Objavljeno u Nacionalu br. 774, 2010-09-14

Novi val nasilja u kojem su mafijaši u Meksiku ubili i nekoliko gradonačelnika izazvao je uzbunu i u američkom ministarstvu vanjskih poslova

U srijedu 8. rujna, u svojem uredu u središtu grada El Naranjo u središnjoj meksičkoj saveznoj državi San Luis Potosi, ubijen je gradonačelnik Alexander López Garcia. Pred njegov ured dovezao se automobil u kojem su bila četvorica muškaraca. Dvojica su ušla u njegov ured i ispalila više metaka u njega. Druga dvojica su čekala u automobilu, te dvojicu ubojica nakon ubojstva odvezli u nepoznatom pravcu. Svjedoka ubojstva nije bilo, barem nitko ne želi pričati o tom događaju. Pretpostavlja se da je riječ o nedjelu nekog od narkokartela koji operiraju u toj meksičkoj saveznoj državi. Alexander López Garcia je treći gradonačelnik ubijen u Meksiku u posljednjih mjesec dana, posljednji u nizu od 28.000 meksičkih građana koji su ubijeni u ratu države protiv narkokartela i u međusobnom ratu narkokartela otkad je sadašnji meksički predsjednik Felipe Calderón 2006. godine došao na vlast i objavio rat protiv krijumčara droge. Ubojstvo gradonačelnika El Naranja zbilo se neposredno prije nego što je američka ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton održala veliki programatski govor pred političkim stručnjacima u Savjetu za vanjske odnose u Washingtonu.

Nakon govora razgovarala je s prisutnima, te potaknuta i spomenutim ubojstvom gradonačelnika Lópeza Garcije, dala veoma važnu i upozoravajuću izjavu koja možda najavljuje novu i agresivniju politiku SAD prema Meksiku. Hillary Clinton je rekla: “Gangsterski narkokarteli se preslaguju i okupljaju oko zajedničkog cilja što bi se moglo okarakterizirati kao ustanak u Meksiku i Središnjoj Americi.” To je izuzetno važna izjava jer implicira da se ovdje ne radi samo o nekoj vrlo raširenoj i krvavoj, ali ipak podzemnoj kriminalnoj aktivnosti, nego da je ovdje riječ o ustanku protiv državnih vlasti, a to je nešto mnogo ozbiljnije. Zar će Sjedinjene Države dozvoliti da na svojoj južnoj granici imaju državu pod kontrolom narkokartela?

Kako ozbiljno na cijelu situaciju Sjedinjene Države gledaju govori i izjava Hillary Clinton: “To sve više izgleda kao Kolumbija prije dvadesetak godina kada su krijumčari droge kontrolirali pojedine dijelove zemlje.” Potom je izjavila da bi Sjedinjene Države, Meksiko i zemlje Središnje Amerike morali – u borbi protiv krijumčara droga zajedno surađivati na isti način kako je funkcionirao Plan Kolumbija posljednjih godina. Riječ je o ogromnom programu, pokrenutom 1999. godine, u sklopu kojeg je američka vlada dala golemu vojnu, logističku i materijalnu pomoć kolumbijskoj vladi tadašnjeg predsjednika Andrésa Pastrane kako bi suzbio djelovanje krijumčara droge. U Kolumbiju su došli američki vojni stručnjaci, instruktori i planeri koji su osmislili rat protiv krijumčara, SAD su dale veliku materijalnu pomoć u vojnoj opremi i financijskim injekcijama. SAD su poklonile mnogo helikoptera, opremile i obučile jednu zrakoplovnu diviziju kolumbijske vojske, ojačale i druge vojne jedinice, te policiju, pa je pokrenuta operacija koja je imala višestruke aspekte. Vojska je suzila prostor koji su krijumčari kontrolirali, policija je povećala opću kontrolu nad teritorijem, a iz helikoptera je posipan herbicid kako bi se uništile plantaže koke. Očito je da američka administracija razmišlja da adekvatan, ali meksičkim prilikama primjeren program ponudi i predsjedniku Calderónu. Program mora biti drukčiji jer Meksiko nije zemlja proizvođač droge, nego najvažnija tranzitna krijumčarska ruta.

