Osim što je u vrijeme klimatskih promjena i sve češćeg “divljanja” vremena i ekstremnih vremenskih neprilika prognoza vremena postala važnija no ikad, za Kristijana Božarova, mladog prognostičara koji se svakog jutra javlja za Radio Nacional, vremenska prognoza predstavlja i priliku da ljudi počnu drugačije promatrati svijet oko sebe i prvenstveno više poštovati prirodu. To je pokazao i svojim osobnim primjerom kad je iz rodnog Zagreba prije nekoliko godina kupio imanje na Kordunu gdje svaki slobodni trenutak provodi kako bi se posvetio uzgoju koza. Kaže da mu je život na selu puno ljepši, posebno zbog osjećaja zdravog umora na kraju dana. Osim meteorologije, zaljubljenik je u prirodu u svakom njenom aspektu – u životinje, šume ili seizmologiju. Sudjeluje u akcijama čišćenja prirode i upozorava da ekologija i odnos prema prirodi kreću upravo od svakog pojedinca.

Božarov nema klasično obrazovanje meteorologa. Nakon završene gimnazije upisao je Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, smjer fizika, ali nakon druge godine studija upisao je Fakultet prometnih znanosti te je završio telekomunikacijski smjer. Bio je suosnivač i predsjednik udruge Crometeo, a upravo na Crometeovu forumu se od 2003. okupljaju ljubitelji meteorologije, meteorolozi, planinari i drugi ljubitelji prirode. Meteorološke karte je učio čitati u stručnoj literaturi, što klasičnoj što online te na meteorološkom forumu Crometeo, gdje je s drugim članovima diskutirao i komentirao meteorološke karte na svakodnevnoj bazi. Osobito izazovno i detaljno je to postalo pojavom visokorezolucijskih meteoroloških karata koje imaju zoom na Hrvatsku i okolicu pa se brojni meteorološki parametri mogu još detaljnije pratiti.

Zato iz njegovih javljanja u eter slušatelji mogu naučiti puno više od običnog prognoziranja hoće li tog dana ili sutradan biti snijeg ili kiša. Osim javljanja za Radio Nacional i pojedine lokalne postaje, prognostičar je i na N1 televiziji. Kaže da ga ljudi i na ulici često pitaju kakvo će biti vrijeme, a kao prognostičar uvijek sebe nastoji vidjeti u ulozi korisnika prognoze i predvidjeti što bi mu kao korisniku bilo važnije znati.

Božarov za Nacional govori zašto je čovjek svojim djelovanjem promijenio svijet te zašto je u Hrvatskoj postalo sve teže pojesti jabuku iz vlastitog vrta. Ističe kako Zemlja može bez nas, ali mi ne možemo bez nje te kako se svaka promjena u ljudskom djelovanju reflektira na Zemlju.

NACIONAL: Zašto treba razlikovati pojam vrijeme i pojam klima?

Vrijeme je trenutno stanje atmosfere nad nekim prostorom, dakle ono što se događa sada, u realnom vremenu. Danas je vrijeme sunčano ili kišno, već za sat vremena može puhati vjetar ili zatopliti. Klima je nešto drugo, mogli bismo reći prosječno stanje vremena u dužem razdoblju, najmanje 30 godina. U klimatologiji se to smatra razdobljem tijekom kojeg se može dobiti neka prosječna slika određenog podneblja. U 30 godina će se pojaviti dovoljno i onih rjeđih događaja koji će dati svoj pečat klimi nekog mjesta. Dakle, kad govorimo o nečemu trenutnom govorimo o vremenu, za klimu je potrebno duže razdoblje.

NACIONAL: Koliko je globalni porast temperature uzrokovan prirodnim procesima, a koliko ljudskim djelovanjem i što znači kada kažete da Zemlja uvijek pokušava uspostaviti ravnotežu?

