Pedeset godina nakon što je ubijen u šumama Bolivije, Kuba i Bolivija odat će u nedjelju i ponedjeljak počast Ernestu “Che” Guevari, mitskom liku revolucionarne borbe tijekom Hladnog rata, piše France Presse.

Na Kubi, gdje svi školarci počinju radni dan prisegom pionira zaklinjući se da će biti kao Che, središnja komemoracija održat će se u mauzoleju u Santa Clari u kojem se od 1997. čuvaju posmrtni ostaci “gerilskog junaka”.

Kubanski predsjednik Raul Castro, nasljednik brata Fidela koji je umro u studenome 2016., trebao bi nazočiti svečanosti u gradu gdje je Guevara, zvan “Argentinac”, godine 1958. pobijedio u ključnoj bitki protiv postrojbi diktatora Fulgencija Batiste (1952.-1958.).

Svečanost će se na Kubi tradicionalno održati 8. listopada, na dan kada je Chea uhvatila bolivijska vojska.

Njegovo četvero djece, rođene na Kubi gdje i žive, sudjelovat će na svečanosti na jugu Bolivije, gdje je Che pogubljen idući dan, 9. listopada 1967. godine.

Na službenoj svečanosti prvi put će sudjelovati i bolivijska vojska koja mu je do sada počast uvijek odavala u vojarnama.

Službeni La Paz ističe da je sada “kontekst drugačiji” od onog kada ga je bolivijska vojska uhvatila i pogubila uz blagoslov predsjednika Renea Barrientosa (1964.-1969.), uvjerenog antikomunista. Sadašnji socijalistički predsjednik Evo Morales, deklarirani obožavatelj Che Guevare, ističe da želi ujediniti ljude oko tog događaja.

Mitski lik

Bolivijska vojska, u pratnji dvojice kubansko-američkih agenata CIA-e, uhvatila je 8. listopada 1967. Chea na čelu gladne i bolesne šačice gerilaca koji su preživjeli borbe u Boliviji, kamo su krenuli poticati revoluciju.

Ranjenog u borbama, Guevaru su odveli u napuštenu školu u mjestu La Higuera gdje je proveo svoju posljednju noć. Sutradan poslijepodne, revolucionara je pogubio bolivijski narednik Mario Teran po Barrientesovoj zapovjedi.

Guevara je tako s 39 godina postao legenda, dok je vojska njegovo mrtvo tijelo izložila kao trofej u susjednom gradu Vallegrandeu.

Na Kubi je Che pretvoren u pravog “sveca revolucije”, ističe Michael Shifter, predsjednik instituta Interamerički dijalog iz Washingtona. “On predstavlja romantične godine revolucije, nabijene dobrom dozom utopije, pa stoga ne čudi da je postao popularan, čak mitski lik.”

U cijelom svijetu, njegova kultna slika, fotografija Kubanca Alberta Korde iz 1960., i dalje se jako dobro prodaje, reproducirana na milijunima majica, postera i kapa koje vole mladi na pet kontinenata.

Europska krajnja ljevica, proizašla iz događaja 1968., i dio inteligencije velikim su dijelom pridonijeli popularizaciji tog beskompromisnog čovjeka poznatog po čeličnoj volji, unatoč fizičkim ograničenjima uzrokovanim astmom.

Gerilac u krvi

“Da nije stradao 1967. u Boliviji, Latinska Amerika bila bi danas slobodna, suverena, neovisna i socijalistička (…) Jer da je ostao na životu, pobijedio bi”, uvjeren je njegov brat Juan Martin Guevara, 74-godišnjak koji živi u Argentini. “Njegov moto bilo je sve ili ništa!”

Nakon studija medicine i čestih putovanja na kojima je stekao svoja uvjerenja, Guevara, rođen u Rosariju u Argentini, upoznao je u Meksiku Raula i Fidela Castra i pridružio se gerilskoj borbi kubanskih revolucionara, tzv. “bradatih”, koja ih je dovela na vlast u Havani 1959. godine.

Od svojih kubanskih drugova zadržat će nadimak “Che”, tipičan argentinski uzvik kojim se privlači pozornost sugovornika, pozdravlja ga se ili izražava iznenađenje.

Pristaša političkog nasilja, šest mjeseci je nadzirao krvavu represiju nad “kontrarevolucionarima”, što nikada nije nijekao. Jedno je vrijeme vodio kubansku središnju banku i ministarstvo industrije.

Idejni začetnik približavanja kubanske revolucije SSSR-u, poslije se ogradio od sovjetskog zagovaranja “mirnog suživota” sa zapadnim blokom i zauzimao se za strategiju osvajanja vlasti oružjem, ideologiju bližu maoizmu. Sredinom 1960-ih, to će ga polako udaljiti od Kube i Castra, u to vrijeme oslonjenih na Moskvu.

Slijedili su mjeseci “nestanka” kada je bio u Kongu kako bi, doduše bez uspjeha, pokušao ondje organizirati oružanu revoluciju, nakon čega je u Boliviji pokrenuo svoj posljednji gerilski ustanak.