Leposava Kangrga, hrvatska je kazališna glumica poznatija kao Bela Krleža. Miroslav Krleža je svoju Belu upoznao nakon povratka s bojišta, još za trajanja Prvog svjetskog rata, 1916. u Zagrebu. Zajedno su proveli cijeli život, čak su i umrli iste godine.

Bela je otišla prva, 23. travnja 1981. godine. Umrla je u Vinogradskoj bolnici, a dan kasnije lijes s njezinim tijelom izložen je u vestibulu HNK. Na vijest o njezinoj smrti Krleža je, kažu, nekoliko minuta šutio, a potom je ispio konjak za njezinu dušu, gušeći se od bola. Na vrpci njegova vijenca žutih ruža koji je prekrivao Belin lijes bile su zapisane ove riječi: “Posljednji pozdrav iz GJ 16, tvoj MK”. Riječ je o kratici za Đorđićevu ulicu broj 16, adresu njihova prvog zagrebačkog susreta.

Belino tijelo privremeno je položeno u grobnicu u četvrtoj kupoli sjevernih mirogojskih arkada budući da obiteljska grobnica u to vrijeme još nije bila dovršena. To se dogodilo ubrzo, u studenom, kada su Belini posmrtni ostaci naposljetku pronašli svoj mir. Tamo je početkom 1982., odmah iza crkve Krista Kralja, dočekala mrtvo tijelo svoga supruga Miroslava Krleže, koji je otišao osam mjeseci nakon nje.