Kada je početkom listopada 2015. priznao vlastitu homoseksualnost, poljski svećenik i teolog Krzysztof Charamsa bio je na naslovnicama medija diljem svijeta. Razlog tome nije samo njegova izjava da je u sretnoj vezi, što je svećenicima zabranjeno, nego su bitni i dan kada je Charamsa istupio te njegova pozicija unutar Vatikana.

Bilo je to samo dan prije Sinode (savjeta biskupa iz cijelog svijeta) o obitelji, kada su novinari iz cijelog svijeta bili u Rimu kako bi pratili taj vrlo važan događaj, a velečasni Charamsa je bio član Kongregacije za nauk vjere, koja je u prošlosti bila poznata i kao sveta rimska inkvizicija.

Kao što se moglo očekivati, osim pažnje medija, javni istup velečasnog doveo je i do neposredne reakcije Vatikana pa je istog dana glasnogovornik Vatikana pater Federico Lombardi najavio otkaz velečasnom, a izgubio je posao i na Papinskom sveučilištu u Rimu, gdje je predavao teologiju.

Svećenik Charamsa (koji ne prihvaća atribut “bivši”) objavio je autobiografsku knjigu “Prvi kamen”, koja je prevedena na razne jezike. Prije nekoliko tjedana objavljena je u Njemačkoj, gdje ne silazi s liste najprodavanijih deset knjiga u kategoriji ne-fikcije prema procjeni tjednika Der Spiegel.

Nacional je o temama koje otvara i obrađuje u toj knjizi, porazgovarao s Krzysztofom Charamsom u katalonskom gradu Badaloni, gdje živi s partnerom Eduardom Planom.

NACIONAL: Prošlo je godinu i pol od vašeg ‘coming outa’, kada ste javno progovorili o vlastitoj homoseksualnosti. Kako se osjećate?

Sretan sam, slobodan, ispunjen kao osoba i kao vjernik. Coming out je onaj potreban trenutak kojim si čovjek vrati život koji mu je ukralo homofobično društvo ili homofobične institucije kao što je Crkva. Osim toga, to je osobno oslobođenje koje omogućuje početak novog života, jer samo kad transparentno prihvatiš samoga sebe, možeš biti u stanju početi graditi odnos sa sobom, drugim ljudima i Bogom, a to je i smisao života. Moj coming out bio i je čin protesta protiv homofobije unutar Katoličke crkve, a ta homofobija nije ništa doli druga strana mizoginije, straha i mržnje prema ženama, prema različitom. Mi crkvenjaci smo patrijarhalno, hijerarhijsko, “macho” društvo, ali ono što stoji iza toga je nesigurnost u same sebe i u odnosima sa ženama. Zato ih stavljamo sa strane, marginaliziramo i neutraliziramo. Zato postoji celibat u Latinskoj Crkvi. Sagradili smo zatvoreno društvo, korporaciju u kojoj se osjećamo zaštićeno i u kojoj nemamo potrebu uspoređivati se s bogatstvom ljudskog bića. Sastavili smo sistem koji kontrolira druge, a mi smo izvan toga, iznad dobra i zla. Sve to počinje iz straha i nesigurnosti u odnosu prema ženama. A takvo društvo vidi gejeve kao feminizirana bića koja su odustala od svoje muške superiornosti i muške moći nad našim društvom.

NACIONAL: Referirate li se zapravo na stereotipe o homoseksualnoj populaciji, koji su promovirani i na vatikanskoj Sinodi o obitelji?

Tako je, jer u Crkvi izbjegavamo znanstvene spoznaje o homoseksualnosti. Ne uzimamo u obzir sveučilišne studije, znanstvena istraživanja, modernu filozofiju ni otkriće da postoji seksualna orijentacija kao različitost i bogatstvo ljudske seksualnosti, koja nije jednosmjerna i nije samo heteroseksualna. Živimo od stereotipa koji se baziraju na neznanju. Ti su stereotipi izuzetno važni da bi se zadržala homofobija među masama. Bilo to u Poljskoj, Hrvatskoj, Italiji ili Francuskoj, mase ne smiju imati pristup znanju.

NACIONAL: Zašto je tako i otkud toliki strah?