No, to krijumčarenje je toliko razgranato i sofisticirano organizirano, da je meksička vlada u mnogim aspektima gotovo nemoćna. Uz to, narkokarteli su svoju djelatnost razgranali i na druge poslove, pa sada dominiraju i krijumčarenjem ljudi, siromašnih imigranata iz Južne Amerike u SAD, bave se reketarenjem, pljačkama, ilegalnom eksproprijacijom zemlje, pranjem novca, infiltriranjem u legalne poslove. O čemu se radi, dovoljno govori ono što se dogodilo u utorak 24. kolovoza na samom sjeveru Meksika. Postrojba meksičkih marinaca upala je na jednu farmu u okrugu San Fernando u sjeveroistočnoj meksičkoj saveznoj državi Tamaulipas smještenoj na obalama Atlantika uz američko-meksičku granicu i uz jedan zid pronašla 72 strijeljane osobe, među njima i 14 žena, jedna u visokom stadiju trudnoće. Svi strijeljani bili su vezanih ruku i očiju. Marinci su tamo došli nakon dramatičnog svjedočenja muškarca koji je bio u grupi za strijeljanje, ali je srećom samo bio ranjen u vrat i rame. Uspio se pritajiti i pobjeći s mjesta pokolja, te se dovući do kontrolnog punkta što su ga marinci imali na cesti nedaleko mjesta događaja.

Mladić ima 18 godina, ime mu je Luis Freddy Lala Pomavilla, rodom je iz Ekvadora i objasnio je tko su strijeljani. Kao i on, svi su bili ilegalni imigranti koji su preko Meksika željeli ući u Sjedinjene Države i tamo naći posao. Kasnije su meksičke vlasti uspjele identificirati dio ubijenih, bili su iz Brazila, El Salvadora, Hondurasa i Ekvadora. Krijumčarima su mnogo platili da ih odvedu u SAD. On je platio 15.000 dolara, a na put je iz svojeg sela krenuo prije dva mjeseca. Objasnio je i tko ih je i zašto strijeljao. Preuzeli su ih pripadnici lokalnog narkokartela Zeta, te od njih zatražili da rade za kartel, nudeći im tisuću dolara svaka dva tjedna. Nakon što su to odbili, strijeljali su ih. Meksička javnost je šokirana ovim pokoljem, jer je to najveći pokolj otkad je prije četiri godine meksički predsjednik Felipe Calderón objavio rat narkokartelima, te pokrenuo veliku akciju protiv njih. No, ovaj pokolj, ali i ono što se dogodilo nakon njega, govori Meksikancima da u tom ratu krijumčari droge pobjeđuju, te, štoviše, šire svoje aktivnosti i svoj utjecaj. Koliko su moćni govori još jedan zločin. Pokolj je išao istražiti glavni istražitelj lokalne policije okruga San Fernando Roberto Jaime Suárez Vázquez. Dva dana nakon pokolja je objavljeno da je nestao zajedno s kolegom. Sljedećeg dana je obznanjeno da su njihova mrtva tijela pronađena uz cestu nedaleko mjesta pokolja. Taj grozan pokolj snažna je indikacija da narkokarteli preuzimaju cjelokupnu kriminalnu aktivnost u Meksiku pod svoju kontrolu, pa tako i krijumčarenje ljudi. Ne samo da odlično zarađuju, nego su i usavršili metode stvaranja novca na tom poslu. Svake godine otmu oko 1600 ilegalnih imigranata i potom ucjenjuju njihove obitelji ili rođake u SAD-u. To je samo jedan od krakova gdje se šire narkokarteli, prožimajući cijelo meksičko društvo. Nevjerojatno su bogati, jer 90 posto sve droge koja uđe u SAD prolazi kroz Meksiko. Calderón, koji je prije četiri godine došao na vlast, izabran je i zato što je obećao da će slomiti narkokartele. Pokrenuo je veliku akciju, nastojao je ojačati policijske snage, na ulice gradova poslao je i vojnike, njih oko 50.000, no, situacija se nije popravila.