Mislim da nema sumnje da je čovjek svojim djelovanjem promijenio svijet. Možemo razgovarati u kojoj mjeri jer ima i puno drugih (vanjskih) čimbenika na klimu i aktualno zatopljenje. Neki oceanski ciklusi, sunčeva aktivnost, Sunce je jedan ogroman igrač u svijetu kojeg mi poznajemo i jako utječe na sve nas. Ali vratimo se čovjeku. S površine ovog planeta skidamo zeleni pokrov, rušimo šume, umjesto njih betoniramo, asfaltiramo i ostakljujemo, a sve to ima značajno veću moć upijanja i zadržavanja topline, što se najbolje vidi u velikim gradovima koji postaju toplinski otoci. Spaljujemo naftu i fosilna goriva, što također pridonosi zagađenju i zatopljenju. Pa samo se probajte sjetiti neke hladne zime u posljednjih dvadesetak godina. Snijega je sve manje, ljeta su sve duža, toplija i sušnija, sve je više požara. Priroda ima neku sklonost držati stvari u ravnoteži, ali je pitanje koliko je možemo zaljuljati da iskoči iz tog stanja i nepovratno se promijeni.

NACIONAL: Što sve ubrajate u kategoriju klimatskih promjena i kako se uopće s njima možemo nositi?

Klima je nešto što se oduvijek mijenjalo i zauvijek će se mijenjati. Međutim, te promjene su posljednjih desetljeća ubrzane utjecajem čovjeka. Širenje dosad nepoznatih vrsta biljaka i životinja na područja gdje ih ranije nije bilo, promjena poljoprivrednih kultura koje se mogu uzgajati u određenom podneblju, povećanje razine mora, sve manje zaliha pitke vode, štete od požara pa nagle bujične poplave, svi ti događaji postaju češći i ekstremniji. Prilagodba na to je već u tijeku, mora biti jer mi ljudi tako funkcioniramo, ali mislim da će ta prilagodba u bližoj budućnosti biti sve teža i skuplja. Primjerice, u Hrvatskoj je postalo sve teže pojesti jabuku iz vlastitog vrta – zime su vrlo blage, voćke prerano procvjetaju, zatim udari zahladnjenje, mraz i na kraju nemate ništa. Sad tu jednu voćku iz svog vrta preslikajte na plantažu gdje ima na tisuće takvih voćaka. To je velika šteta za poljoprivrednike i hrvatsko gospodarstvo. A svaka godina je sve izazovnija jer su mraz, suše, tuče i poplave sve ekstremniji, duže traju i pojavljuju se u dijelovima godine kad ih ranije nije bilo tako često.

NACIONAL: Koliko i kako vrijeme utječe na biznis, je li krajnji čas za jedan sasvim drugačiji, svjesniji i odgovorniji pristup biznisu i ekologiji?

Gledajte, Zemlja može bez nas, ali mi ne možemo bez nje, barem ne još. Tako da bismo ovaj svoj dom trebali bolje čuvati i održavati zdravijim jer smo i mi njegovi stanari na koje se sve reflektira. I na psihološkoj i fizičkoj razini. Zbog klimatskih promjena i promjena navika i potreba ljudi neki dosadašnji biznisi slabe i gase se, neki novi nastaju i cvjetaju, to je neka prirodna evolucija. Imamo priliku svijet oko sebe učiniti zdravijim i ljepšim, to zvuči kao otrcana fraza, ali mislim da se mogućnost za to nalazi u svakome od nas.

‘Dogodi se da me netko zaustavi na ulici i prepozna, vjerojatno zbog pojavnosti na N1 televiziji, ali čak i samo po glasu zbog radijskih javljanja po cijeloj Hrvatskoj. Vole ljudi pitati za vrijeme, to je nekako univerzalna tema za razgovor’, kaže prognostičar Kristijan Božarov. FOTO: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

NACIONAL: Kažete da ste se još kao dijete počeli zanimati za meteorologiju. Od kuda toliki interes za proučavanje zbivanja u prirodi, odnosno vremenskih prilika, a posebice vremenskih neprilika?