Jer želimo zadržati muževnu i patrijarhalnu moć. Katolička crkva je izuzetno koherentna u projektu uništavanja i progona homoseksualaca. Diskriminacija je prelagana riječ. Cilj je njihova eliminacija. Ne fizički, naravno.

NACIONAL: Izjavili ste da je Crkva za homoseksualce stvorila pakao na Zemlji, u psihološkom smislu.

Tako je. Cilj je eliminacija gejeva sa psihološke, socijalne, moralne, kulturne i religiozne strane. Možeš postojati, ali ne smiješ se pokazati.

NACIONAL: Govorite li u Vatikanu otvoreno o toj temi?

Nikako. O tome se ne priča. To je tabu tema.

NACIONAL: Pitam vas to jer ste izjavili da je više od pola klera, uključujući i visoke sfere, homoseksualno.

Tu sam rečenicu objavio u svojoj knjizi kao provokaciju. Sljedeća rečenica kaže da skandal nije broj gejeva unutar Crkve. Očito je da je postotak homoseksualaca u Crkvi puno viši nego u običnom društvu, ja bih rekao da nas je oko pedeset posto. Međutim, Crkva ne dopušta da se istraži i prouči ta realnost. Skandal je to što Crkva tvrdi da nema gejeva. Dakle, potpuna negacija.

NACIONAL: Papa Joseph Ratzinger je prije 12 godina službeno uveo zabranu zaređivanja za homoseksualce. Kako to komentirate?

Papa je pretvorio u crkveni zakon ono što je već bilo pravilo. Tko god je ulazio u sjemenište, trebao je sakriti vlastitu homoseksualnost i mrziti je. Jer je, prema Crkvi, homoseksualnost nešto zlo. Crkva tvrdi da ne osuđuje homoseksualce nego homoseksualni čin. Ali nije tako, sudi se čovjeku jer je homoseksualnost za Crkvu neka vrsta bolesti, neriješen psihološki problem. Dakle, i u prošlosti ako bi netko priznao da je gej, ne bi mogao postati svećenik. Sada je to eksplicitno napisano u crkvenom zakonu. To nije humano i usporedivo je s Hitlerovim zakonima protiv Židova ili aparthejdskim zakonima jer isključuje dio čovječanstva od vlastitih prava, u ovom slučaju od prava da postane svećenik. Znate što kaže ovaj zakon? Da homoseksualac ne može, nikada u svom životu, doći do afektivne, psihičke i seksualne zrelosti. Nikada.

NACIONAL: To zaista piše u jednom crkvenom zakonu?

Da. Razlog što ne možeš postati svećenikom ako si gej je taj što si u psihološkom stanju usporedivom s mentalnim bolestima. To je više manje kao kada je Hitler počeo diskriminirati Židove. Imao je svoje “znanstvene” razloge, jer nisu bili “pravi” ljudi pa ih je trebalo uništiti. To je apsolutno ista stvar, možda nešto blaža, ali s filozofskog stajališta u oba slučaja govorimo o stigmatizaciji dijela čovječanstva baziranoj na lažnoj znanosti ili pseudoznanosti. Diskriminacija homoseksualaca u Katoličkoj Crkvi puno je veća nego što mislite. A u ovom zakonu koji ste spomenuli piše da je potrebno provjeriti homoseksualnost kandidata.

NACIONAL: Kako to mislite?

To morate pitati Crkvu. Konkretno, papu Franju koji je potvrdio taj zakon 8. prosinca prošle godine.

NACIONAL: Ima li u Bibliji jasnog stava protiv homoseksualnosti?

Ne. Biblija ne poznaje homoseksualnost kao seksualnu orijentaciju. U Bibliji su žene odbačene, trebaju šutjeti, biti podređene suprugu. Danas znamo da je takav stav odraz doba u kojem je Biblija napisana i znamo da su muškarac i žena jednaki. Kulturalni, socijalni i povijesni kontekst u kojemu je Biblija napisana moraju biti interpretirani kroz znanje koje imamo danas. Autori Biblije nemaju najmanjeg pojma o tome da mogu postojati ljudi koji nisu heteroseksualci. U Bibliji su svi heteroseksualci. Lezbijke, na primjer, nisu imale nikakvu vidljivost u to vrijeme jer su žene bile pokorne.

