Druga knjiga Željka Krušelja posvećena omladinskom tjedniku Polet koji je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom novinarstvu i društvu, detaljno prikazuje vrijeme kada je glasilo Saveza socijalističke omladine Hrvatske izazvalo revoluciju na medijskom tržištu bivše Jugoslavije

U ponedjeljak, 11. studenoga, u zagrebačkoj knjižnici Bogdana Ogrizovića promovirana je druga knjiga Željka Krušelja posvećena nekadašnjem omladinskom tjedniku Polet koji je prestao izlaziti 1990. godine, a ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskom novinarstvu i društvu. Kroz Polet su prošli brojni hrvatski novinari uključujući Krušelja, dugogodišnjeg novinara u izdanjima EPH, a danas izvanrednog profesora na Sveučilištu Sjever sa sveučilišnim centrima u Koprivnici i Varaždinu. Novinarsku karijeru u Poletu započela je i poznata istraživačka novinarka Nacionala Jasna Babić. U Poletu, pod uredničkom rukom Pere Kvesića od 1976. u novoj, obnovljenoj redakciji, pisali su i prepoznatljivi kolumnist Denis Kuljiš i Nino Pavić, kasniji vlasnik novinarske kuće EPH s brojnim tiskanim izdanjima koja je prodana zagrebačkom odvjetniku Marijanu Hanžekoviću, a danas se zove Hanza Media. Polet je izlazio u bivšoj državi i u bivšem socijalističkom sustavu sve do, kako to Krušelj kaže u naslovu knjige, “raspada komunizma”.

Jedna od važnih opaski Željka Krušelja u ovoj podebeloj knjizi od 579 stranica u izdanju male izdavačke kuće Edit bila je osvrt na dolazak nove vlasti u Hrvatskoj devedesetih godina. Tako je Krušelj među ostalim zabilježio: “Novi vlastodršci nisu mogli shvatiti da većina poletovaca na državu za koju se patetično naglašavalo da je rezultat ‘tisućljetnog hrvatskog sna’ gledaju jednako kritičkim očima kao i na onu koja je neslavno propala. Omladinski tjednik Polet zato je prestao izlaziti 1990. godine. I tu je vrijeme neumoljivo pokazalo da se domoljublje može mjeriti upravo spremnošću za suočavanje sa svim iluzijama i deformacijama koje prate državotvorne projekte, a takvih je bilo mnogo, mnogo više nego što je itko dobronamjeran mogao očekivati. Izvjesno je da je Hrvatska samo uz poticajna kritička promišljanja mogla biti sretnija i zrelija država. Kažemo mogla, jer su politički realisti uvijek bili u manjini”.

Krušelj je diplomirao povijest i komparativnu književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, a novinarstvo je završio na Fakultetu političkih znanosti 1982. Bio je pokretač i prvi glavni urednik koprivničkog omladinskog lista LOK 1979., a novinarstvom se počeo baviti 1977. u zagrebačkom Poletu kao dopisnik i reporter, osamdesetih godina i kao urednik. U tjednik Arenu prešao je 1982., a 1983. u politički tjednik Danas, koji je u to vrijeme postao i najtiražniji politički tjednik u Jugoslaviji. Bio je i komentator u Vjesniku, Nedjeljnoj Dalmaciji i Večernjem listu. Od polovice osamdesetih bavio se povijesnim temama i sustavno pratio hrvatsku historiografsku produkciju. Doktorirao je 2015. na temi iz povijesti novinarstva na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, od 2012. bio je predavač na Sveučilištu Sjever u Koprivnici, a od 2018. i pročelnik Odsjeka za komunikologiju, medije i novinarstvo.

Zato je ova Krušeljeva knjiga osim stručnog, novinarskog pregleda i relevantan povijesni dokument. Polet, tadašnje glasilo Saveza socijalističke omladine Hrvatske, nakon višegodišnje stanke ponovo je počeo izlaziti 1976. i izazvao je revoluciju ne samo na medijskom tržištu Hrvatske, nego i na medijskom prostoru cijele bivše države. Veći broj stranica Poleta bio je posvećen stripu, rocku, fotografiji, filmu i raznim oblicima supkulture. Recept je upalio i list se počeo prodavati u ozbiljnim tiražama, a postao je od dosadnog suhoparnoga političkog glasila veoma čitana publikacija. Među njegovim grafičkim urednicima bili su kasnije poznati urednici s međunarodnom reputacijom Mirko Ilić i Ivan Doroghy. Oni su veliku pažnju posvetili i vizualnom izgledu Poleta, a prodana naklada bila je u danas nezamislivih 150.000 primjeraka. Dakako, treba imati na umu i činjenicu da su se nekadašnji sadržaji u novom tehnološkom dobu preselili na internet. Polet je u to vrijeme i organizirao koncerte, pa su se pod njegovim pokroviteljstvom našle tada još uvijek anonimne rock i pop grupe poput Prljavog kazališta, Parafa, Pankrta i Azre.

Knjiga Željka Krušelja posvećena je tjedniku Polet koji je prestao izlaziti 1990. godine | Foto: Naklada Val/Screenshot

Osvrćući se na to doba, Krušelj je zabilježio da “i nadalje ima onih koji ne shvaćaju kako je bilo moguće da se na popisu novinara Poleta i suradnika nalazi više od 2100 imena”. “Nitko ih na to nije prisiljavao, čak ni omladinski aktivisti kojima je to sugerirano za eventualno neuključivanje nisu bili suočavani s političkim posljedicama. Okupljanje oko lista bilo je spontano, što se iz godine u godinu, iz redakcije u redakciju i potvrđivalo. Jest da je razlog tome bio i nedostatak odgovarajućih zabavnih sadržaja, pogotovo medijskih, no mladi su naprosto osjećali da je to ponajbolje okružje za razne oblike kreativnog izražavanja. Bio je to prostor slobode kakav u političkom jednoumlju nije imao pravog pandana. Povremene političke grubosti vladajućih nisu ih u tome mogle razuvjeriti. Zato je Polet za njih, mahom intelektualnu kremu tog razdoblja, ostao i trajna emocionalna kategorija. Za takav društveno koristan angažman nisu dobivali medalje i promaknuća, ali su očekivali da barem neće biti izloženi ponižavanjima i političkim blaćenjima”, prisjetio se Krušelj.

Ali osvrnuo se i na probleme s kojima su se poletovci tada suočavali. “Etiketiranja su, zapravo, bila dvostruka: komunistički su ih dužnosnici gledali s krajnjom sumnjičavošću, smatrajući ih infantilnim otkačenjacima, bezveznjacima, klošarima, neukim adolescentima pa i toliko spominjanim ‘hašomanima’, koji ne shvaćaju povijesne dosege marksističke misli i samoupravne prakse. Nakon promjene državnog ustroja ideološka je pljuska bila još nemilosrdnija. Zajapurenim su nacionalistima, makar je dio njih iz karijerističkih pobuda to samo glumio, postajali perfidni zagovornici komunizma i jugoslavenstva, jer su promicali ideje koje bi omraženi režim činile održivim. Poletovci su se takvima, valjda zbog svoje mladosti, znanja i energije koju su prenosili u osamostaljenu državu, činili opasnijim od dojučerašnjih zadrtih partijskih čvrstorukaša. Podulji bi bio popis svih nas koji smo proživljavali takve dvostruke udarce”, osvrnuo se i na osobna iskustva nekadašnji novinar ugaslog tjednika sugestivnog imena Polet.