Kandidiranje Predsjednika Republike, dok obnaša tu dužnost, na listi bilo koje političke stranke ili nezavisne liste za izbor zastupnika u Hrvatski sabor te njegovo isticanje njega kao kandidata za predsjednika Vlade Republike Hrvatske ili neku drugu javnu ili profesionalnu dužnost, nespojivo je s njegovim ustavnim položajem i ovlastima, te načelom diobe vlasti (članak 4. Ustava)“, objavio je Ustavni sud prošloga tjedna u svom upozorenju predsjedniku Zoranu Milanoviću, SDP-u i svim sudionicima izbornog procesa.

Ovakva odluka bila je uglavnom očekivana, iako je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović otišao i korak dalje te zaprijetio da Ustavni sud može poništiti datum izbora, ili čak rezultate izbora, ako se odredbe iz ovog upozorenja budu kršile. To znači da ni SDP, ni njegovi koalicijski partneri, ni sam predsjednik Republike tijekom izbornog procesa ne smiju njega spominjati kao premijerskog kandidata. Međutim, on može postati mandatar nove vlade ako opozicija osvoji izbore i ako prije toga da ostavku na funkciju predsjednika Republike.

Kao što je predsjednik Republike sam izjavio, okidač za njegovu kandidaturu za premijera bilo je imenovanje „našeg dečka“ iz HDZ-a, višestruko kompromitiranog suca Visokog kaznenog suda Ivana Turudića, na mjesto državnog odvjetnika, kojeg nije štedio u svojim verbalnim eskapadama. Upravo je Turudić krajem prošlog tjedna otkrio da mu je osobni automobil propucan s dva metka, zbog čega je pokrenuta kriminalistička istraga, dok premijer Plenković tvrdi da su uzrok tome govor mržnje i huškačka atmosfera koju potpaljuje predsjednik Republike. O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s bivšim glavnim državnim odvjetnikom, bivšim predstojnikom Ureda za nacionalnu sigurnost i bivšim predsjednikom Vrhovnog suda Krunislavom Olujićem, koji je zajedno s profesorom Smiljkom Sokolom i Vladimirom Šeksom pisao hrvatski Ustav.

NACIONAL: Novoimenovani glavni državni odvjetnik Ivan Turudić otkrio je da mu je auto propucan s dva metka, a premijer za to optužuje govor mržnje i stvaranje neprijateljskog ozračja prema Turudiću od strane predsjednika Republike. Mislite li da je to razlog?

O tomu je teško govoriti bez bilo kakvih saznanja o samom slučaju. Ostaje za vidjeti radi li se tek o „igrokazu” u Turudićevoj vlastitoj režiji ili, pak, o obračunu kriminalnog podzemlja s bivšim sucem i eventualnom upozorenju za neizvršenje preuzetih obveza! No, neovisno o tomu, više je nego očito da će „slučaj propucavanja Turudićeva automobila”, od strane vladajućih, samog Plenkovića i HDZ-a, biti iskorišten u dnevno-političke svrhe, s neutemeljenim pokušajem optužbi na račun predsjednika Milanovića za stvaranje klime i ozračja koji, u konačnici, mogu izazvati takve posljedice i lažni osjećaj nesigurnosti kod hrvatskih ljudi! Sve, naravno, s nedvojbenim ciljem izborne pobjede koja će, nadam se, biti neostvareni san Plenkovića i njegovih satelita.

NACIONAL: Kako komentirate najavu predsjednika Republike da će se kandidirati na parlamentarnim izborima – zar nije znao da to po Ustavu nije moguće? I je li vas o tome konzultirao? Naime, u javnim se nastupima pozivao na vas i rekao da je, ako vi nemate primjedbe, onda to moguće?

On se nadovezao na nasrtaj od strane gospodina Šeksa na onom Izvještajnom saboru HDZ-a u Lisinskom, kada je izjavio kako bi predsjedniku Republike trebalo oduzeti poslovnu sposobnost, i u tom smislu me predsjednik Republike spomenuo kao jednog od tvoraca hrvatskog Ustava. Da se razumijemo – mi nismo o tome razgovarali, ali doista, ja ni danas nemam nikakvih primjedbi na samu najavu moguće kandidature za predsjednika Vlade na ovim parlamentarnim izborima. Ne slažem se s ustavnim stručnjacima koji su posljednjih dana nastupali po medijima. Znam tko se javio i tko se nije javio i ne želi o tome ništa reći, zato što se ne slaže s ovom manjinom koja je očitovala svoj jasni stav da je predsjednik najavom te kandidature za premijera kršio odredbe hrvatskog Ustava. To su mahom mlađi profesori ustavnog prava, od Mate Palića, kojeg često znam nazivati gigantom istočnoslavonske ustavnopravne misli, do razdragane djevojčice sa Sveučilišta u Rijeci Sanje Barić.