NACIONAL: I u današnje vrijeme žene manje vrijede, barem unutar Crkve. Na primjer, ne mogu postati svećenice. A vi ste izjavili da je lezbijkama unutar Crkve teže nego gejevima.

Tako je, jer su žene unutar Crkve podređene viziji manje vrijednosti vlastite ženstvenosti. Dakle, kad si manje vrijedna samo zato što si žena, vrlo je lako da budeš prestrašena ako imaš bilo kakvih konfuzija oko svog identiteta. Osim toga, istina je da je zabrana zaređivanja ženama protiv ljudskih prava, jer ne postoji ni jedan teološki razlog za takvu zabranu. Dijelovi Biblije koje Crkva koristi protiv homoseksualaca ne govore o homoseksualcima. Govore o muškarcima koji koriste vlastiti penis i čine nešto protivno prirodi. Danas znamo da je homoseksualnost dio prirode, da je to seksualna orijentacija, dio našeg identiteta i seksualne kompleksnosti čovječanstva. Moje homoseksualno ponašanje, moja potraga za ljubavlju s mojim partnerom, to je dosljedno mojoj prirodi. To autori Biblije nisu znali, nisu mogli znati. To nisu znali ni naši djedovi.

NACIONAL: Kako objašnjavate sve češće konzervativne struje koje se danas bore za to da brak bude definiran kao zajednica muškarca i žene te tvrde da je jedina prirodna obitelj ona koja može stvoriti novi život? Vi se borite za svoje pravo na drugačiju obitelj.

Ne drugačiju. Humanu. Ljudsku.

NACIONAL: Drugačiju od one koju definira hrvatski Ustav.

Svaka obitelj je drugačija od druge jer nijedna obitelj nije ponovljiva. Ne postoji kopija ijedne obitelji. Ja nisam drugačiji ni od koga, ja sam čovjek. Moja obitelj i moj odnos s partnerom su ljudski, naša obitelj se temelji na ljubavi. Ustav o kojem govorite, a pogotovo Crkva u svojoj doktrini, kaže da homoseksualac nije u stanju voljeti drugu osobu u smislu braka.

NACIONAL: Je li to negdje zapisano?

Da, u dokumentu koji je 2003. objavila Kongregacija za nauk vjere. Nažalost, katolici te dokumente ne poznaju.

NACIONAL: Jesu li ti dokumenti javno dostupni?

Naravno. Možete ih pronaći na internetu. Prevedeni su na deset jezika. Osobno sam ih objavio dok sam radio za Kongregaciju jer svijet mora biti upoznat s tekstovima koje Crkva smatra obaveznom doktrinom, a prema kojoj su homoseksualci psihički bolesnici koji nisu u stanju voljeti drugu osobu jer osjećaj ljubavi može postojati samo između muškarca i žene. To kaže Crkva.

NACIONAL: To pišu muškarci koji su birali celibat, dakle nemaju odnosa ni s kim.

Tako je. Kako objašnjavam u knjizi “Prvi kamen”, celibat zabranjuje “imati stabilnu ljubavnu vezu sa ženom”, samo to, dakle definicija uzima u obzir da su svi heteroseksualci. Moguće je da ti ljudi i imaju odnose s kime žele, ali doživljavaju ogromne traume u vezi vlastite seksualnosti i ljubavi. Ali ima i gorega. Jedan dokument iz 1992. sastavlja listu diskriminacija koje katolici moraju poduzeti protiv homoseksualaca.

NACIONAL: Moraju?

Da. Homoseksualci ne smiju imati ikakvog kontakta s djecom i mladima. Zašto?

NACIONAL: Iz teoretskog straha od pedofilije?

Tako je. Iza toga stoji stereotip da su homoseksualci pedofili. I mene, putem Twittera, stalno prozivaju da sam pedofil.

NACIONAL: Često vas napadaju?

Svakodnevno.

NACIONAL: Ali to ste sigurno uzeli u obzir kada ste se odlučili javno progovoriti o vlastitoj seksualnoj orijentaciji?

Jesam. Ali nisam očekivao da će mržnja biti tako velika.

NACIONAL: Pogotovo u Poljskoj, gdje su vas mediji proglasili vragom.

