Objavljeno u Nacionalu br. 833, 2011-10-31

U deset godina Mediteranska plovidba izgubila je deset brodova i u gubitku je 117 milijuna kuna jer su Neda Young, Vladimir Šelebaj, Goran Šarić i drugi izvlačili novac

Stečajnim postupkom Mediteranske plovidbe Državno odvjetništvo će dobiti još jednu prijavu malih dioničara za hrpu kriminalnih radnji koje su uništile tog nekoć najmoćnijeg brodara za prijevoz smrznute hrane na cijelom Mediteranu. Krajem prošlog tjedna kratko je zabilježena vijest da je tvrtka na dražbi u Nizozemskoj izgubila svoj posljednji veliki brod kako bi isplatila pomorce. Brod Atlantic Frigo prodan je za pola milijuna dolara, iako je još uvijek sposoban za plovidbu. Da je pak prodan u staro željezo, po prosječnim cijenama na tržištu, moglo se dobiti tri milijuna dolara. Sutradan je objavljeno da su stigle i dvije ponude za koncesijsku liniju, posljednje što je Mediteranska imala u vezi s brodarstvom – prijevoz putnika na liniji Orebić-Korčula.

Bez osnovne djelatnosti za tvrtku je stečaj, iz kojeg će se teško namiriti sva dugovanja, samo pitanje dana.

U deset godina Mediteranska plovidba je od 10 modernih brodova za međunarodni prijevoz smrznute hrane postala brodarska kompanija bez ijednog broda. Ostalo su im samo gubici od 117 milijuna kuna i dugovi od preko 70 milijuna kuna. Tvrtka koja je od 1955. hranila Korčulu i okolna mjesta je mrtva, a sadašnjih 50-ak zaposlenih i pomorci mogu računati na burzu rada.
Pismo koje su sastavili manjinski dioničari tvrtke okupljeni u udrugu Medplov i popratni dokumenti koji će biti poslani s kaznenom prijavom otkrivaju da je Mediteransku pelješio kako je tko stigao, pogotovo u zadnje dvije godine kad su u upravama sjedili Vladimir Šelebaj Sellier, zbog utaje pritvoreni bivši muž TV voditeljice Dijane Čuljak, i s njim povezane osobe.

Trenutačno je najveći dioničar Mediteranske, s nešto manje od 50 posto dionica, povratnica iz SAD-a Neda Young, u hrvatskoj poznata i kao strasna kolekcionarka umjetnina. Ona je bez ikakva iskustva ušla u tvrtku prije 10 godina kupivši od države na javnoj dražbi četvrtinu dionica. Otad je stanje u Mediteranskoj išlo samo na gore, par puta su izbjegnuti stečajevi, a onda je ove godine tvrtka toliko uništena da izlaza više i nema.

Početak agonije je bila pogrešna odluka o ulasku u arbitražu prije sedam godina umjesto zamjene duga za vlasništvo nad tvrtkom. Izgubljena su dva broda vrijedna 100 milijuna dolara. Zatim je Nedi Young bilo blokirano odlučivanje jer nije poštovala odluku o preuzimanju tvrtke, nakon što je otkriveno da je preko povezanih osoba povećala udjel u vlasništvu. Mali dioničari su vodili tvrtku skoro četiri godine, tada se još održavala na životu i uspio se dobiti strateški partner NYK Cool, koji je dao dva broda. I on je napustio Mediteransku prije četiri mjeseca. I odlasku NYK Coola i zadnjim čavlima u lijes Mediteranske kumovale su uprave od 2009. godine, nakon što se Neda Young ipak 2008. vraća u tvrtku te svog sina Michaela i rođakinju Nadu Lipanović postavlja u nadzorni odbor. Proslavili su se i odbijanjem prijedloga malih dioničara da se proda brod Atlantic Frigo. U to doba njegov brod blizanac postigao je cijenu od 19,5 milijuna dolara.
Inspekcijski nadzor Porezne uprave, obavljen proljetos, možda na najbanalnijim primjerima pokazuje kako se izvlačio novac. Utvrđeno je da preko milijun kuna koje su dane za usluge i troškove nema nikakvo opravdanje iako je s uslugama koje su tim novcem plaćene tvrtka trebala “stati na noge”. Sve počinje prije dvije godine, kada Youngova angažira Vladimira Šelebaja Selliera kao “stručnjaka s velikim iskustvom”, odnosno njegov obrt Immovalor. On je trebao napraviti plan restrukturiranja i provesti ga.