NACIONAL: Nije baš primjereno tako nazivati profesoricu Barić, koja sasvim sigurno nije sklona HDZ-u i koja se, usput, odazvala pozivu Radio Nacionala 15 minuta nakon predsjednikove objave i rekla ono što je kasnije rekao i Ustavni sud…

I ja sam se s njom često slagao i sve donedavno nisam imao prigovor. Ali ovaj put je na nekom od elektroničkih režimskih medija otišla i korak dalje, što mi je nespojivo s osobom koju sam cijenio i za što nema opravdanje. A to je poziv da bi, bez obzira na činjenicu da je Hrvatski sabor raspušten, i bez obzira na to što je teško zamisliti situaciju u kojoj bi zbog povrede Ustava mogao biti pokrenut opoziv predsjednika Republike, za što je potrebna dvotrećinska većina saborskih zastupnika, trebalo razmisliti o pokretanju postupka proglašavanja nesposobnosti predsjednika za obnašanje dužnosti. Takav postupak može pokrenuti Vlada, a odlučuje Ustavni sud.

NACIONAL: Ali to je rekao Vladimir Šeks…

A dala mu je šlagvort upravo Sanja Barić.

NACIONAL: Po mnogima je Vladimir Šeks i dalje siva eminencija hrvatskog pravosuđa i još uvijek stoji iza mnogih manevara HDZ-a. Slažete li se s time i odakle on crpi tu svoju moć?

Da, on apsolutno kontrolira hrvatsko pravosuđe, a on je i duhovni otac Andreja Plenkovića. Moj bivši prijatelj i sugrađanin iz Osijeka poznat hrvatskoj javnosti kao Dejan, Kolega ili Sova, koliko god drugi imali podatke o njemu, tako on još uvijek ima podatke o drugima koje u određenom trenutku može zloupotrijebiti. Pa tako i o onim osobama koje je proizveo i omogućio im da dođu na ključne pozicije. Pri tome se ne smije smetnuti s uma da on sam nikada ne bi mogao biti predsjednik HDZ-a, nego je uvijek morao nalaziti neke druge osobe, koje bi se u njegovo ime obračunavale s njegovim stranačkim i ostalim neprijateljima. Posljednji put to je bio slučaj s Karamarkom, bivšim predsjednikom HDZ-a, a upravo je Andrej Plenković bio osoba koja je poslužila kao moćno sredstvo i oružje.

‘Neka Andrej Plenković barem u stranci pokrene razrješenje Šeksa roditeljske političke skrbi koju ima nad njim’, izjavio je Krunislav Olujić Nacionalovoj novinarki Zrinki Vrabec Mojzeš. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Dakle, Šeks je izmislio Andreja, a onda je Andrej izmislio njegovog posinka Karla Resslera i poslao ga u Europski parlament…

Ja dotičnog Karla Resslera volim nazivati HDZ-ovim političkim nasciturusom – dakle zametkom. Zato ne bi bilo neočekivano da u slučaju da predsjednik Republike postane premijer, Karlo Ressler postane kandidat HDZ-a za predsjednika Republike. Jer ne vidim nikoga tko bi se iz njihovih redova kandidirao. Zaista je nevjerojatno koliku političku štetu HDZ-u svojim javnim istupima nanosi Vladimir Šeks i da se sam građanin Plenković ne usuđuje pokrenuti postupak lišavanja poslovne sposobnosti gospodina Šeksa, koji se zbog prekomjerne upotrebe alkohola i ovisnosti nije u stanju brinuti o svojim pravima i interesima, što znači da nije sposoban niti obavljati svoje dužnosti u stranci. Neka Plenković barem u stranci pokrene razrješenje Šeksa roditeljske političke skrbi koju ima nad njim.

NACIONAL: Zato je Šeks rekao da bi Ustavni sud trebao utvrditi nesposobnost obnašanja dužnosti predsjednika Republike. Je li to moguće?