I ne samo to. Homofobija je u Poljskoj strašna. No prema crkvenom nauku, to što homoseksualci ne smiju imati kontakta s mladima nije jedina diskriminacija. Ne smiju predavati u katoličkim školama, koliko god dobri učitelji bili. Ne smiju biti treneri ni u kakvom sportu ni spasitelji u bazenima i, naravno, ne smiju biti dio vojske. Prema tom dokumentu katolici smiju, a u nekim slučajevima moraju, odbiti najam stana čovjeku homoseksualne orijentacije.

NACIONAL: To što spominjete je općepoznato za američku Mormonsku crkvu ili Jehovine svjedoke. Osobno nisam znao da je to i službeni stav Katoličke Crkve.

To su službeni primjeri katoličke doktrine. I to su samo primjeri, spisak je duži. Dokument iz 1992. objašnjava koliko Katolička Crkva diskriminira i koliko je to protiv ljudskih prava, ali i znanosti, jer se sva ta pravila oslanjaju na predrasude, a ne činjenice. To je neoprostivo. Papa mora pokrenuti promjene unutar Crkve. Tu se govori o stigmatizaciji i progonu dijela čovječanstva na bazi lažnih pretpostavki i pseudoznanstvenih neistina. Vraćam se Poljskoj. To je velika država s mentalitetom koji ovisi o Katoličkoj Crkvi. Danas više ne sumnjam i mogu govoriti o stvaranju konfesionalne države, zemlje u kojoj prevladava katolički zakon, iako je fasada fino pokrivena demokracijom i članstvom u Europskoj uniji.

NACIONAL: Govorite o državi u kojoj Crkva ima zadnju riječ u političkim odlukama?

Tako je. Ondje zapravo vlada Crkva i nameće svoje zakone kao državne. Smatram da ima više nade za neke manje države, kao što je Hrvatska, nego za Poljsku, jer su ljudski odnosi direktniji. Nemate 38 milijuna stanovnika. U Hrvatskoj možeš vidjeti da je kći tvoje prijateljice lezbijka, da je i dalje normalna osoba, da je zaljubljena i da nije nikom naškodila. U većim državama se ta ljudska razina gubi, svu moć imaju mediji, a homofobni su i oni mediji koji kažu da nisu jer se izražavaju prema dominantnom mentalitetu. Nada da je u manjim državama ipak moguća promjena, dolazi iz Irske, gdje su ljudi znali kako glasati na vrlo opasnom referendumu. Znate, ljudska prava nikad ne smiju ići na glasanje. Prava homoseksualaca su ljudska prava, a ljudska prava trebaju biti iznad bilo kojeg ustava. Većina ne smije odlučivati o zabrani ljudskih prava jedne manjine.

NACIONAL: Konzervativne udruge često spominju gej lobije koji žele kontrolirati svijet?

Ono što znam o gej lobijima jest da je taj koncept konstruiran unutar Katoličke Crkve i, iako ne postoje, oni su izvrstan izgovor za širenje mržnje prema homoseksualcima. Kada objaviš vijest da postoji opasan gej lobi, poput mafije, tajno udruženje perverznjaka koje smišlja planove danju i noću, lako je uvjeriti mase da je to projekt koji žele uništiti naše obitelji, naše crkve, našu djecu, a žele nas sve natjerati da promijenimo spol. Što su napadi apsurdniji, time više funkcioniraju s masom. Ljudi zaista vjeruju da homoseksualci žele promijeniti spol cijelom čovječanstvu. Crkva se temelji na ignoranciji, potrebne su joj predrasude i laži, to dobro prodaje. Ta o gej lobijima jedna je od najboljih manipulacija. Papa Benedikt, koji je godinama strašio ljude gej lobijima, u svojoj knjizi objašnjava da je to bilo četvero do petero individualaca. To je širenje mržnje i jedini odgovor koji mi pada na pamet je psovka. Jer je tu manipulacija očita. I ne može se korigirati: ljudi su sada zaista uvjereni da postoji nekakav gej lobi.

U Poljskoj su ljudi izuzetno izmanipulirani, kao da su pod drogom. To je patrijarhalna muževna manipulacija Katoličke Crkve. Obmanjuje se ljude i nema mjesta za rasprave. Zato ulažem nadu u manje države.

NACIONAL: Budući da Crkva i mediji šalju poruku da je homoseksualnost zlo, često imamo primjere mladih ljudi koji si, nakon spoznaje da su homoseksualci, oduzmu život.

