Izložba slika Dalibora Jelavića “Kritička retrospektiva” otvorena je u utorak u okviru ciklusa “Slikarske retrospektive Moderne galerije” u Modernoj galeriji u Zagrebu.

Viši kustos Moderne galerije Željko Marciuš ocijenio je kako je Jelavić umjetnik ekspresivne geste i moćnoga kolorizma. “Njegov opus čini jednu od najupečatljivijih vertikala suvremene hrvatske apstraktne i konkretne umjetnosti”, rekao je dodavši kako je izložba koncipirana kao kritička sinteza koja s više od stotinu ponajboljih umjetnikovih ostvarenja rasvjetljava i valorizira zančenje njegova prinosa korpusu novije hrvatske umjetnosti.
Marciuš je istaknuo kako su izložena ulja, enkaustika i crteži nastali u razdoblju od sedamdesetih godina 20. stoljeća do danas te kako izložene slike pokazuju autorove vrhunske domete.
“Jelavić je jedinstvena moderna i postmoderna slikarska osobnost u nas, odlikuje ga višeznačnost i svestranost izraza i tehnike”, rekao je i ocijenio da Jelavićev izraz i tehnika po imaginaciji nepredmetnoga i ppredmetnoga svijeta pripadaju vrhuncima suvremene hrvatske likovne umjetnosti.
Izbor građe, studiju o Jelavićevu opusu i kontekstualizaciju njegova stvaralaštva napravili su akademik Tonko Maroević i Željko Marcius.
Za izložbu je napravljen i opširan katalog, a uvodni tekst o Jelavićevu slikarstvu napisao je akademik Tonko Maroević.
Izložba je otvorena do 29. svibnja.
Dalibor Jelavić (1949.) je surađivao s Krstom Hegedušićem i Edom Murtićem, a 1972. upisao je studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek grafike kod prof. Dalibora Paraca. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977. u klasi prof. Nikole Reisera. Postao je suradnikom Majstorske radionice prof. Ljube Ivančica i prof. Nikole Reisera od 1977. do 1979. godine. Godine 1978. boravio u Parizu i Rouenu, gdje je nastao ciklus crteža Strašila. Godine 1977. godine postao je članom Hrvatskoga društva likovnih umjetnika te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. S grupom umjetnika (Hržić, Jelavić, Kiš, Penezić, Rašić, Rogina) 1987. utemeljio je i vodio ArTreso-(Trajnu radnu zajednicu) u kojoj je djelovao do 1991. na području umjetničkog oblikovanja i grafičkog designa. Godine 1991. postaje dragovoljac Domovinskoga rata, a suorganizator je i osnivač “Satnije hrvatskih umjetnika”. Od 1976. do danas aktivno je izlagao samostalno i skupno u zemlji i inozemstvu (Francuska, Njemačka, Mađarska, Austrija, Slovenija, Rumunjska, Crna Gora, Italija, BiH, Island, Belgija, Makedonija, USA, Velika Britanija…). Od 2004. je docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.