Čini se da je Šeks bio nadahnut upravo istupom ustavnopravne stručnjakinje Sanje Barić, pa je na Izvještajnom saboru HDZ-a izjavio kako bi Vlada trebala pokrenuti postupak utvrđivanja trajne spriječenosti predsjednika Republike za obavljanje dužnosti, što Vlada, bez obzira na to što je tehnička, može učiniti i podnijeti takav zahtjev Ustavnom sudu. A onda bi Ustavni sud, nakon što utvrdi trajnu spriječenost, a ona može biti rezultat bolesti ili nesposobnosti Zorana Milanovića, mogao donijeti odluku o razrješenju predsjednika s njegove dužnosti.

NACIONAL: Je li to realna opasnost?

Ma posve nerealna… To bi bio kraj i hrvatske države i Ustavnog suda. Ustavni sud bi morao konzultirati nekog stručnjaka koji bi morao podastrijeti medicinsku dokumentaciju o nesposobnosti predsjednika, na temelju fizičkog i mentalnog zdravlja Zorana Milanovića.

NACIONAL: Ali jasno je da je po Ustavu predsjednik nestranačka osoba, koja garantira stabilnost funkcioniranja državnih institucija, nadzire parlamentarne izbore i daje mandat onome tko dokaže da ima većinu u Saboru. Čak i onima koji nisu stručnjaci za ustavno pravo jasno je da on ne smije sudjelovati u stranačkim izborima.

Od odredbi Ustava koje ste citirali polazi i Ustavni sud i ustavnopravni stručnjaci o kojima smo govorili. Točno je da su tako definirani ustavnopravna pozicija predsjednika Republike i sustav trodiobe vlasti. No postoji i odredba koja u istom članku Ustava propisuje obvezu predsjednika Republike da, kada stupi na dužnost, napusti stranku kojoj je pripadao, što je predsjednik Milanović i učinio. A to znači da on ne smije stranački djelovati, a ne politički. U istom članku izrijekom piše i da predsjednik Republike ne može istovremeno obavljati niti jednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost. Dakle – težište nije na zabrani, nego na obavljanju. Od kojeg trenutka djeluje ta odredba? Pa, netko počinje obavljati neku dužnost onog trenutka kada je preuzme. A to znači da bi aktualni predsjednik Republike, kada bi se i kandidirao kao nestranačka osoba, preuzeo dužnost premijera tek nakon što eventualno prođe na izborima za Hrvatski parlament i kada se Hrvatski sabor konstituira na prvoj konstituirajućoj sjednici i izborom predsjednika Hrvatskog sabora. Tek tada predsjednik Republike mora podnijeti ostavku na svoju dužnost jer je njegova dužnost parlamentarnog zastupnika nespojiva s funkcijom predsjednika. Nema nikakve dileme da on ne smije kao stranačka osoba sudjelovati na izborima ni davati podršku bilo kojoj političkoj opciji.

NACIONAL: Kako komentirate upozorenje Ustavnog suda i predsjedniku i SDP-u?

To nije ni najmanje iznenađujuća odluka i da ste me pitali unaprijed kakva će ona biti, ja bih u velikom dijelu rekao da će pisati to što je napisano u tekstu upozorenja. Ja osobno, neovisno o sucima Ustavnog suda koji su dali izdvojeno mišljenje jer smatraju da je formalno-pravno bilo pogrešno umjesto odluke i rješenja donijeti upozorenje, mislim da je Ustavni sud na tragu svojih ustavnih ovlasti na temelju kojih nadzire ustavnost izbornog procesa u RH posve ispravno postupio kada je donio tu svoju odluku u formi upozorenja. Time je upozorio i predsjednika Republike, i SDP, i sve sudionike u izbornom procesu. No postoji i drugi dio, u kojem je rečeno da, ako dođe do povreda izbornog procesa koje bi utjecale na izborni rezultat, posljedica može biti poništenje izbora. Možda je to malo prestrogo, u ovoj fazi prije nego što je počela kampanja i prije nego što su predane izborne liste. Vjerujem da će predsjednik Republike, bez obzira na to koliko njegov stav prema ovom upozorenju Ustavnog suda i sucima tog suda bio kritičan, kao što sam uostalom kritičan i ja, poštovati to upozorenje. Siguran sam da će tako biti, kako bi otklonio sve štetne posljedice koje bi na kraju mogle dovesti do poništavanja izbora.

NACIONAL: Vi ste jako optimistični. Predsjednik Republike nastavlja po svome i obrušava se i na Ustavni sud i na ustavne suce. Krši li on takvim ponašanjem Ustav?