Sva odgovornost tih života ide na Crkvu i homofobno društvo. Ali ne samo za suicide, možeš izgubiti život i na psihološkoj ili duhovnoj razini.

NACIONAL: To se dogodilo vama?

Da. I trajalo je godinama. To je neka vrsta suicida, negacija samog sebe. Smatram da, i u Hrvatskoj, o nama gejevima, transseksualcima, lezbijkama ovisi budućnost. Coming out ne bi bio potreban u društvu koje nije homofobično: bilo bi dovoljno reći da si zaljubljen. Ali danas je više nego potreban, u arogantnom društvu u kojem živimo. Zato je moj coming out bio tako jak i strastven.

NACIONAL: Znali ste da ćete istog dana dobiti otkaz.

Da.

NACIONAL: Je li vas zaboljela zabrana nošenja crkvene odjeće?

Ne. Odijelo ne čini čovjeka. Danas sam stopostotni svećenik. Ne plaća me Crkva, oni su mi, dapače, zabranili da budem svećenik. Ali ja to jesam, to je moje zvanje, moj poziv i ja ga živim. Mogu mi zabraniti to kao profesiju, ali ne kao identitet. Crkva me ne plaća, ali i dalje živim s ljudima kojima svjedočim Božju ljubav i ljubav čovjeka.

NACIONAL: I putem knjige koju ste napisali...

To je dio mog svećeničkog angažmana: prijaviti zlo unutar Crkve i potrebu za promjenom. Konkretno, potrebno je suočiti se sa znanošću, sa znanjem o seksualnoj orijentaciji. Crkva nikad nije započela taj put. Najavila je da je sve dio ideologije gej lobija i ne postoji nikakva usporedba s onim što se predaje na fakultetima.

Osim toga, Crkva se mora suočiti s iskustvom homoseksualaca. Vidite, kada stručnjaci iz moje zajednice kažu da je većina homoseksualaca ovisna o alkoholu, duhanu, seksu i drugim stvarima, pogledam sebe i svog partnera, svoj život – i pitam se: o kome oni pričaju?

NACIONAL: Tu bih se djelomično složio s vašim kolegama iz Crkve. Ovisnosti o kojima govorite zaista su proširene među gej populacijom, ali možda zbog nekih drugih, društvenih razloga?

Istina je, ali razlozi takvih tužnih fenomena ne leže u homoseksualnosti, nego u tome što nisi prihvaćen od društva i ne možeš u potpunosti živjeti vlastiti život. Zbog društva, razni ljudi su prisiljeni živjeti svoj seksualni život u tajnosti, nisu ispunjeni i prazninu popunjavaju padajući u nekakvu ovisnost. To nije samo problem gejeva, nego i mnogih heteroseksualaca, kao i cijele heteroseksualne prostitucije, koja je dio sistema, ali o kojoj se ne priča. Isto žele od nas: da se sakrijemo i da se sve nastavi kao i uvijek. Ali, hvala Bogu, svijet se mijenja. Pokreti koje imate i u Hrvatskoj se paranoično, nervozno i neracionalno drže za homofobiju i pokušavaju je ugurati u ustave. Uvijek masa ljudi maršira gradovima, nisu to stručni skupovi gdje se zaista ozbiljno raspravlja o seksualnim temama ili ljudskim pravima. Stranka, masa na cesti, a iza njih Crkva, sa svojom skrivenom rukom: “Mi nismo rekli ništa, ali smo zapravo organizirali gotovo sve.”

NACIONAL: To se dogodilo i na Sinodi o obitelji. Izjavili su da nemaju dovoljno vremena za raspravu o homoseksualnosti, ali u medijima i zakonodavstvu stalno žele imati zadnju riječ na tu temu.

Na Sinodi je rečeno mnogo više. „To je Sinoda o zdravim obiteljima, pa nećemo pričati o onim patološkima.“

NACIONAL: Jesu li zaista bile te riječi?

Da. To je rekao kardinal Sarah i dodao da su homoseksualci danas isto što i nacisti jučer.

NACIONAL: U kojem smislu?

