Neujednačeni sudački kriterij najveći je problem kad se govori o nogometu. Općenito, problem je što nikome više nije jasno, što je jedanaesterac zbog igranja rukom, što nije. Što je prekršaj za crveni karton, što nije. Slično je i s sudačkim nadoknadama na kraju poluvremena i utakmica a to smo se imali prilike uvjeriti i u finalu, pogotovo kad dodano vrijeme drugog poluvremena utakmice Španjolske i Engleske stavimo u odnos sa nama dobro poznatom utakmicom Hrvatske i Italije.

U drugom poluvremenu finalne utakmice pala su tri gola, nakon onog za 2-1 VAR je provjeravao potencijalno zaleđe pa je pauza potrajala minutu i 45 sekundi, a kroz pet termina ukupno je odrađeno šest zamjena igrača. Letexier je pokazao tek četiri minute dodanog vremena, ako se malo šalimo reći ćemo da bi Makkelie pokazao barem 12 dodatnih minuta.

Međutim, ono što je zanimljivo, u finalu se od dodatne četiri minute zaista igralo tek 57 sekundi! Španjolci su pokazali što znači iskusno sakriti loptu i ukrasti ne samo poneku sekundu, nego i minutu: zbog prekršaja Watkinsa na Nachu prekid je trajao 61 sekundi, pri kraju je Saka faulirao Cucurellu zbog čega se nije igralo 58 sekundi, u međuvremenu su Španjolci napravili tri prekršaja, Merino je ukrao još poneku sekundu kad je stao ispred lopte i usporio izvođenje jednog slobodnog udarca, Carvajal je pri početku nadoknade potrošio 12 sekundi na izvođenje auta… Čim se na semaforu pokazalo 94:00 Letexier je označio kraj utakmice tako da, realno, sudac u dodanom vremenu baš i nije nadoknadio puno prekida iz drugog poluvremena.