Već sam spomenuo ono što svi znamo – da je to izričaj predsjednika Republike. Svi mi imamo kritičan odnos prema sudbenoj vlasti u cjelini. Nije nikakva tajna da hrvatski građani najmanje vjeruju pravosuđu u cijeloj Europskoj uniji. Predsjednik Republike je institucija s jasno određenim djelokrugom prava i dužnosti. Ustav među inim ovlašćuje predsjednika da se brine o stabilnosti državne vlasti. Ta se odredba vrlo često tumači kao tzv. premosnica ili blokada. Budući da je Ustavni sud četvrti stup te vlasti, ja ne vidim razlog zašto predsjednik Republike u svojim javnim istupima, pa i za vrijeme izborne promidžbe, ne bi s pravom kritizirao Ustavni sud. Ja neću reći da to nije namjerno i da to nije smišljeno, budući da obilazi teren puno intenzivnije nego prije. Ali njemu se zbog toga ne može spočitavati da krši na ovaj ili onaj način Ustav, ili da utječe na izborne rezultate, barem za sada. I ja sam, kao i mnogi građani, svjestan toga tko su ustavni suci, na koji način su izabrani, koje političke stavove dijele. I otvoreno ću vam reći da je predsjednik apsolutno u pravu jer Ustavni sud vrlo često zna izaći iz svojih okvira i prepoznat je u javnosti kao produžena ruka HDZ-a.

NACIONAL: Mnogi se posljednjih dana pitaju zašto Ustavni sud nije jednako promptno reagirao na mnoge situacije u kojima Vlada nije poštovala njegove odluke i preporuke. Na primjer na upozorenje da mora riješiti pitanje Registra birača, u kojem je pola milijuna birača više od stanovnika. O tome je pisao posljednji broj Nacionala, a više svjedoka potvrdilo je da je na to premijer rekao: „Ne pada mi na pamet!“ Kako to komentirate?

Pa naravno! Da se nadovežem na prethodno pitanje – iz jedinog razloga jer Ustavni sud djeluje kao eksponent aktualne izvršne vlasti i postojeće parlamentarne većine. Većini sudaca Ustavnog suda – desetorici od njih – ove godine istječe mandat, a veći dio njih naći će se u postupku reizbora. Što znači da će Hrvatski sabor u nekom drugom sastavu odlučivati o njihovoj sudbini. Oni jako dobro znaju da je za to potrebna dvotrećinska većina i kalkuliraju s time da je, ako Plenkovićev HDZ opet osvoji vlast, njima reizbor osiguran. Ovo upozorenje Vladi o pitanju Registra birača oni su objavili i oprali ruke. Dakle – nikome ništa. Iako je riječ o jednom strahovitom kršenju izbornog procesa jer pola milijuna birača više nego stanovnika itekako može utjecati na izborni rezultat. Onda se s pravom može postaviti pitanje – ako se nakon izbora pokrenu izborni sporovi, može li Ustavni sud proglasiti te izbore neregularnima? Možda je to i posljednji potez kojem ćemo svjedočiti od samog Ustavnog suda i njegove većine iz aktualnog sastava.

NACIONAL: Je li imenovanje Ivana Turudića na način kao što je to učinio premijer Plenković, prije izbora i dok još uvijek traje mandat Zlati Hrvoj-Šipek, sa svim teretom koji nosi kao „naš dečko“ dovoljan okidač za takvu reakciju predsjednika?

Sasvim sigurno da je imenovanje Ivana Turudića na poziciju glavnog državnog odvjetnika bilo onaj triger koji je bitno utjecao na odluku predsjednika Milanovića da donese odluku o eventualnoj kandidaturi za premijera. Naime, radi se o tome da je gospodin Turudić imenovan na tu funkciju isključivo voljom koalicijskih partnera, dakle parlamentarne većine koju tvori HDZ. Zahvaljujući tome, mimo svih zakonski propisanih kriterija koji se tiču stručnosti, neovisnosti i dostojnosti za obnašanje te dužnosti, upravo je na nju i imenovan. Osim što je u javnosti prepoznat kao „naš dečko“, čija karijera je vezana za HDZ i Vladimira Šeksa, koji je već 30 godina siva eminencija i glavni kadrovik hrvatskog pravosuđa, zgražava i činjenica da se samo nekoliko dana nakon što je sudjelovao u razgovoru s Povjerenstvom Vlade, koje je obavilo razgovor sa svim kandidatima, pojavio i u samoj Vladi, da bi porazgovarao s HDZ-om i koalicijskim partnerima. To potvrđuje da je Turudić bio i stranački kandidat, što je već samo po sebi dostatno da takva osoba ne može postati glavni državni odvjetnik. Nakon što je imenovan, pojavio se na dvije nacionalne televizije. Na jednoj je za predsjednika Republike izjavio da je nacionalna sramota, a na drugoj da bi trebalo preispitati činjenicu je li nam ured europskog javnog tužitelja uopće treba u Hrvatskoj. Kako je moguće da osoba imenovana na dužnost glavnog državnog odvjetnika, kojem Ustav i zakon zabranjuju pripadnost bilo kojoj političkoj stranci i bilo kakav oblik političkog djelovanja, može izreći takvu ocjenu o predsjedniku Republike? Već ta izjava bila je dovoljna da bude razriješen dužnosti i prije nego što ju je preuzeo.

