Objavljeno u Nacionalu br. 498, 2005-05-31

Crkva Isusa Krista svetaca posljednjeg dana koja u Hrvatskoj okuplja oko 500 članova u zagrebačkom naselju Vrbani izgradit će novu crkvu na 3000 četvornih metara vrijednu dva milijuna eura nakon više od tri desetljeća pošto se poznati košarkaš Krešimir Ćosić vratio iz SAD-a i utemeljio kršćansku zajednicu koja reafirmira crkvu iz vremena Isusa Krista

Mormonska crkva nastala je u američkoj državi Utah s glavnim sjedištem u Salt Lake Cityju, gradu u kojem je 2002., kako naglašavaju, Janica Kostelić osvojila četiri olimpijske medalje. U tom gradu smješten je i najveći hram mormona, koji može primiti više od 21.000 sljedbenika. To je Memorijalni centar Josepha Smitha, njihova utemeljitelja, koji je, prema predaji, početkom 19. stoljeća otkrio Mormonovu knjigu. Riječ je o zapisima na zlatnim pločama predstavnika jednog židovskog plemena koje je stiglo u Ameriku preko Atlantika, kako vjeruju, 600 godina prije Krista.

Uz Bibliju, to je glavna duhovna riznica iz koje sljedbenici Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana temelje svoj nauk. Ta kršćanska zajednica, kako je rekao Valek, arhitekt koji je u Zagrebu projektirao niz fontana, uključujući i one na Trgu burze i u Importanne Galleriji, danas u svijetu ima 13 milijuna članova, a dnevno grade više od jednog objekta za svoje potrebe.

“Ove su godine bila dva važna događaja za našu zajednicu. Jedan je vezan uz činjenicu da nam je grad odobrio gradnju kapele koja će se uklanjanjem pomičnih zidova pretvarati u sportsku dvoranu s pravim košarkaškim igralištem. Sport je vrlo važan u našoj vjeri. Drugi je vezan uz odluku Gradske skupštine da se 25. svibnja 2005. Trg sportova preimenuje u Trg Krešimira Ćosića, što je bilo upravo na desetu obljetnicu smrti legendarnog košarkaša i našeg utemeljitelja u Hrvatskoj”, rekao je Valek. Ta je crkvena zajednica u Hrvatskoj bila i ostala vezana uz košarku. Prve sljedbenike Ćosić je pronašao upravo među košarkašima. U njoj je danas aktivan i 65-godišnji Zvonimir Petričević, 210 centimetara visok reprezentativni centar zagrebačke “Lokomotive”. On se prije pet godina s obitelji vratio iz Amerike, gdje je radio kao arhitekt, i nastanio se u Samoboru.

“U NBA ligi nikada nisam zaigrao jer nisam izdržao teške treninge. Imao sam potpisan ugovor za Chicago Bullse, ali sam se na jednom treningu od silnih napora srušio u nesvijest pa sam se povukao s košarkaških terena”, rekao je Petričević. Uz njega u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana aktivan je i Zadranin Mišo Ostarčević, danas skaut NBA lige, koji traga za potencijalnim igračima u ovom dijelu Europe.

I bioenergetičar Dubravko Hrkovac, koji je crkvi pristupio 2000., počeo je igrati košarku u zagrebačkom Montingu da bi karijeru završio u Zrinjevcu. Ozljeda koljena udaljila ga je s košarkaških terena, ali mu je upravo oteklina na koljenu, koja je nestajala kada ju je dodirivao rukama, otkrila da posjeduje neobične vještine ? sposobnost liječenja bioenergijom, što je danas osnovna djelatnost kojom se bavi obilazeći svoje klijente.

