Berlin, 1942., mladi Židov Samson „Cioma“ Schönhaus (Louis Hofmann) svim se silama opire nacističkom teroru koji vlada ulicama njemačke prijestolnice. Kada otkrije vlastiti talent za krivotvorenje dokumenata – ponajviše putovnica – „Cioma“ to doživljava kao idealan način da pomogne ne samo sebi već i mnogim drugima na korak do deportacije u koncentracijske logore.

Zahvaljujući talentu za stvaranje novih identiteta, Schönhaus preživljava iz dana u dan inventivnošću i šarmom, provodi noćni život s prijateljima Detom (Jonathan Berlin) i Gerdom (Luna Wedler), pa čak i doživljava tračak romantike u naizgled beznadnim vremenima. Međutim, što više života ovo troje mladih spasi, to se obruč oko njih sve više steže. „Cioma“ je prisiljen reći zbogom Berlinu i vlastitom lažnom identitetu s, u svom džepu, posljednjom krivotvorenom iskaznicom. Ovaj put s vlastitim imenom i prezimenom.

U ovoj briljantnoj njemačkoj drami, čiji scenarij i režiju potpisuje Maggie Peren, 25-godišnji Louis Hofmann utjelovljuje Schönhausov neukrotivi optimizam i odlučnost da se, čak i u najmračnijim trenucima, usredotoči na optimizam.

Priča je ovo o osobi koja se buni protiv stigmatizacije. Režim terora je prisutan, naciste promatramo „Ciominim“ očima, baš kao što i sve ostalo u filmu vidimo iz njegove perspektive. Najteže mi je kao redateljici bilo, na najbolji mogući način, dočarati ton romana na kojemu je ovaj film zasnovan te u isto vrijeme pokazati mržnju spram Židova kao nešto što se podrazumijeva. Bilo mi je važno podići svijest o tomu da rasizam ne dolazi niotkuda. Korijeni sežu duboko u naše društvo, a „Ciomina“ priča, usprkos, nešto vedrijoj prirodi, ipak, posjeduje moć poniranja u dubini tih istih korijena, objašnjava nam scenaristica/redateljica „Krivotvoritelja“, premijerno prikazanog i nagrađenog na ovogodišnjem izdanja Berlinskog filmskog festivala.

Ukratko, pred vama je portret Trećeg Reicha kakvom još niste svjedočili na velikom platnu, što je, vjerujemo, i više nego dovoljno dobar razlog za odlazak u kino!