Čini mi se da je glavni čimbenik moje rane ljubavi prema prirodi i meteorologiji bilo provođenje ljetnih školskih praznika s bakom i djedom u vikendici na rijeci Kupi. Odmalena, otkad se sjećam, zanimalo me vrijeme – vjetrovi, oluje i priroda, osobito šume jer su me baka i djed često vodili u prirodu. Svaki dan smo pecali, brali gljive u šumi, živio sam ta tri ljetna mjeseca u prirodi i upijao sve oko sebe. Jesenski povratak u Zagreb uvijek mi je bio dosadan. Što se vremena tiče, puno mi je zanimljivije doživjeti i proučavati ekstreme nego mirno vrijeme (koje je većini ljudi sinonim za lijepo). Sjećam se da sam kao klinac uvijek trčao vani na oluju, dok su svi bježali u zaklon mene je mama tražila po kvartu jer sam uvijek tražio mjesta gdje najjače puše vjetar ili gdje je najbolji pogled na oblake. Ujak i ujna su mi kupovali knjige meteorološke tematike iz kojih sam sve više učio o meteorologiji, počeo sam voditi svoj meteorološki dnevnik i tako se priča zavrtjela.

NACIONAL: Koliko je meteorologija kao znanost o Zemljinoj atmosferi i njezinom međudjelovanju s površinom važna za svakodnevni život?

Meteorologija je na neki način fizika atmosfere. Zrak u našoj atmosferi se ponaša po fizikalnim zakonima i procesima koje proučava znanost koja se naziva meteorologijom. Možda nam se čini da nismo puno ovisni o njoj, ali vrijeme i klima su dio gotovo svih ljudskih djelatnosti. Počelo je s prvim zaklonima od nepovoljnog vremena, špiljama i jamama, nastavilo se gradnjom prvih kuća pa sve do danas kad su meteorološki proračuni dio gradnje. Poljoprivreda, promet, naše svakodnevne sitne rutine, slobodno vrijeme – sve to ovisi o vremenu i vremenskim prilikama pa smo kao civilizacija i dalje jako izloženi rizicima od svih prirodnih uvjeta i katastrofa, kako drugih tako i onih atmosferskih.

NACIONAL: Javnost uglavnom meteorologe percipira kao stručnjake za prognozu vremena, no koliko je zapravo širok spektar meteorologije kao znanosti?

Meteorologija je poprilično široka, a vremenska prognoza je samo jedan njen dio. Tu su i klimatologija – znanost o klimi nekog područja, agrometeorologija koja se bavi utjecajem vremena na poljoprivredne kulture, biometeorologija kao novija grana meteorologije koja proučava utjecaj vremenskih prilika na ljude i ljudsko zdravlje. Tu su i hidrologija i oceanografija kao znanosti vrlo bliske meteorologiji.

NACIONAL: Na koji način meteorolozi izrađuju vremenske prognoze, je li svrha tih predviđanja samo obavještavanje javnosti o vremenskim prilikama koje će uslijediti ili je njihov rad namijenjena svima koji zbog ekonomskih ili sigurnosnih razloga koriste podatke o vremenu, posebice kada je riječ o poljoprivredi?

Baza onoga što nazivamo prognozom je ustvari mjerenje i motrenje. Mjerenje se provodi instrumentima na meteorološkim stanicama, mjerimo tlak, vlagu, smjer i brzinu vjetra, oborine, količinu sunčeva zračenja, itd. Motrenje provodi čovjek svojim opažanjem količine i vrste naoblake i ostalih procesa u atmosferi. Nakon unosa tih podataka u meteorološki sustav oni se obrađuju i uz pomoć dodatnih alata (poput radarskih i satelitskih slika) te numeričkih modela atmosfere dobivamo simulaciju kako će se vrijeme “ponašati” u budućnosti. Širok je spektar korisnika vremenske prognoze – ona opća ide široj javnosti, specijalizirane prognoze idu posebnim korisnicima poput zimske službe, poljoprivrednicima, građevinarima, u energetici i svim drugim djelatnostima.