Osvrćući se na početke mormonske crkve u Hrvatskoj, koja se pojavila u vrijeme bivše države, Valek se prisjetio da su mormoni imali respektabilnu petorku. Uz četvoricu iz Hrvatske – Ćosića, Ostarčevića, Valeka, koji je bio i najbolji strijelac na europskom juniorskom prvenstvu, te Petričevića – u njoj je bio i Slovenac Borut Basin, koji je tada igrao za ljubljansku Olimpiju. Premda ga je u razdoblju kada je igrao za reprezentaciju bivše države, odjenuvši reprezentativni dres 104 puta, dva puta odlikovao tadašnji predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito, Petričević se prisjetio da osnivanje crkve nije bilo jednostavno i da su se njezini sljedbenici našli pod policijskom paskom. “Jedno od odlikovanja dobio sam kao jedini Europljanin kojem je sa 24 godine uspjelo sudjelovati na dvije olimpijade ? 1960. u Rimu i 1964. u Tokiju a da sam istodobno uspio i diplomirati na arhitektonskom fakultetu u Zagrebu”, prisjetio se Petričević.

Osvrćući se na neugodna iskustva s policijom, smatra da ih je svojim autoritetom spasio upravo Ćosić. “Bili smo prepoznati kao potencijalni američki špijuni, pa je Krešo morao ići i na posebne razgovore s tadašnjim Titovim povjerenikom za obavještajne službe Stanetom Dolancom. Na kraju je nekako uspio ishoditi popuštanje pritiska”, rekao je Petričević.

O samom Titu, međutim, ne govori sa zluradošću. “Kada me primio u Bijelom dvoru u Beogradu da bi mi uručio odlikovanje, Tito koji je bio nizak, zdepast i pun pjega po licu, rekao mi je: ‘Bogati, rasteš brže od socijalizma'”, prisjetio se Petričević. Socijalizam je u međuvremenu nestao, a crkva čiji je nauk u Hrvatskoj počeo propovijedati Ćosić uspjela je preživjeti.

Prisjećajući se početaka djelovanja mormona u Hrvatskoj, i Valek pamti da je jedan od predsjednika saborskog Odbora za odnose s vjerskim zajednicama dobronamjerno upitao Ćosića hoće li uopće netko htjeti pristupiti toj zajednici. Aludirao je na način života kojeg se moraju pridržavati njezini članovi. To na prvi pogled nije djelovalo privlačno.

“Svaki član zajednice treba izdvajati desetinu prihoda u zajedničku blagajnu iz koje se financira djelovanje. S druge strane, preljub se najstrože kažnjava izopćenjem iz crkve nakon čega treba ponovno prolaziti složeniji postupak novog krštenja. Njemu prethodi rigorozna provjera u kojoj se utvrđuje je li se prijestupnik doista pokajao zbog svojih grijeha. Ne smije se piti, pušiti, čak ni piti kava, pa su iz tih razloga Ćosića pitali tko će uopće htjeti pristupiti njegovoj crkvi”, opisao je Valek situaciju s početka sedamdesetih godina.

Ipak, Ćosiću je uspjelo osnovati crkvu, koja je sredinom osamdesetih u Zagrebu kupila prostor na Svačićevu trgu. Danas je podjednako predano nastavlja voditi Valek koji je 2001., kao član HNS-a, postao i zastupnik u zagrebačkoj skupštini. U međuvremenu je zbog nesuglasica sa stranačkim vodstvom napustio stranku u koju je ušao, kako je rekao, iz istih razloga zbog kojih se 1971. priklonio Savki Dabčević Kučar. Među poznatijim članovima te kršćanske zajednice je Zlata Bujan Kovačević, umirovljena TV redateljica. Crkvi je pristupila 1994. “Za nju sam čula mnogo prije, još 1983. kada mi je sestrična iz Amerike poslala Mormonovu knjigu prevedenu na hrvatski jezik. Ipak, prošlo je 11 godina prije nego što sam se odlučila krstiti”, rekla je ta uvažena članica te kršćanske zajednice. Njezin suprug, koji je umro prije nekoliko godina, nije krenuo njezinim stopama.

“Uz to što crkva pruža oslonac ljudima u njihovu duhovnom rastu, njezini su članovi vrlo posvećeni obitelji, u što muškarci kao svećenici usmjeravaju najveći dio svoje energije”, objasnila je Zlata Bujan Kovačević. Ona smatra da se većini sljedbenika osobito prihvatljivim čini usmjerenost te zajednice na razvijanje darovitosti svojih članova.

