Objavljeno u Nacionalu br. 788, 2010-12-21

DICK MARTY, član Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, optužio je Thaçija da je šef mafije odgovorne za pranje novca, krijumčarenje cigareta, oružja, droge i ljudskih organa

Švicarski član Parlamentarne skupštine Vijeća Europe Dick Marty postao je jedna od najpopularnijih osoba u Srbiji. U domovini se našao u središtu pažnje prije više od tri desetljeća, kad se kao državni tužitelj kantona Ticino upustio u borbu protiv trgovaca narkoticima i mafije. Svjetsku slavu stekao je nakon što mu je Vijeće Europe povjerilo da ispita tvrdnje da je CIA na teritoriju Starog kontinenta, tisuće kilometara od SAD-a, imala zatvore u kojima su bili mučeni osumnjičenici za terorizam. U lipnju 2006. Marty je objavio izvještaj: 14 europskih država surađivalo je s CIA-om u, najblaže rečeno, flagrantnom kršenju ljudskih prava.

JEDAN OD NAJPOZNATIJIH slučajeva bio je njemački državljanin libanonskog podrijetla Khalid El Masri. On je u prosinc 2003. krenuo iz Ulma na odmor u Skopje, ali ga je u novogodišnjoj noći makedonska policija na granici izvukla iz autobusa i predala agentima CIA-e. El Masri je prebačen u Afganistan, gdje je mjesecima mučen i ispitivan. Kad su Amerikanci nakon pola godine utvrdili da El Masri nije terorist, nego samo nezaposleni trgovac automobilima, povezali su mu oči, strpali ga u avion, pa u helikopter, iskrcalili usred noći na nekom brdu i rekli mu da može otići, ali da se ne osvrće. Kad je naišao na prve ljude, otkrio je da je u Albaniji, blizu tromeđe s Kosovom i Makedonijom. Pogranično područje Albanije prošlog je tjedna dovelo Martyja ponovno u središte pozornosti i donijelo mu popularnost u Srbiji, jer je priopćio indicije da su na tom teritoriju 1999. i 2000. pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova (OVK, OÇK) ubijali Srbe, prethodno otete na Kosovu, a zatim iz njihovih tjelesa odstranjivali organe – uglavnom bubrege i jetru – i prebacivali ih preko aerodroma u Tirani bogatim kupcima u nevolji diljem svijeta. Kao glavnog organizatora zastrašujuće operacije Marty je naveo kosovskog premijera Hashima Thaçija, koji je prije desetak godina bio jedan od zapovjednika OVK.

NAKON DVOGODIŠNJE ISTRAGE, odlazaka u Beograd, Tiranu i Prištinu, gdje je razgovarao s predstavnicima ministarstava pravosuđa i unutarnjih poslova, javnim tužiteljima i tužiteljima za ratne zločine, parlamentarnim delegacijama i dužnosnicima međunarodnih institucija, posebice Eulexa i civilne misije UN-a na Kosovu (UNMIK), kao i s predstavnicima nevladinih organizacija, osobito onih koje zastupaju nestale osobe, Marty je optužio Thaçija da je šef mafijaške organizacije odgovorne za pranje novca, organiziranje prostitucije, krijumčarenje cigareta, oružja, droge i ljudskih organa. Martyjev angažman počeo je nakon što je u travnju 2008. godine 17 parlamentaraca Vijeća Europe potpisalo zahtjev da PS VE-a razmotri tvrdnje o trgovini ljudskim organima na Kosovu, iznesene u knjizi bivše glavne tužiteljice Haaškog suda Carle Del Ponte. Predmet je predan Odboru za pravne poslove i ljudska prava i Marty je određen za izvjestitelja. Dvije i pol godine poslije Marty je optužio vođe OVK da su 1999. na Kosovu organizirali otmice ljudi kojima su u Albaniji vaidli organe. Prema Martyjevu izvještaju, podaci o takvoj trgovini postojali su i prije deset godina, ali međunarodna vlast na Kosovu nije smatrala prijeko potrebnim da podrobno ispita okolnosti ili je to činila površno i nestručno. Marty tvrdi da su Thaçi i njegovi suradnici u obavještajnim podacima NATOa, Njemačke, Britanije, Italije i Grčke redovito bili navođeni kao “ključni igrači u strukturama organiziranog kriminala na Kosovu”. Prema Martyjevim riječima, Thaçi je kao zapovjednik OVK od 1998. do 2000. “naređivao, a u nekim slučajevima i osobno nadzirao ubojstva, uhićenja, premlaćivanja i ispitivanja”. “Posebno zbunjuje to što je međunarodna zajednica na Kosovu, od vlada SAD-a i drugih zapadnih sila, do sudske vlasti koju podržava EU, posjedovala istu dokumentaciju, ali kao da nitko nije bio spreman reagirati”, navodi Marty. Konstantirao je da je Thaçi stekao dojam da je “nedodirljiv” zbog političke podrške Zapada. Marty tvrdi da je rad Eulexa ozbiljno otežan jer kosovske vlasti izbjegavaju dijeliti informacije s misijom EU.