NACIONAL: Ni predsjednik Republike mu nije ostao dužan, nazivao ga je svakakvim imenima, vrijeđao, prozivao. Je li to bio primjeren način?

Možda bi predsjednik Republike svoj izričaj trebao spustiti za oktavu. Ali Zoran Milanović, kao osoba koja obnaša dužnost predsjednika Republike, obraća se cjelokupnoj hrvatskoj javnosti i svim hrvatskim građanima, a ne samo obrazovanoj eliti. U tom smislu, on mora biti razumljiv i direktan.

NACIONAL: Ali on je institucija koja bi morala poštovati dignitet funkcije koju obnaša…

Tu se mogu složiti, ali ne vjerujem da bi njegove poruke imale takav odjek u hrvatskoj javnosti kada bi to govorio na umjereniji način.

NACIONAL: Po mnogima bi imale i veći kada bi bio pristojniji…

Moram vam reći da svakodnevno svjedočim da takav način predsjednika Republike, koji naziva stvari pravim imenom, itekako ima pozitivan odjek i reflektira se na činjenicu da je on već dugo najpopularniji političar u Republici Hrvatskoj. S druge strane, ni građanin Plenković koji obnaša dužnost predsjednika Vlade i HDZ-a nije ništa bolji od aktualnog predsjednika Republike. Vrijeđanje novinara, omalovažavanje opozicijskih saborskih zastupnika, bahaćenje i arogancija ne sviđaju se hrvatskoj javnosti koja je to itekako prepoznala.

‘Smatram da Andreja Plenkovića treba rušiti jedinstvom dijalektike i političkog dinamita, odnosno svim raspoloživim političkim sredstvima’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, kao niti jedan drugi ustavni sudac, nije prisustvovao prisezi Ivana Turudića?

Neodazivanje pozivu predsjednika Sabora na polaganje prisege glavnog državnog odvjetnika imalo je prije svega jako osobni razlog. A to je činjenica da su Miroslav Šeparović i Ivan Turudić već godinama u sporu, i to još od vremena kada je Ustavni sud poništio presudu Ivi Sanaderu. Nema što Ivan Turudić, još kao sudac i predsjednik Županijskog suda, nije imputirao Miroslavu Šeparoviću, pa čak i doktorat, koji je stekao na Katedri obiteljskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, iako se tim pravom nikada nije bavio. Navodno je to dobio kao nagradu za suspenziju Obiteljskog zakona iz 2014. godine. Da se među ustavnim sucima nije našao nitko tko bi se odazvao tom pozivu na polaganje prisege glavnog državnog odvjetnika, to doista govori u prilog stajalištu predsjednika Republike o Ustavnom sudu. Ako Ustavni sud nije siguran u imenovanje novog državnog odvjetnika, zašto nije iskoristio ovlast iz djelokruga Ustavnog suda, prema kojoj Ustavni sud prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti i o tome obavješćuje Hrvatski sabor? Ako je tome tako, onda je Ustavni sud u postupku imenovanja Ivana Turudića mogao upozoriti da postoje prepreke i nije trebao šutjeti.

NACIONAL: GONG i stranke opozicije ponovo problematiziraju način biranja ustavnih sudaca, smatrajući da se radi o dogovoru dvije najveće stranke. Predlažu da se ubuduće umjesto rashodovanih političara imenuju ustavni stručnjaci. Slažete li se s tim prijedlogom?

Apsolutno, od početka do kraja. S time da to ne mogu biti ove mlade nadobudne snage ustavnopravnih stručnjaka, koje dobrim dijelom sada istupaju i pune hrvatske medije s nadom da će biti izabrani u Ustavni sud. Takav prijedlog, uz postojeće ustavne odredbe, ne zahtijeva nikakve promjene Ustava, ali je za to potrebna politička volja. Dakle, sve će ovisiti o sazivu Sabora koji će provoditi postupak izbora sudaca Ustavnog suda i koji bi trebao dati prioritet osobama koje su u domaćoj i široj javnosti prepoznate kao ustavnopravni stručnjaci i ispunjavaju sve druge formalno-pravne uvjete.

