U mnogim je zemljama teško otkriti odakle dolazi običaj postavljanja božićnog drvca u ovim blagdanskim danima. U Rumunjskoj se točno zna i ime tko ga je postavio, čak i godina kad je počela ta tradicija – 1866. To je bio izdanak pruske monarhije, časnik Karl von Hohenzollern-Sigmaringen koji je u Rumunjskoj trebao sjesti na kraljevsko prijestolje.

Već prvog Božića kad je sa suprugom ušao u tada ne baš otmjenu kraljevsku ‘palaču’ u Bukureštu, pokušao je podići raspoloženje postavljanjem prvog božićnog drvca, koje je bilo ukrašeno cvjetovima od papira i suhim voćem, piše DW.

Sve to je još tek moralo ‘progutati’ lokalno plemstvo najvećim dijelom pravoslavne vjere – nekakvo drvo koje je postavio taj njemački protestant. Priča je završila sretno – Karl je postao rumunjski kralj Carol I. a božićno drvce je našlo svoje mjesto i u njihovom pravoslavnom običaju, danas nezaobilazno.

Rumunjske tržnice i parkovi ovih dana prepuni stabala za svaki džep: od petnaestak eura pa do nekoliko stotina za golemo stablo. Rumunjska je šumovita zemlja, ali samo dio tih stabala dolazi iz državne šumarije Romsilva. Prije šest godina se još nudilo šezdesetak tisuća ‘domaćih’ božićnih stabala, danas je to upola manje i negdje trećina su smreke, ostalo su jele. Jer se i uvozi mnoštvo božićnih drvca, pretežito iz Danske, Poljske, Njemačke ili Austrije.

Tek se polako širi moda kupovine ‘živog’ drvca u tegli koje se onda nakon blagdana može negdje posaditi, ali najvećim dijelom ta drvca obično ostanu bačena negdje u gradu i svojim suhim granama na prljavom snijegu jedva pridonose ljepoti okoliša. No to je tek jedan, i nipošto najveći, problem s božićnim drvcima.

Jer ‘svi znaju’ da se može drvce dobiti i ‘na crno’. To nisu tek pojedinci koji prekršajem žele uštedjeti koji euro, nego organizirane bande koje teškom mehanizacijom odlaze u državne ili privatne šume i sijeku što im se dopadne. Oni se bave stablima starim barem desetak godina koja sijeku odmah uz korijen. Još je gore kad mnogo starijim stablima odsjeku samo lijepo razgranat vršak i nanesu mu nepopravljivu štetu.

U pravilu je to tek ‘dodatni poslić’ kriminalnih bandi koji se ionako bave ilegalnim krčenjem šuma i prodajom drvene građe. A taj kriminal cvjeta, osobito nakon što je Rumunjska 2007. godine postala članica Europske unije. To je zemlja u kojoj još ima najstarijih prašuma ovog kontinenta – ali ima ih sve manje: organizacija Global Forest Watch tvrdi kako je od 2001. do 2021. u Rumunjskoj nestalo 391 tisuća hektara šuma, gotovo pet posto šumske površine te zemlje.

U rujnu prošle godine je jedna televizijska ekipa u pratnji ekoloških aktivista pokušala dokumentirati ilegalnu sječu i završila je pretučena u bolnici. Još gore su prošla dva šumara 2019. godine, koja su ubijena nakon što su krenula provjeriti dojavu o ilegalnom rušenju drveća.

Već i zbog toga rumunjski aktivisti za zaštitu okoliša optužuju nadležne službe da onda radije zatvaraju oba oka kad mafijaši krenu po takve ‘sitnice’ kao što su božićna drvca. Rumunjski ministar okoliša Tanczos Barna odbija takve optužbe, tvrdi kako je dobrih 90% božićnih drvca na tržištu Rumunjske posve legalno, bilo iz uvoza ili s domaćih plantaža.

Te plantaže su često postavljane na mjesto iskrčenih šuma, ali takve kultivirane površine crnogorice su zapravo ‘prst u oko’ u tom okolišu, navodi DW. To je nešto sasvim drugo i za životinje i za, u slučaju crnogorice praktično nikakvo bilje koje može rasti uz njihovo podnožje, čak i tlo se počinje mijenjati.

Teoretski, takve plantaže bi se trebale postavljati na područjima koja trebaju regeneraciju ili se ne može niti dopustiti divlje raslinje kao na primjer oko trasa dalekovoda. No u praksi se one polažu iz želje za zaradom, a ne u nekom dubokom razmišljaju o očuvanju okoliša.

Prednost takvog posla jest i što takve nasade crnogorice trebaju minimalno truda, ali mnogima to onda ide previše polako. Zato ih, pak, masovno zasipaju i umjetnim gnojivom i pesticidima, a onda i to ne prodire samo u tlo, nego dolazi i ravno u dnevne sobe Rumunja u doba blagdana.

Posljednjih godina u Rumunjskoj sve više ljudi poseže za umjetnim drvcima. Najviše se traže ona od dva metra visine, ali prolaze i manja – mnogi Rumunji još uvijek stanuju u socijalističkim novogradnjama. Jesu li takva drvca spas za okoliš? Izračunato je da se plastična drvca onda trebaju koristiti najmanje osam Božića da bi se nadoknadila njihova proizvodnja i transport s Dalekog istoka.