JEDINA MOGUĆA KORISNA AKCIJA službenika Eulexa jest da napišu izvještaj koji će, vjerojatno, završiti na stolu negdje u Bruxellesu i biti tretiran kao minimalno hitan, uz težište na političkoj korektnosti, procijenio je Marty. Članovi obitelji mnogih Srba nestalih na Kosovu u ljeto 1999., nakon što je NATO obustavio zračne udare, a Vojska Jugoslavije i srbijanska policija povukle se priznavši poraz, govorili su da su njihovi najbliži odvedeni preko granice u Albaniju. Riječ je o više od 300 ljudi, za koje se tvrdilo da su žrtve trgovine organima. Nitko tada nije vjerovao bilo kakvoj optužbi iz Beograda u vezi s Kosovom, jer se podrazumijevalo da Srbi lažu, ne bi li prikrili da je njihova policija, uz marljivu pomoć vojske, na Kosovu ubila tisuće ljudi, provodeći plan o protjerivanju albanskog stanovništva Kosova u Albaniju i Makedoniju. Situacija se promijenila 2008. kad je Carla Del Ponte, otišavši s položaja glavne haaške tužiteljice, u svojoj knjizi navela da su istražitelji UNMIKa, provjeravajući tvrdnje o trgovini organima, stigli i na sjever Albanije. Ondje su, u selu 20-ak km od gradića Burela, otkrili “žutu kuću” i u njoj prostoriju koja je služila kao operacijska dvorana. Pronađeni su tragovi krvi, šprice, lijekovi za opuštanje mišića kakvi se rabe pri operacijama. Carla Del Ponte je, pozivajući se na izjave istražitelja UNMIK-a, zasnovane na tvrdnjama “povjerljivih novinara”, napisala da je u ljeto 1999. OVK, tada jedina vlast na Kosovu, kamionima u sjevernu Albaniju prebacila oko 300 ljudi, uglavnom Srba, uz izvjestan broj Albanaca “kolaboracionista”. Prema tim “kosovsko-albanskim izvorima”, najmlađi zatvorenici u dobroj tjelesnoj kondiciji bili su hranjeni, pregledavali su ih liječnici i nikad nisu bili udarani. Poslije su ubijeni, a njihovi organi prodani na crnom tržištu. Istraga UNMIK-a je provedena, ali nije rezultirala optužnicom, jer nije bilo dovoljno dokaza. UNMIK i Haag bili su ograničeni u djelovanju, nisu imali mandat da istražuju na teritoriju Albanije, nego samo na teritoriju Kosova. Tadašnji šef Odjela UNMIK-a za nestale José Pablo Baraibar kaže pak da ne samo što Haaški sud nije bio zainteresiran za istragu, nego za nju nije mario čak ni američki predstavnik u Prištini.