Usporedio je homoseksualce s nacističkom ideologijom u vrijeme Hitlera. Kao što je nacizam bio opasan u prošlosti, trebalo ga je uništiti, tako je danas potrebno uništiti homoseksualce. Takve su se riječi koristile na Sinodi. Nitko nije rekao kardinalu da začepi usta, da je neodgovoran, da mora dati ostavku za takve uvrede. I papa Franjo je prihvatio te riječi. Istina je da su crkveni zakoni vrlo slični nacističkim zakonima. Kad se netko ponaša kao bolesnik, kaže da su svi drugi bolesni. Ja nisam bolestan, žao mi je.

NACIONAL: Što ste napisali u pismu koje ste poslali papi Franji?

Objavio sam ga u cijelosti u svojoj knjizi. To je pismo napisano iz strasti, kada sam shvatio da je posao koji radim u Kongregaciji zapravo protiv pape Franje. Shvatio sam da je Sinoda zatvorena prije negoli je započela. Homoseksualnost je skinuta s dnevnog reda prije negoli je Sinoda počela, i to zahvaljujući uredu u kojem sam radio. U pismu objašnjavam Papi da treba uzeti u obzir da sve obitelji moraju biti prihvaćene od Crkve. A za prihvaćanje potrebno je i poznavanje. To je potrebno za poštivanje ljudi.

NACIONAL: Papi homoseksualnost nije strana. Nedavno je imao sastanak s jednim svojim gej studentom u SAD-u.

Ne, to su opasne manipulacije. On se ljubi s gej prijateljem u Americi, grli s transseksualcem. To je dobro ako sljedećeg dana Vatikan odluči proučavati te osobne priče i bavi se njima ozbiljno na razini doktrine, uspoređujući ih s modernom znanošću. Ali to nije slučaj. Te su poruke samo show.

NACIONAL: Teatar?

Tako je. Poruka ljudima da se nešto miče s mrtve točke, a zapravo sve ostaje isto. A on je papa, on zaista može pokrenuti promjene ako želi.

NACIONAL: Može li?

Naravno. Bilo bi dovoljno smijeniti dvije, tri osobe u Vatikanu i započeti objektivne studije o realnosti. Izgovor da Papa to ne može je čista laž. Njegova dužnost nije grliti transseksualce, nego pokrenuti promjenu u crkvenoj doktrini o transseksualcima. Znate li što Crkva kaže o transseksualcima?

NACIONAL: Ne.

Da ne mogu ispuniti obveze katoličke vjere. Praktički, odbačeni su.

NACIONAL: Zašto?

Jer su promijenili spol. Crkva smatra da je to protiv Boga. Kada netko, iz neznanja, ima svjetsku medijsku moć, to jako skupo košta skupinu ljudi. Pa kad nekog predstavnika te iste skupine Papa zagrli, to je manipulacija. Isto kao i obitelj Trump. S jedne strane, Trump je 4. svibnja ispunio želju Katoličke Crkve i potpisao diskriminatorni zakon u ime Boga (vidjeli smo fotografije washingtonskog kardinala i sretnih časnih sestara koje su pljeskale u pozadini za vrijeme potpisa). S druge strane, Trumpova kći na Twitteru šalje poruke podrške homoseksualcima. Tako se ponaša i Crkva. Zadržava istu krutu homofobnu strukturu i mentalitet, a istovremeno ti kaže da budeš miran.

NACIONAL: Mislite li da je Papa pročitao vašu knjigu?

Ne znam. Ali sigurno su je u Vatikanu pročitali.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da vam Papa nije odgovorio?

Očekivao sam da Papa odgovori milijunima LGBT građana. Njegova je dužnost pokrenuti ozbiljnu studiju ne samo o seksualnim manjinama, nego generalno o seksualnosti, koju Crkva povezuje s grijehom, zlom, sramotom, stresom i kompleksima. Zašto? Jer kad kontroliraš nečiju seksualnost, kontroliraš cijelo čovječanstvo. Crkva je zaboravila da je seks put za ljubav. Seks se smatra ispadom, a zapravo ima dimenziju užitka i potpunog individualnog izražavanja i osobne realizacije kroz intimnost s drugom osobom. Užitak je nešto lijepo, dobro je da ga tražimo.