NACIONAL: Često se zna dogoditi da vremenska zbivanja znaju prevariti meteorologe. Koliko vremenske prilike zapravo znaju biti prevrtljiva kategorije pa utječu za točnost i preciznost meteorologa u njihovim prognozama, odnosno zašto prognostičari nekada mogu predvidjeti kakvo će vrijeme točno u određenom trenutku biti, a nekada se dogode i oscilacije?

Prognoza je više ili manje uspješan pokušaj najave vremena u bliskoj ili daljoj budućnosti. Što je bliže razdoblje za koje trebamo prognozu ona je preciznija i pouzdanija, dok za dalje dane opada njena točnost. Atmosfera je poprilično kaotičan sustav koji je ponekad teško razumjeti i pravodobno najaviti, ali prognoza je ipak iz godine u godinu sve pouzdanija. Primjerice današnje prognoze za peti dan unaprijed su otprilike jednako točne kao prognoza u osamdesetim godinama za dan unaprijed. Druga je stvar što su i korisnici danas puno zahtjevniji pa sada svatko želi prognozu za svoju ulicu u točno određenom trenutku. Ranije su prognoze bile puno manje precizne nego danas. Što idemo dublje u detalje to je i mogućnost pogreške veća.

NACIONAL: Na koji se način rade dugoročne sinoptičke prognoze vremena, na koji se način vrše predviđanja kakvo nas ljeto ili zima očekuje?

Dugoročna prognoza radi se na nešto drukčiji način od kratkoročne. Uzimaju se neki drugi atmosferski parametri, indeksi i klimatološki prosjeci nekog podneblja. Iako su posljednjih godina i dugoročne prognoze doživjele poboljšanja, još su daleko od preciznih pa na temelju njih ne možemo praviti neke dugoročnije planove poput godišnjih odmora, ali se neke službe mogu pripremiti primjerice na pojačanu požarnu sezonu ako dugoročna prognoza najavljuje sušno i vruće ljeto.

‘Zadnje tri godine uzgajam koze burske pasmine ovdje na Kordunu. Trenutno povećavam stado jer mi je plan nastaviti i proširivati proizvodnju’, kaže Božarov. FOTO: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

NACIONAL: Koliko je važno da prognostičar, koji iznosi u javnost vremensku prognozu, ima dobro razvijenu vještinu pismene i usmene komunikacije, posebice kada je riječ o elektroničkim medijima, radiju i televiziji?

Mislim da je dobra i jednostavna komunikacija u prezentaciji vremenske prognoze od velike važnosti za pravilno razumijevanje kod korisnika. Na vizualnim kanalima poput televizije ili videoservisa donekle je lakše jer uz sebe uvijek imate neku kartu ili grafiku, ali na govornim medijima poput radija ili u tisku ta vještina je posebno važna i značajno pomaže korisniku da bolje shvati meteorološku informaciju.

NACIONAL: Kako uspijevate tako jasno i jezgrovito, a opet na vrlo zanimljiv način, u nekoliko minuta javnosti prezentirati kakvo se vrijeme može očekivati?

Previše godina iskustva. S vremenom shvatite koja informacija je kojem korisniku bitnija pa naglasak stavite na to. Uvijek nastojim sebe vidjeti u ulozi korisnika prognoze i predvidjeti što bi mi kao korisniku bilo važnije znati. Za neke djelatnosti nije bitna prognozirana temperatura, nego, primjerice, pojava kiše, za neke druge bitno je hoće li biti magle, za neke je bitno sve navedeno. Treba znati prepoznati potrebe korisnika.