NACIONAL: Obnašali ste mnoge visoke dužnosti u pravosuđu. Predsjednik najavljuje obračun s korumpiranim institucijama, pa i pravosuđem, koje je u potpunosti zarobio HDZ. Je li to moguće provesti?

Reforma hrvatske sudbene vlasti, bez obzira na to tko pobijedi na izborima, iako mislim da možemo očekivati da će doći do promjene, nemoguća je bez dvotrećinske većine u Hrvatskom saboru.

NACIONAL: SDP je dva puta bio na vlasti, 2011. godine imao je dvotrećinsku većinu, za vrijeme premijera Zorana Milanovića, pa to nije napravio. Zašto mislite da bi im to uspjelo sada?

Točno, nisu to tada napravili. Trebalo je provesti depolitizaciju hrvatske sudbene vlasti. A ja sam se još devedesetih godina razišao s predsjednikom Franjom Tuđmanom upravo zbog smjera u kojem je hrvatska sudbena vlast krenula. Umjesto proklamiranog načela depolitizacije, i usprkos odredbi Zakona o sudovima prema kojoj suci, pa i oni u DORH-u, ne mogu biti članovi niti jedne političke stranke ni sudjelovati u političkim aktivnostima, svjedočili smo drastičnoj „sječi knezova“ kada je dvije tisuće sudaca bačeno na ulicu i kada je stranačka iskaznica HDZ-a ili pripadnost HDZ-u bila jedini kriterij imenovanja sudaca i državnih odvjetnika. Stručnost, neovisnost i sposobnost zamijenila je podobnost i tako je do dana današnjeg. Zato je danas bez drastične promjene i intervencije u sam Ustav nemoguće zamisliti uspješnu reformu hrvatske sudbene vlasti.

NACIONAL: Kako komentirate „treću republiku“ o kojoj govori predsjednik Republike? Na što on to točno misli i je li vam ukrao ideju?

U svakom slučaju, ideja mi nije strana. Prema tumačenju analitičara, a i ja tako tumačim, prva bi republika bila ona od osamostaljenja i osnivanja Republike Hrvatske 1991. do 2000. i prve promjene Ustava, kada smo iz polupredsjedničkog sustava postali parlamentarna demokracija. Druga republika je ona od 2000. do danas, kada je premijer Plenković možda i na gori način od predsjednika Tuđmana zarobio sve institucije, po sistemu – država, to sam ja. A treća republika bi trebala nastati nakon izbora s novim i nadam se pozitivnim promjenama Ustava, koji bi se temeljio na vrijednostima koje su upisane u odredbama hrvatskog Ustava. A tu prije svega mislim na načelo trodiobe vlasti, od kojeg nije ostalo gotovo ništa.

NACIONAL: Može li neka nova vlada opozvati Ivana Turudića s pozicije glavnog državnog odvjetnika?

Naravno da je moguće. Gospodin Turudić još uvijek nije stupio na dužnost. Moram reći da sam očekivao da će prisegu dati pred novim sazivom Sabora, a zašto se žurilo – zna se. Plenković se itekako ima čega bojati. Ne samo on nego čitava kamarila iza njega, pa čak i neki njegovi omiljeni ministri i ministrice kojima je zaštitnik. Da budem iskren, mislim da on ne smije odstupiti s pozicije premijera, a još manje otići u Bruxelles, jer se boji svega onoga što bi u Hrvatskoj moglo izaći na površinu o njegovoj vladavini i da završi gdje mu je i mjesto – u ropotarnici hrvatske povijesti. Prema Maksu Luburiću, Jugoslaviju je kao državnu tvorevinu, među inim, trebalo rušiti i „jedinstvom dijalektike i dinamita”. Osobno mislim da Andreja Plenkovića treba rušiti jedinstvom dijalektike i političkog dinamita, odnosno svim raspoloživim političkim sredstvima. Ako Plenkoviću nije poznata ta misao, neka pita svoju potpredsjednicu HDZ-a, gospođu Zdravku Bušić, koja je politički pripadala tom emigrantskom pokretu, a sada se, zajedno sa svojim predsjednikom, gle čuda, bori za europske vrijednosti HDZ-a.