Kristina Judaš autorica je izložbe ‘Hrvatska pisana baština u nastavi hrvatskoga jezika i povijesti od srednjeg vijeka do 19. stoljeća’ koja će se od 2. do 12. studenoga održati u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Autorica je dala kratak intervju Nacionalu.

NACIONAL: Otkud ideja za ovu izložbu?

Kako i sam naslov izložbe govori, predstavljena je hrvatska pisana baština koja je dio nastavnih programa hrvatskoga jezika i povijesti. Međutim, kako je hrvatska pisana baština vrlo bogata i raznorodna, izložba prikazuje samo tzv. prvijence hrvatskoga jezika i ‘vrhove’ hrvatske književnosti od srednjega vijeka do 19. stoljeća, odnosno djela koja su temelj opće kulture. Vrhunac krize izazvane pandemijom covida-19 uzrokovao je zatvaranje škola i učenicima uskratio obrazovne mogućnosti, što je ostavilo dugoročne posljedice na kvalitetu njihova obrazovanja. U tim okolnostima kolegice i ja počele smo promišljati kako možemo iskoristiti svoje resurse i olakšati učenicima proces učenja i savladavanja nastavnog gradiva. Tako sam došla na ideju da upotrijebim metodičko znanje i iskustvo kao nastavnica povijesti prije nego sam počela raditi u NSK-u i predložila sam da na jednostavan i poučan način predstavimo djela iz fonda Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK-a, koja su dio nastavnog programa hrvatskoga jezika, a u manjem opsegu i dio nastavnog programa povijesti. Kolegice Karolina Tumbas i Iva Perinić entuzijastično su prihvatile ideju i izrazile spremnost na suradnju. Na sreću, potrebu za ovom izložbom prepoznala je i ustanova u kojoj radimo, a zatim i Ministarstvo kulture i medija koje nam je pružilo financijsku potporu te smo posljednjih mjeseci intenzivno radile na njenoj realizaciji. U tom procesu imale smo pomoć i drugih kolega, kojima se ovim putem od srca zahvaljujem.

NACIONAL: Vi radite u NSK-u, upravo na odjelu Zbirke rukopisa i starih knjiga, zašto je važno predstaviti te knjige?

Zbirka rukopisa i starih knjiga NSK-a baštinska je zbirka koja okuplja bogati fond građe. Među tom građom su i brojni izvorni rukopisi i prva izdanja djela koja su dio nastavnih programa hrvatskoga jezika i povijesti. Starost i vrijednost tih izvornika zahtijeva posebnu vrstu čuvanja, zbog čega oni ostaju skriveni od očiju javnosti. Međutim, mislim da ih javnost zaslužuje vidjeti. Prvo kako bi joj ta djela i njihov značaj ostali u trajnome sjećanju. Drugo, kako bi postala još svjesnija njihove vrijednosti i tu svijest prenijela i na buduće generacije u svrhu nastavka vođenja brige o našem pisanom blagu.

NACIONAL: Kako je koncipirana izložba?

Izložba je osmišljena kao putovanje kroz književnopovijesna razdoblja. Sastoji se od 17 izložbenih panoa koji sadrže sažeti pregled pojedinih književnopovijesnih razdoblja te reprezentativan izbor djela iz fonda Zbirke. Zaseban dio izložbe posvećen je kratkoj povijesti hrvatskoga jezikoslovlja od prvoga hrvatskoga rječnika i gramatike do prve općenacionalne gramatike. Izložba ima putujući karakter pa se može postaviti i u prostorima zainteresiranih ustanova. Svjesne vremenskog i prostornog ograničenja, kolegica Karolina Tumbas i ja izradile smo i virtualnu izložbu „Povijest hrvatskoga jezika: izbor djela od 13. do 19. stoljeća“, u želji da cijelu priču učinimo dostupnom svima te u nadi da će njezin sadržaj poslužiti kao potpora u nastavi. Virtualna izložba sadržajno je opširnija: nudi pristup digitaliziranim rukopisima i prvim izdanjima tiskanih djela, a osim toga korisnici mogu provjeriti svoje znanje rješavanjem kviza te preuzeti infografike s najvažnijim informacijama o pojedinom književnopovijesnom razdoblju. Virtualna izložba će uskoro biti objavljena i trajno dostupna na mrežnoj stranici http://virtualna.nsk.hr/.

NACIONAL: Što možemo naučiti iz tih starih rukopisa i knjiga?

Stari rukopisi i knjige otkrivaju s kim smo održavali kulturne veze i poslovne odnose. Svjedoče o kulturi i društvu vremena u kojem su nastali, o hrvatskom jeziku, jezičnoj tradiciji i varijabilnosti. Dokazuju ne samo da je hrvatski prostor oduvijek pripadao zapadnom civilizacijskom krugu, već i da su naši stari pisci prenosili temeljne vrijednosti antike u novoeuropske književnosti.

NACIONAL: Što vas fascinira u njima, zašto volite raditi baš sa starim rukopisima i knjigama?

Smatram da smo svi mi dužni očuvati, spasiti, a ako je potrebno i obnoviti sve što je rijetko i vrijedno, pogotovo ako je kulturno dobro. Mnogima su stare knjige i rukopisi nešto što je dio povijesti i lako zaboravljivo. Meni nisu zanimljivi samo zbog sadržaja, već i zbog priča u pozadini te brojnih pitanja koja otvaraju. Primjerice, je li Marko Marulić očekivao da će ga zbog Judite stoljećima kasnije nazivati „ocem hrvatske književnosti“, a Ivan Lučić da će trudom koji je uložio u stvaranje De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex ponijeti titulu „oca hrvatske historiografije“? Na kraju, ako ništa drugo, držati u rukama bilo koji izvorni rukopis ili prvo izdanje znači naći se licem u lice s besmrtnim zapisom koji su čitale mnoge generacije prije nas i koji će, vjerujem, čitati i mnoge generacije nakon nas.