S ništa manje entuzijazma o crkvi nije govorila ni Slavica Bošnjak, predsjednica njezina Potpornog društva koje okuplja žene. Ona je direktorica interne revizije i kontrole u jednoj privatnoj tvrtki u Zagrebu. Za svoju kćer kaže da je pasivna članica te zajednice, koja ne dolazi na redovita nedjeljna okupljanja, a suprug im nikada nije pristupio iako ima razumijevanja za njezine aktivnosti. “Ponovno sam se krstila 1991. u Njemačkoj gdje smo tada živjeli. U samo mjesec dana otkrila sam da je to pravi izbor za mene. U studenome te godine posjetili su me misionari, koji su pozvonili na vrata stana, a već sam se u prosincu krstila”, opisala je svoje pristupanje zajednici Slavica Bošnjak.

Na sve sumnjičavosti koje se mogu pojaviti, Slavica Bošnjak ima jednostavan odgovor: “Ako čovjek koji živi prema našim načelima postaje bolji u nastojanju da se približi svom uzoru Isusu Kristu, na kraju ih uvijek prihvaća i okolina. Jedno od najtežih mojih iskustava bilo je kada sam se za vrijeme rata molila za svoje neprijatelje, ali sam i u tome uspjela. Nije bilo lako, ali i neprijatelju treba pomoći da se promijeni, a to može postići samo vlastitim prosvjećenjem. Stoga se i za neprijatelje vrijedi moliti”, zaključila je Slavica Bošnjak.

Irena Matanović, inženjerka elektrotehnike, radi u jednoj zagrebačkoj privatnoj tvrtki koja se bavi arhitekturom mikroprocesora. Crkvi je pristupila u vrijeme kada je u Americi pohađala srednju školu. Privukli su je prijatelji iz škole koji su tada prakticirali sličan stil života kao i ona. “Način na koji trebaju živjeti članovi naše crkve nije lagan, osobito mladom čovjeku. Kada sam shvatila da to mogu, a ne volim počinjati nešto što ne bih završila, krstila sam se. Crkva mi je pomogla. Optimističnije sam počela gledati na život. Naučila sam se koncentrirati na njegovu pozitivnu dimenziju ne osvrćući se previše na negativne stvari, bez obzira na to koliko ih ima oko nas”, rekla je Irena Matanović.

Dubravko Hrkovac, predsjednik zagrebačkog ogranka Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana rekao je da crkva, uz Zagreb, ima ogranke još u šest gradova: Osijeku, Varaždinu, Karlovcu, Rijeci, Splitu i Zadru. Misija te crkve je u Ljubljani i pokriva dvije države: Hrvatsku i Sloveniju. Uz brojne kapele, u svijetu danas ima i 115 hramova u koje se ulazi s posebnim propusnicama.

“U hramove ne mogu ući ni svi naši članovi, već samo oni koji imaju hramske propusnice. Krštenje se, nakon navršenih sedam godina, može obaviti u svakoj kapeli s krstionicom, ali i na bilo kojem drugom mjestu gdje ima dovoljno vode da čovjek može u cijelosti uroniti”, rekao je Hrkovac. Stoga, kako je dodao, krštenje se može obaviti i u rijekama, jezerima, moru, pa i bazenima.

Dvije “uredbe”, prema riječima Hrkovca, obavljaju se samo u hramovima. Jedna je “pečaćenje za vječnost”, kojom se utvrđuje bračna zajednica, a druga je uredba kojom se prima potvrda Duha Svetog. Svi sljedbenici Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana u hramove ulaze odjeveni isključivo u bijelu odjeću, što ne smije biti narušeno ni jednim detaljem u boji.

“Kada sam posjetio Krešu u Zadru početkom sedamdesetih poslije njegova povratka iz Amerike ni riječ mi nije rekao o mormonima, Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, čiji je nauk počeo propovijedati u Hrvatskoj. Mislio je da sam posljednji čovjek na svijetu kojeg bi to zanimalo. Pušio sam i išao na zabave u zagrebačku pivovaru gdje se znalo i popiti. Poslije ne samo da sam se ponovno krstio u toj crkvi nego sam prestao pušiti i piti, a pohađao sam i višegodišnji studij teologije u Zagrebu”, opisao nam je situaciju od prije više od trideset godina Ivan Valek, predsjednik Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana u Hrvatskoj, zagrebački arhitekt i bivši poznati košarkaš. Bio je to njegov prvi susret s najboljim prijateljem Krešimirom Ćosićem nakon njegova povratka iz Amerike 1972.