Crkva tvrdi da seksualnost postoji samo zbog začeća i gotovo. Ne, prije začeća potrebno je realizirati sebe, naučiti komunicirati sebe drugoj osobi, zadovoljiti sebe i drugu osobu. Užitak je ogromna pozitivna snaga. A Crkva to poriče. Razina Crkve je inače vrlo niska. U mojoj kongregaciji osuđujemo umjetnu oplodnju, ali ne poznajemo nijednu tehniku umjetne oplodnje. Ne znamo o čemu pričamo i to priznajemo: “Nismo doktori.” Ako želiš o nečemu pričati, moraš imati interdisciplinarnu perspektivu. Ne možeš biti teolog bez da znaš što kažu biologija ili medicina. To je drama Crkve. Nadam se da će me hrvatski katolici razumjeti. Isus nije bio protiv seksualnosti, nije rekao ništa o seksualnosti. Crkva stalno govori o toj temi. To joj je opsesija. Smatram da se greška dogodila na početku kršćanske povijesti. Umjesto da se ljudima ponudi Isusov ideal, koji je ostavljao osobnu slobodu vezano za seksualnost, iskoristili smo stoičku filozofiju, čiji je kompleks odbijanje seksualnosti i to smo aplicirali u Evanđelju.

Danas je naša doktrina puno više stoička nego evangelijska, kontaminirana je filozofijom koja nije kršćanska. To će u budućnosti biti važna tema: pročišćenje naše vizije seksualnosti od stoicizma. U civilnim zemljama danas više nije potrebno boriti se za ljudski brak. Ne volim riječ gej brak, jer je to brak svih ljudi, pravo svakog čovjeka da voli, da bude voljen i da socijalno bude priznata njegova ljubav. Društvo je bolje kada se ljudima dopusti ljubav. Katolička Crkva tvrdi da je naša religija religija ljubavi, a dijelu populacije zabranjuje ljubav. Za mene Crkva kaže da sam bolestan i nesposoban voljeti.

NACIONAL: Pročitao sam da želite stupiti u brak sa svojim partnerom?

Novine često pišu neistine. Rekao sam da bi svaki vjernik trebao imati pravo stupiti u brak u vlastitoj crkvi. Bio ja u braku ili ne, moj suprug je Eduard Planas. Jesmo li formalizirali brak ili nismo, to je sasvim nevažno. Mi smo, u svakom slučaju, obitelj, jer živimo svakodnevicu poput obitelji. U knjizi “Prvi kamen” objašnjavam kako mi Poljska tu mogućnost ukida, jer zabranjuje svojim građanima da stupe u brak u drugim državama gdje je ljudski brak dopušten. Kako? Ne daju nam dokumente koji su za to potrebni. Radi se o arogantnom i nehumanom progonu od strane potpuno konfesionalne države.

Ovdje je u Španjolskoj, hvala Bogu, našu ljubav moguće formalizirati. U drugim slučajevima, države „ukrućuju“ svoje ustave. Povratak homofobije je jak, želi se upisati u zakone, a to je dio povijesti ljudskih prava. U toj dinamici uvijek se napravi korak naprijed i dva koraka nazad. Ali idemo u pravom smjeru. Koliko god unazadimo, jedan od koraka naprijed bit će veći. Nije me strah ni Trumpa, ni hrvatskog ustava, ni zakona moje Crkve. Jednakost će biti priznata, a to će pomoći Katoličkoj Crkvi da se vrati Kristovu idealu.

NACIONAL: Hoće li se to dogoditi tijekom vašeg života?

Htio bih, ali ako se ne dogodi, ne mogu živjeti nesretno. Moram biti sretan, boriti se da se ta prava priznaju i ne smijem patiti jer se to još nije dogodilo. Ne vjerujem da će se dogoditi dok sam živ. Ali nije me strah. Nakon coming outa, moj život se promijenio: ne boli me što kažu Crkva, svijet, zakoni. Čovječanstvo hoda prema sve većem shvaćanju samog sebe. A seksualne manjine su proroci za budućnost.

Prorok je netko koga okruženje odbacuje jer govori nešto što drugi još nisu u stanju razumjeti. Borba za prava homoseksualnih ili transseksualnih manjina je borba za prava svih ljudi. Kada braniš jednu manjinu, braniš prava većine. Kada ne braniš manjinu, protiv si većine. Protiv čovječanstva si jer si protiv jednog ljudskog bića.