Kubanci i brade neizostavno su povezani još od revolucije Fidela Castra, no nakon što su neko vrijeme gubile na popularnosti, brade su na Kubi ponovo u modi. Ovaj put razlozi nisu političke prirode.

Kubanska stara garda više ne njeguje revolucionarne brade. Glatko obrijani predsjednik države Miguel Diaz-Canel u svojoj vladi ima smo jednog bradonju, potpredsjednika Ramira Valdesa kojem je 87 godina. Brade koje danas mogu vidjeti na ulicama Havane pripadaju mladima i pitanje su stila.

“Sve je više muškaraca, posebno mladih, koji puštaju bradu. To je trend”, kaže brijač David Gonzalez u svome salonu. Fidel Castro je u intervjuu za američku televiziju nedugo nakon revolucije kazao “da njegova brada znači mnogo stvari za zemlju”. “Obrijat ću je kad izvršimo sva obećanja o dobrom vladanju zemljom”. Na koncu je nije obrijao nikada.

No njegova je brada imala toliku simboliku da je CIA početkom 60-ih godina prošlog stoljeća kovala plan s namjerom da Castro ostane bez nje.

Među ostalim, plan je bio da mu se u cipele podmetne talijev sulfat od čega bi mu brada otpala, a on izgledao smiješno. No Castro je otkazao putovanje tijekom kojega je plan trebao biti realiziran.

S godinama je ta simbolika jenjala premda su mladi Kubanci na svakom kutku bili izloženi slikama Castra, Chea Guevare i Camila Cienfuegosa, trojicom najslavnijih revolucionarnih bradonja.

Muškarčeve suze 

Novinar i pisac Manuel Somoza (74) kaže da je bilo i praktičnih razloga zbog kojih su se brade toliko ukorijenile u kubanskoj kulturi nakon revolucije – nije bilo britvica. Prije 1959. Kubanci su koristili ‘žilete’ tvrtke Gillette, ali nakon nametanja američkoga trgovinskog embarga sve se promijenilo.

“Zastupljenost bradatih muškaraca bila je sve veća, ali ne samo zbog patriotskih konotacija. Britvice koje su Kubanci imali na raspolaganju bile su tako loše kvalitete da je brijanje s njima bila noćna mora”, pojasnio je Somoza.

Kreme za brijanje i losioni poslije brijanja bili su luksuz do kojega se nije moglo pa su se muškarci morali snalaziti s jeftinim sapunom i nekvalitetnim čehoslovačkim i ruskim britvicama. Posebno su zloglasne bile one ruske koje su na Kubi popularno zvali “muškarčevim suzama” jer su bolno derale kožu umjesto da je briju. Školarci su ih često koristili za šiljenje olovaka.

Muškarce su katkad spašavali rođaci u inozemstvu. “U pismima su znale biti zalijepljene dvije, tri britvice Gillette”, kaže Somoza. “Kad su stigle, to je bio tulum!”. Kubanci su se tako patili sve do 1993. kada su u prodavaonice počele stizati moderne britvice.

“Današnje brade mladih ljudi nemaju nikakve veze s onima kakve smo mi imali. Danas je to pitanje svjetske mode”, kaže Somoza. To potvrđuje i 23-godišnji Alain Gil, zaposlenik kubanskoga filmskog instituta. “Djevojke vole muškarce s bradama, to im je seksi”.