NACIONAL: Prognostičar ste Radija Nacional, kako ocjenjujete suradnju s ekipom voditelja s kojoj surađujete, koja je sve samo ne sterilna?

Čini mi se zanimljivo i atraktivno jer volim dinamične razgovore. Možda bi nekome bilo draže da samo iznese svoje materijale bez nekih potpitanja ili napomena, ali mislim da upravo dijalog čini razgovor živim, a prognozu zanimljivom i dinamičnom. Životnom, a ne suhoparnom. Ekipa s Radija Nacional je iskusna i dobro znaju što je slušateljima bitno čuti i u kojem formatu. Samo naprijed!

NACIONAL: Prognostičar ste i na N1 televiziji, jeste li postali prepoznatljivi građanima, zaustavljaju li vas i pitaju kakvo će vrijeme biti?

Iskustvo na N1 televiziji mi se jako sviđa. Sustav na kojem izrađujemo i prezentiramo prognozu je vizualno atraktivan, a mogućnosti koje nam nudi su bolje od većine dosadašnjih sustava TV prognoze. U suradnji s iskusnim kolegama na N1 televiziji mislim da naše prognoze izgledaju svjetski. Dogodi se da me netko zaustavi na ulici i prepozna, vjerojatno zbog pojavnosti na televiziji, ali čak i samo po glasu zbog radijskih javljanja po cijeloj Hrvatskoj. Vole ljudi pitati za vrijeme, to je nekako univerzalna tema za razgovor.

NACIONAL: Iako ste rođeni u Zagrebu, živite na Kordunu. Zašto?

Prije nekoliko godina sam kupio imanje na Kordunu koje sad uređujem i na njemu se bavim uzgojem koza. U planu mi je, osim poljoprivredne proizvodnje, sve ujediniti u širu priču da se na mojem imanju nude domaći proizvodi iz ekološke proizvodnje, planiram složiti i seoski turizam uz neke dodatne sadržaje. Ljepši mi je takav način života od onog gradskog, volim raditi poslove na otvorenom i onaj osjećaj zdravog umora na kraju dana. I dalje sam vezan uz Zagreb gdje imam agenciju za oglašavanje, ali srećom stvari su posložene tako da je moja prisutnost tamo rijetko potrebna. Zato je bila lakša odluka o preseljenju na Kordun, ali ne i presudna jer mi je to ionako bila želja već godinama.

NACIONAL: Uzgajate koze, čistite prirodu, očito je da živite jedan ekološki život. Kažete da je iznimno važno da više brinemo o svom okolišu, što želite poručiti svojim primjerom?

Točno, sudjelovao sam u akcijama čišćenja prirode i to ću nastaviti jer smatram da i ekologija i odnos prema prirodi kreću od nas. Kad vidite koliko su ljudi nemarni i što sve bacaju u prirodu, zamislite se kamo sve to vodi. Recimo, u akciji čišćenja otoka Mljeta, u kojoj sam sudjelovao prije nekoliko godina, vidio sam nevjerojatne količine smeća. Naime, morske struje i jugo u zimskim mjesecima donose ogromne količine smeća nošene morem koje se onda talože u uvalama naših otoka.

To je isto jedan od primjera kako meteorološki uvjeti mogu uzrokovati neke druge probleme. Drago mi je da takve akcije čišćenja privlače sve veći broj volontera i sve više djece. Nadam se da u budućnosti neće više biti potrebe za njima jer bi to značilo da se ljudska svijest o okolišu ipak mijenja. Inače, zadnje tri godine uzgajam koze burske pasmine ovdje na Kordunu. Trenutno povećavam stado jer mi je plan nastaviti i proširivati proizvodnju. Odlučio sam se za koze u početku iz praktičnog razloga jer je imanje bilo zaraslo u šikaru, a koze su sjajni čistači. Ubrzo sam ih zavolio, a kad ih bolje upoznate shvatite da su neobično inteligentne i drage. Ma zapravo kao i sve životinje oko nas.