Uvjet iz ugovora je da postane i generalni direktor tvrtke. Sve to za 15 tisuća kuna mjesečno paušala, plus troškovi, te 90 tisuća kuna kad raskinu ugovor s njim. Rečeno, učinjeno. Osim što u ugovoru stoji da Šelebaj Sellier ne snosi nikakvu odgovornost ako njegov plan ne uspije, u samo dva mjeseca 2009. mu se isplaćuje 80 tisuća kuna. Od toga 30 tisuća po paušalu, a ostalo za naknadne troškove.
“Vladimir Šelebaj je boravio u Njemačkoj i Švedskoj s još jednom osobom tijekom studenoga. Priložio je brojne račune za različite troškove, od parkiranja do hotelskog smještaja, hrane i pića, a sve to bez ijednog opisa i potvrde da je riječ o poslovnom putu učinjenom u korist društva. Svi računi konzumacije jela i pića su proglašeni reprezentacijom, bez ikakva navođenja uz kojeg poslovnog partnera su izdaci vezani, radi li se o osobi s kojom postoji poslovni odnos ili se očekuje da će se takav odnos uspostaviti”, opisuje porezna inspekcija kako se trošio novac Mediteranske plovidbe. U 2010.

Šelabaju je tvrtka isplatila još 156 tisuća kuna, od čega je 66 tisuća bilo za slične “naknadne troškove”, a ostatak za paušal. Ali ni to nije sve. Istoga dana kad je Šelebaj potpisao ugovor s Mediteranskom, on imenuje novog konzultanta koji bi trebao raditi isto za što je i njemu plaćano! Radi se o tvrtki Victum njegova dobrog znanca Marinka Došena. S njim je Šelebaj već surađivao u Diokiju, Dina petrokemiji, Mirni. “Ugovor sadrži u biti iste prethodno ugovorene usluge s obrtom Immovalor, odnosno izvršiteljem Vladimirom Šelebajem-Sellierom. Iako to nije predviđeno ugovorom, Došen postaje i prokuristom Društva”, kaže nadalje porezna inspekcija. U 14 mjeseci je po istom modelu – paušal i neutvrđeni naknadni troškovi – Victumu isplaćeno 284 tisuće kuna. Uz ta dva “stručna” društva, Šelebaj, opet za sličan posao za koji je već angažirana njegova tvrtka i Victum, na račun društva angažira i međunarodnu tvrtku KPMG Croatia. Njoj je plaćeno nešto manje od 150 tisuća kuna.
Porezna inspekcija navodi i da su od 2008. godine angažirana i tri odvjetnička društva za poslove koji se međusobno preklapaju, a također su određeni paušali i troškovi, bez ikakve odgovornosti hoće li posao biti obavljen. Na razne načine tim društvima je isplaćeno više od 400 tisuća kuna, po onom što je utvrdila Porezna uprava, i našim izračunom po navedenim cijenama. Tu su i isplate 80-ak tisuća kuna još jednom društvu, Adriatica savjetovanju, za kojoj poreznoj inspekciji direktor Šelebaj nije dao nikakvo obrazloženje. Šelebaj imenuje za svog savjetnika još jednog svog prijatelja, Gorana Šarića, koji je aktualni direktor Mediteranske plovidbe. Nadzorni odbor pod kontrolom Youngovih ga je imenovao nakon što je ptoteklog ljeta otkazao suradnju sa Šelebajem, nezadovoljan njegovim rezultatima. Šarić je i trenutačni direktor Core Medije, tvrtke za koju je sada dokazano da je u suvlasništvu para Šelebaj-Čuljak, te trenutačna optužnica tereti Šelebaja da je i preko nje utajivao porez. Šarić je bio i pomoćnik bivšeg prvog čovjeka Hypo banke u Hrvatskoj Heinza Truskallera u vrijeme kad je Hypo banka poslovala na način koji ih je stajao milijarde eura te rezultirao istragama za gospodarski štetno poslovanje.

