Nova premijera u Zagrebačkom kazalištu mladih. U petak od 20 sati, bit će održana premijera predstave “Euforija”, autorski projekt Ksenije Zec, dok dramaturgiju i tekst potpisuje Saša Božić. U predstavi glume: Hrvojka Begović, Nataša Dangubić, Iva Kraljević, Mia Melcher, Anđela Ramljak, Luka Knez, Ugo Korani, Toma Medvešek, Ivan Pašalić, Rakan Rushaidat, Mateo Videk, Vedran Živolić.
Koreografkinja i autorica mnogih plesnih i dramskih predstava, Ksenija Zec, poznata je i po svojoj višegodišnjoj suradnji s Kazalištem slijepih i slabovidnih NOVI ŽIVOT za koje je razvila metodu rada sa slijepim izvođačima, a u “Euforiji” glumački ansambl ZKM-a, pod njenom redateljskom palicom, koristio je specifičnu glumačku tehniku koja nastaje iz studije anatomije i kretanja životinja. Predstava donosi svijet tzv. generacije Z, mladih ljudi odgojenih na digitalnoj tehnologiji, za njih načina i stila života bez kojeg ne mogu funkcionirati. Njihovo znanje i životno iskustvo dolazi gotovo u potpunosti iz digitalnih izvora, a egidu Andyja Warhola „Svatko ima pravo 15 minuta biti slavanˮ shvaćaju doslovno.
Prigoda da budu 15 minuta slavni srednjoškolcima će se u Euforiji pružiti organizacijom i izvedbom maturalne zabave kao trenutka u kojem dokazuju svoju zrelost roditeljima, nastavnicima i bivaju inicirani u svijet odraslih.
Redateljica Ksenija Zec o temama koje obrađuje u predstavi i poruci koju nastoji odaslati za Radio Nacional je rekla: “Predstava se bavi svim generacijama koje su u doba tranzicije od djetinjstva do neke zrele dobi, koje sve imaju gotovo identične probleme. Dugo smo istraživali baš oko generacije Z koja nam je nepoznata u ovom trenutku, jer mi u ansamblu imamo u prosjeku puno više godina. Negdje smo došli do zaključka da su problemi gotovo isti osim jedne male razlike, a to je da oni danas odrastaju s tehnologijom, a da mi nismo”, zaključila je.
O odrastanju uz tehnologiju Ksenija Zec kaže: “Nisam primijetila da je njima tehnologija olakšala taj put, koji je bujan, euforičan, pun hormona. Mi smo negdje imali jednake padove, jednake traume, o tome se puno manje govorilo nego danas. Ja bih rekla da smo mi svoje traume skrivali, a da danas svojim traumama izlaze jako jako van, sad koliko je to dobro, koliko to nije dobro, to ćemo vidjeti tek kroz dvadesetak godina. Ne znam tko bi to mogao konstatirati je li intenzivno izlaganje vlastitih problema, olakšava ili otežava stvar”, kaže Ksenija Zec.
Komentari