Tomislav Buntak, dekan Likovne akademije i predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika, zbog izgubljene tužbe i nagomilanog duga HDLU-a članovima je nezakonito naplaćivao usluge članstva, a one umjetnike koji su željeli biti članovi novoosnovanog HDLU-a Zagreb izbacio je iz Meštrovićeva paviljona, sve to uz zaštitu pokojnog gradonačelnika Bandića, ali i trenutačne ministrice Nine Obuljen Koržinek i premijera Andreja Plenkovića. Tvrdnje su to Krešimire Gojanović, 53-godišnje likovne umjetnice, koja je zbog svih nepravilnosti podnijela kaznenu prijavu protiv Buntaka, ministrice Obuljen Koržinek i premijera Plenkovića. Za Nacional govori o problemima na likovnoj sceni o kojima drugi umjetnici zbog straha šute.

NACIONAL: Predsjednica ste HDLU-a Zagreb, udruge osnovane 2015. godine, kad ste s još nekim dotadašnjim članovima HDLU-a izbačeni iz Meštrovićeva paviljona. O čemu se radi, koji su razlozi osnivanja udruge i zašto ste izbačeni?

Bila sam članica HDLU-a u Meštrovićevom paviljonu od 1993. kad sam diplomirala na ALU Zagreb do 2017., kada me moj kolega iz generacije Josip Zanki, nakon nekoliko godina pritisaka, izbacio iz HDLU-a – jer sam 2015. s kolegama osnovala HDLU Zagreb, ali i zato što sam progovorila javno o svim nepravilnostima koje su se događale u Meštrovićevom paviljonu. Naime, uprava HDLU-a je dosta tragično doživjela to naše osnivanje novog HDLU-a Zagreb i ja sam od 2015. znala dobivati i različite prijetnje, htjeli su me natjerati da zatvorim novoosnovanu udrugu, ali se nisam dala zastrašiti i ušutkati iako je društvo iz Meštrovićeva paviljona tada imalo snažnu podršku pokojnog gradonačelnika Bandića i njegova pročelnika za kulturu, a naša nova udruga HDLU Zagreb nije imala nikakvu podršku, kretali smo od nule i odmah prve godine, nekoliko mjeseci nakon osnivanja, upisali 60-ak članova.

NACIONAL: Tko je osnovao „novi“ HDLU?

HDLU Zagreb je osnovalo nekoliko nas članova HDLU-a i nekoliko članova ULUPUH-a, jer smo željeli u Zagrebu imati normalnu udrugu kroz koju ćemo se baviti svojim poslom, a koja neće parazitirati na umjetnicima kao što je to dugi niz godina radio Zankijev i Buntakov HDLU iz Meštrovićeva paviljona. Njihov HDLU godinama je vukao veliki dug od izgubljene tužbe s bivšom ravnateljicom, koju je bivša uprava izbacila iz društva dok je bila trudna, nakon čega ih je ona tužila, tužba se razvukla i na mandat nove uprave Zanki – Buntak, oni su tužbu višestruko izgubili – a dug smo plaćali svi mi umjetnici, članovi HDLU-a, iako uopće nismo bili krivi za tužbu! Znači, nakon gubitka tužbe HDLU je umjetnicima i svojim članovima počeo sve naplaćivati kako bi se vratio taj golemi dug, koji je u jednom trenutku iznosio više od milijun i pol kuna: naplaćivali su nam sudjelovanje na strukovnim izložbama kroz razne „kotizacije“ koje smo morali plaćati da bismo uopće mogli pristupiti natječajima za te izložbe, usprkos tome što su one već dobivale obilne javne dotacije od Ministarstva kulture i Grada. Počeli su nam kao strukovna udruga čak prodavati i potvrde za porezne olakšice te mjesta za štandove na sajmu Artomat u Meštrovićevom paviljonu, iako je u starom ugovoru koji su oni tada imali s Gradom Zagrebom pisalo da „zakupnik ne može zakupljenu poslovnu zgradu, a niti njezin dio, davati u podzakup“.

Tadašnji predsjednik Josip Zanki u nekoliko dopisa mi je prijetio da će me izbaciti iz HDLU-a, no ja sam mu rekla da radi što mora te da ću ja pokušati s našom novom udrugom HDLU Zagreb raditi čisto, bez ikakvih dugova i repova i bez parazitiranja na kolegama likovnim umjetnicima.

NACIONAL: Kako HDLU Zagreb funkcionira s obzirom na to da su ciljevi, misija i vizija isti ili vrlo slični onima HDLU-a? Tko vas financira, po čemu ste vi drugačiji?

