon, koji, kako je u srijedu na Twitteru objavio predsjednik Miguel Diaz-Canel, predstavlja “nadu tisućama ljudi obilježenih bolnim pričama isključenosti”.

Marginalizacija LGBTQ osoba u tradicionalno patrijarhalnom kubanskom društvu bila je na vrhuncu 1960-ih i 1970-ih godina prošlog stoljeća.

Castro je 2010. priznao da je Kubanska revolucija vršila represiju nad pripadnicima te zajednice, smatrajući ih nastranima i smještajući ih, na primjer, u logore za prisilni rad gdje ih se pokušavalo preodgojiti.

Veliki protivnik obiteljskog zakona je moćna kubanska Katolička Crkva, koja tvrdi da „dijete ima pravo na oca i majku”.

Vlada je promovirala tu inicijativu na višetjednim javnim savjetovanjima koja su, kako tvrdi, obuhvatile više od pola od 11,2 milijuna stanovnika zemlje.

Drugi prijedlozi u zakonu uključuju jasno definiranje prava starijih te odredbu da nitko tko je proglašen krivim za zlostavljanje maloljetnika nikada ne može usvojiti dijete.

Za usvajanje glasova potrebno je više od 50 posto glasova, a stupit će na snagu na dan kada budu poznati rezultati.

Čak i ako se u nedjelju dogodi protestno glasanje, ili prijedlog zakona bude odbačen iz principa, neki vjeruju da je sve već ionako odlučeno i da će zakon biti usvojen.

„To je već odlučeno”, rekla je Martha Beatriz Roque, dugogodišnja disidentica koja je uvjerena da vlada samo želi ostaviti dojam da „poštuje prava naroda”.