Upravo njega je bivši predsjednik uprave Hypo Group Alpe Adria Wolfgang Kulterer u svom svjedočenju prozvao za štetu od 2 milijuna eura.
Šarić i Šelebaj uzimaju krajem 2010. tvrtku Koncept Dedići da im pomogne pri lobiranju pronalaska banke za faktoring. U samo mjesec dana platili su im 52 tisuće kuna, iako Porezna uprava navodi da nema nikakvog dokaza da su svoj posao obavili i nije bilo jasno zašto bi tražili faktoring. Tajna je očito u povezanosti te tvrtke sa Šarićem. “Koncept Dedić” i “Dedići Projekt” Gorana Šarića su investitor u sedam stambenih vila u Zagrebu. I Šarić i tvrtka s kojom je ugovorio posao na račun Mediteranske su na istoj adresi u Zagrebu.

Porezna inspekcija na kraju zaključuje da je “apsolutno dvojbeno” sve što je Mediteranska platila po svim ovim računima. Samo ovaj parcijalni nalaz porezne inspekcije dovoljno pokazuje kako se upravljalo tvrtkom. Da cilj nije bila uspostava normalnog poslovanja, nego izvlačenje imovine, svjedoči i još jedan slučaj pod upravom Šelebaja, kad je po nalogu vlasnika pokušana očita prijevara. Šelebaj je raspisao natječaj za prodaju nekretnina Mediteranske plovidbe, zemljišta, upravne zgrade hotela Mediteran. Natječaj za prodaju raspisan je bez početne minimalne cijene, a neke nekretnine bile su opterećene hipotekama koje je podigla obitelj Young. Kad su ga mali dioničari optužili da namješta prodaju kako bi Youngovi i formalno došli u vlasništvo nekretnina tvrtke, on je to opovrgavao. A onda je, u vrijeme trajanja natječaja kojim se navodno tražio najbolji ponuđač, otkriven predugovor kojim se sve nekretnine prodaju Youngovima. Suočen s takvim dokazom i prijavom DORH-u, Šelebaj i njegov savjetnik Šarić su natječaj poništili.

Ljetos je tvrtka pokušala dogovoriti i s državom pomoć za spas tvrtke po tzv. Modelu C. U biti bi se dug prema državi od 40-ak milijuna kuna trebao pretvoriti u suvlasništvo, što bi osiguralo nastavak poslovanja. Iako je model načelno odobren, nikada nije proveden jer je utvrđeno da su Šelebaj i Šarić dali neistinite informacije u bilancama tvrtke. Ovih dana će uz Mediteransku plovidbu vjerojatno izići na vidjelo još jedan skandal. Prošlog četvrtka je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture objavilo da su za koncesiju za negdašnju liniju Mediteranske plovidbe stigle dvije ponude. Radi se o tvrtkama Damaco iz Rijeke i Anel iz Jelse. Izvori iz tvrtke kažu da je Goran Šarić posljednja preostala dva broda, putnička, “Lovor” i “Tamaris”, već prodali Damacu, pa da će oni dobiti i koncesiju s istim brodovima koje je nekoć imala Mediteranska na istoj liniji. Iako Šarić to opovrgava, oni koji su bili na otvaranju natječaja kažu da su im to potvrdili i od samih ponuđača. Bez ta dva broda, Mediteranskoj od imovine ostaju samo dva zemljišta, upravna zgrada i mali hotel Mediteran. Njihova vrijednost je između 10 i 15 milijuna kuna, nikako ne može biti dovoljna za pokrivanje dugova. Dio nekretnina je opterećen hipotekama i jedini koji će od njihove prodaje dobro proći su članovi obitelji Young. Zahtjevi za stečajem s preustrojem koji traže mali dioničari može se ostvariti samo uz dva putnička broda. Ako su oni prodani, kako tvrde izvori iz tvrtke, nema nikakve nade za Mediteransku plovidbu.