Prošli je petak ta kršćanska zajednica u Europskom domu u Zagrebu priredila susret u povodu desete godišnjice njegove smrti, kada je trg kod Doma sportova dobio službeni naziv Trg Krešimira Ćosića. Na tom sastanku, kako mormoni službeno nazivaju svoje susrete, posebna je pažnja iskazana obitelji velikog košarkaša – njegovoj udovici Ljerki, kćeri Ivi, sinu Kreši i sestri Gordani. Nekoliko manifestacija tog je dana organizirala udruga “Dani Krešimira Ćosića”, poput prikazivanja dokumentarnog filma o Ćosiću autora Slavka Cvitkovića i promocije monografije koju je potpisao novinar Neven Bertičević, a događanje u Europskom domu organizirala je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Tu kršćansku zajednicu, koja u Hrvatskoj nema više od 500 sljedbenika, posjetili smo uoči tog događaja i neposredno nakon što je Društvo arhitekata Zagreba raspisalo natječaj za projekt nove crkve koja će biti izgrađena u zagrebačkom naselju Vrbanima. Njezina će gradnja, prema Valekovim riječima, početi ove godine. Planirana je izgradnja kapele od 1400 četvornih metara i očekuje se da će biti stavljena u funkciju početkom sljedeće godine. Riječ je o polivalentnom objektu u kojemu će biti i besplatne škole stranih jezika.

Za više od 3000 četvornih metara građevinskog zemljišta plaćeno je oko 700.000 eura. “Novac za kapelu koja će u konačnici stajati oko dva milijuna eura osigurat će naša središnjica za Europu sa sjedištem u Frankfurtu”, rekao je Valek. Tako će se u Zagrebu izgraditi crkva više od tri desetljeća nakon što se Ćosić vratio u Hrvatsku s Mormonovom knjigom pod rukom, odustajući tada od potpisivanja primamljivog ugovora za NBA. Vratio se u Hrvatsku kako bi počeo propovijedati religiju te kršćanske zajednice koja afirmira crkvu iz Kristova vremena. Kako se prisjećaju njezini prvi sljedbenici, suočio se s nepovjerenjem tadašnje vlasti koja je bila sumnjičava prema njegovoj ideji.

Tada je postalo poznato da je Ćosić bio svećenik te crkve u Hrvatskoj, ali mormonski svećenici mogu biti svi “dostojni muškarci” koji nemaju posebne odore već svoje dužnosti obnašaju u standardnim građanskim odijelima. “Dostojni muškarci su svi oni koji su kršteni i žive prema načelima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Načela su zasnovana na dobroti i ljubavi prema drugim ljudima, poštivanju obitelji, brizi o djeci i roditeljima, a nevjera u braku je najstrože zabranjena. Za razliku od drugih kršćanskih zajednica u kojima supružnici ulaze u brak dok ih smrt ne rastavi, u ovoj se crkvi pečate za vječnost”, rekao je Valek. Prema njihovu vjerovanju, supružnici nastavljaju živjeti u bračnoj zajednici i poslije smrti kada napuste ovaj svijet.

Od vjernika se očekuje da nedjeljom dođu u najboljoj odjeći na redovite sastanke, koji se u Zagrebu održavaju na Svačićevu trgu broj 3. Dva stana na prvom katu višekatnice na istočnoj strani trga pretvorena su u crkvene prostorije. “Svake nedjelje održavamo tri sastanka koja traju po jedan sat. Uz zajednički sastanak, jedan sastanak posebno održavaju muškarci kao sastanak svećenstva, a posebno se sastaju žene okupljene i u Potpornom društvu”, objasnio je predsjednik zagrebačkog ogranka te crkve Dubravko Hrkovac.