Prema posljednjim procjenama, od kada je Calderón postao predsjednikom oko 28.000 ljudi ubijeno je u Meksiku u nasilju povezanom s obračunima narkokartela. Od početka ove godine stradalo je 7500 ljudi, a čak 255 žrtava imalo je odsječene glave. Prošlog tjedna policija je u otmjenom dijelu grada Cuernavace, nedaleko Ciudad Méxica, gdje mnogi bogati ljudi iz prijestolnice odlaze na vikende, pronašla četiri tijela bez glave, koja vise s mosta. Žrtvama su bile odrezane genitalije i mali prsti na rukama. Pokraj je bila posjetnica Južnopacifičkog kartela, relativno novog narkokartela. Ta se pošast širi cijelom zemljom. Industrijski grad Monterey bio je donedavno miran, nisu se bilježila ubojstva vezana uz narkobiznis, ali se to promijenilo. Ne samo da se značajno povećao broj ubojstava, nego su se pripadnici kartela toliko osilili, da su počeli postavljati kontrolne točke na cestama i zatvarati promet po svojoj volji. Situacija je strašna pa je ovih dana meksička konfederacija poslodavaca, koja broji 36.000 članova, i pokriva trećinu meksičke privrede, zatražila od saveznih i lokalnih vlasti da zaštite građane, te stabiliziraju stanje kako bi privreda mogla funkcionirati.

Calderón dokazuje kako je to pokušao napraviti slanjem 50.000 vojnika na ulice velikih gradova i u unutrašnjost, ali stručnjaci za sigurnost tvrde da to uopće nije bio koristan potez, jer su vojnici neučinkoviti, budući da ne znaju lokalne prilike, nemaju dobru obavještajnu službu, i služe više kao ukras, nego kao učinkovita snaga protiv narkokartela. Policija bi bila mnogo efikasnija, da je bolje organizirana. No, u Meksiku je policija rascjepkana, temeljna policija je pod lokalnom upravom, a federalne policijske snage su pod različitim agencijama. Tvrdi se da u Meksiku ima čak 1600 odvojenih policijskih snaga, s tim da su mnoge lokalne snage korumpirane. Calderón najavljuje nove mjere. Uvedene su restrikcije na raspolaganje gotovinom, kako bi se spriječilo pranje novca, pa se u Meksiku neće moći za gotovinu kupiti ništa što je skuplje od 8000 dolara, no, opće je mišljenje da Calderón neće moći slomiti narkokartele novim mjerama, posebno ne u roku od dvije godine, koliko mu još traje mandat. Djelovanje meksičkih narkokartela proširilo se izvan granica Meksika. Poznato je da su meksički karteli raširili djelatnost i u južnim državama Srednje Amerike, posebno u Gvatemali i Hondurasu, no, što je posebno zanimljivo, i u SAD.

Prije nekoliko dana je visoki policijski funkcionar iz američke savezne države Arizone, koja graniči s Meksikom, a preko koje ulaze velike količine droge, ali i veliki broj ilegalnih imigranata u SAD, obznanio da su se narkokarteli raširili i unutar SAD, da u Arizoni imaju svoje punktove i ljude, koji čak imaju i promatračnice da prate kretanje ljudi i droge, a pripadnici tih kartela bolje su opremljeni od američke policije, imaju bolje optičke i elektronske uređaje od policije, bolja vozila, te značajnu doušničku mrežu. Zbog svega toga je američka ministrica vanjskih poslova ovako reagirala. Predstavnik meksičke vlade opovrgnuo je tvrdnje Hillary Clinton, kako meksička vlada ne kontrolira situaciju. Glasnogovornik vlade, inače visoki funkcionar zadužen za nacionalnu sigurnost Alejandro Poiré, tvrdi da situacija nije tako

katastrofična, te da postoje “ključne razlike između onoga s čim se svojedobno suočavala Kolumbija, te onoga s čim se sada suočava Meksiko”. Po njegovu mišljenju nije problem u Meksiku, nego je problem u tome što su se i kolumbijska i meksička narkomafija tako razbuktale na novcu stvorenom od “divovske potražnje droge u Sjedinjenim Državama”.

Na prijedlog Hillary Clinton reagirao je i Santiago Creel, meksički senator i član vladajuće stranke, koji je izričito rekao: “Nećemo dopustiti bilo kakvu verziju Plana Kolumbija u Meksiku. Svatko tko misli da je Plan Kolumbija lijek za sve bolesti, taj se grdno vara. Meksiko se snažno protivi bilo kakvom angažmanu američke vojske u borbi protiv narkokartela na meksičkom tlu.”