REKAVŠI DA JE U “ŽUTOJ KUĆI” pronašao “vrećice s lijekovima, mišićne relaksante, medicinske igle i opremu za transfuziju krvi”, Baraibar je dodao: “Bilo nam je nazamislivo da se seljaci u toj zabiti znaju služiti takvim materijalom.” Knjiga Carle Del Ponte dovela je do imenovanja njezina zemljaka i bivšeg kolege Martyja izvjestiteljem Vijeća Europe. Marty je svoj izvještaj objavio neposredno nakon što je Thaçijeva Demokratska stranka Kosova (DPK) osvojila većinu glasova na parlamentarnim izborima, prvima otkad je Kosovo proglasilo neovisnost. Kosovska opozicija odmah je zatražila ponavljanje izbora, tvrdeći da ih je Thaçi lažirao. Europski promatrači procijenili su da je nevjerojatno da je u Drenici, odakle je Thaçi, odziv birača bio veći od 90 posto i da su svi do jednoga glasovali za njegov DPK. Izborna komisija izbore je ponovila u pet općina. Neposredno prije nego što je Marty objavio izvještaj, u Prištini je počelo suđenje sedmorici kosovskih Albanaca optuženih da su bili dio međunarodne mreže koja je trgovala organima siromaha. Tužitelj Eulexa tvrdi da su optuženici obećavali siromasima iz Moldavije, Kazahstana, Rusije i Turske do 14.500 eura za organe. Osobe koje su dobivale organe plaćale su za njih od 80.000 do 100.000 eura, ali novac nikad nije stigao do žrtava, izjavio je tužitelj. Prema njegovim riječima, akcija je trajala od 2008. i obuhvatila 20-ak stranaca kojima su u Prištini odstranjeni organi. Prema optužnici, glavni organizator “žetve organa” bio je kosovski kirurg Lutfi Dervishi, koji se na medicinskom skupu u Turskoj 2006. zanimao za liječnika osposobljenog za transplantacije. Šest mjeseci kasnije s njim je kontaktirao turski liječnik Yusuf Sonmez, nakon čega su operirali u privatnoj kinici “Medicus” u Prištini, čiji je upravitelj bio Dervishev sin Arban. Izraelac Moshe Harel optužen je da je sudjelovao u pronalaženju žrtava, njihovu prijevozu i “osiguravanju isplata u gotovini prije operacija”. Optužena su još četvorica kosovskih liječnika, kao i bivši stalni tajnik u Ministarstvu zdravstva Kosova Illir Recaj. Za Sonmezom i Harelom traga Interpol. Londonski Guardian tvrdi da je Sonmez poznat kao “liječnik vampir” i “liječnik strvinar”, da ga policije nekoliko zemalja gone zbog zločina protiv života i zdravlja, trgovine ljudima, ilegalne imigracije i da je ključni igrač na crnom tržištu ljudskih organa u minulih deset godina. Klinika “Medicus” spomenuta je u Martyjevu izvještaju i vjeruje se da su iz nje organi ubijenih zarobljenika bili slani ravno u Istanbul, jer je Sonmez bio naručitelj. Guardian navodi da je Sonmez ove godine transplantirao u Azerbejdžanu, gdje je policija potvrdila da su državljani nekoliko zemalja dolazili onamo radi ilegalnog presađivanja organa, pa su uhićena četvorica ukrajinskih liječnika. Vlada Kosova odbacila je Martyjeve tvrdnje kao izmišljotinu, procjenjujući da je to “jedan u nizu izvještaja objavljenih u proteklih 12 godina, kojima je bio cilj ukaljati borbu OVK i njegovih lidera”. “Domaća i međunarodna javnost dobro znaju da je Marty od početka, ne oslanjajući se na činjenice i argumente, bio pristran i odlučan da izvještava u korist stavova koje su zauzimali njegova suradnica i prijateljica Carla Del Ponte i srbijanska vlada”, priopćeno je u Prištini.

EULEX JE ZAKLJUČIO da Marty mora predočiti dokaze za svoje tvrdnje. Potpredsjednik albanske vlade Ilir Meta izjavio je da je Martyjev izvještaj “pun predrasuda i utemeljen na izmišljotinama”. Wikileaks je pokazao da Washington nije zadovoljan Martyjevim radom. “Mislim da smo dali dovoljno dokaza da se prekine licemjerje, jer su nam na Kosovu mnogi potajno rekli da sve znaju, ali nisu htjeli javno progovoriti”, izjavio je Marty. Upozorio je na problem zastrašivanja svjedoka, koji ne žele svjedočiti jer strahuju za život. Marty je odbacio tvrdnje o tendencioznosti izvještaja u trenutku nakon izbora na Kosovu i ustvrdio da je poštovao tajming Vijeća Europe i da na Kosovu “nikad nema neutralnog vremena”. “Pravda mora postojati za sve. Ne mogu se jedni kažnjavati, a drugi ne. Nema uzajamnih kompenzacija za zločine. Kad su u pitanju ljudska prava, utvrđivanje pravde i istine, ne smije biti političkog oportunizma kakav se sad primjenjuje prema vlastima na Kosovu”, izjavio je Marty. Procijenio je da je među Albancima na Kosovu apsolutna tabu-tema činjenica da su pripadnici OVK činili zločine, ne samo prema Srbima, nego i prema Albancima koji su bili kolaboracionisti. Što se tiče reakcija iz Beograda na njegov izvještaj, Marty je rekao da je šokiran izjavom Tužiteljstva za ratne zločine Srbije da se govori o pobjedi. Neumjesno je govoriti o pobjedi, rekao je Marty: “Suprotno onomu što mnogi misle, informacije što smo ih dobivali iz Srbije nisu previše pomogle i nisu značajan dio ovoga izvještaja.”