HDLU Zagreb je ostao dosljedan kao udruga socijalnog usmjerenja kao što smo i obećali umjetnicima u Zagrebu: imamo članarinu od 20 eura godišnje po članu, koju nismo dizali od početka osnivanja do danas. Osim te godišnje članarine kod nas se ništa drugo ne plaća i nikad ni jednom umjetniku na svojim izložbama nismo naplaćivali nikakve „kotizacije“, iako često, pogotovo prvih nekoliko godina, nismo dobivali nikakva javna sredstva za rad ni od koga, imali smo samo svoje članarine i s par kolega volonterski sam i bez honorara organizirala brojne izložbe za naše članove i besplatno promovirala brojne umjetnike na našem portalu Zagrebački likovni umjetnici.

Mene tada nisu zanimale klanovske borbe raznih „patrijarhalnih“ vođa HDLU-a iz Meštrovićeva paviljona, nego sam osjećala veliku strast i volju da s kolegama napravimo nešto novo, da povučemo sve one umjetnike koji su kroz godine bili zanemareni u našem gradu, da povežemo generacije mlađih i starijih umjetnika, uzvitlamo kreativne energije, da se maknemo iz tzv. paviljonske močvare gdje su te muške borbe ega uništile radost stvaranja u ljudima.

NACIONAL: Kad su krenuli problemi i zašto?

Ubrzo su krenuli pritisci i na naše članove, naime, od osnivanja HDLU-a Zagreb dio članova HDLU-a želio je, osim u HDLU-u, biti član i u našoj udruzi, pa smo tako imali oko 25 zajedničkih članova koji su istovremeno bili članovi HDLU-a i HDLU-a Zagreb. No uprava Zanki – Buntak HDLU-a u jednom je trenutku počela prisiljavati umjetnike da se ispišu iz našeg HDLU-a Zagreb ako žele ostati članovi HDLU-a.

Meni su dolazile i neke umjetnice u suzama govoriti kako im prijete iz HDLU-a, primjerice, da neće moći dobiti mjesto na njihovim sajmovima ili da se neće moći upisati u HZSU (Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika) ako budu imale posla sa mnom i s HDLU-om Zagreb i onda su tražile da ih ispišem i dam im čak i potvrdu da one nisu naše članice kako bi to mogle pokazati ravnateljici HDLU-a Ivani Andabaki, koja ih je na to tjerala.

Moram reći da sam kroz to sve doživjela jednu vrstu progona, svojevrsni „ostracizam“, da su me pod tim pritiscima koje su provodili Zanki, Buntak i Andabaka napustili i neki dugogodišnji prijatelji iz HDLU-a, no opet, s druge strane, neki me i nisu napustili, ostali su uz naš novi HDLU Zagreb jer im je bilo jasno da ne radimo ništa loše s novom udrugom i nisu se dali zastrašivati. No tih 11 umjetnika koji su željeli istovremeno biti članovi u obje udruge, u HDLU-u i u HDLU-u Zagreb, nakon odbijanja da se ispišu iz našeg HDLU-a Zagreb – svi su 2017. protjerani i izbačeni iz Meštrovićeva paviljona.

Dapače, i Milan Bandić, koji je cijelo vrijeme podržavao Buntakov i Zankijev HDLU i nikako mu nije bilo drago što smo u Zagrebu osnovali HDLU Zagreb pa smo se ja i naš dopredsjednik Robert Štimec stalno morali svađati s njegovim pročelnicima Lovrićem i Lušetićem da nas puste da normalno radimo – Milan Bandić je, dakle, HDLU-u 2017. godine oprostio dugove prema Gradu Zagrebu i bez znanja naše udruge, iza naših leđa, predao Meštrovićev paviljon državi! Iako smo mi smatrali da i HDLU Zagreb ima pravo korištenja jednog dijela Meštrovićevog paviljona, i ne samo naš HDLU Zagreb nego svi tada postojeći HDLU-ovi na Popisu strukovnih udruga Ministarstva kulture i medija, kojih ima 10 i po Zakonu o udrugama svi su ravnopravne udruge.

‘Sve moje pokušaje da ministrici objasnim sve nepravilnosti na likovnoj sceni, ona je ignorirala’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Jeste li se obratili Ministarstvu kulture i medija, ministrici Nini Obuljen Koržinek?

U vezi svega toga dvaput sam kao predsjednica HDLU-a Zagreb bila na sastanku s ministricom Obuljen Koržinek, 2017. i 2019. godine, rekla joj što se sve događalo u Meštrovićevom paviljonu i kako su brojni umjetnici bili rastjerani iz te udruge, posebno moje kolege samostalni umjetnici iz HZSU-a, kako su nam sve počeli naplaćivati da vrate dug od tužbe, izrabljivali nas i kad smo radili za njih u HDLU-u, nisu nas plaćali ili su nas potplaćivali, zabranjivali su nam da slobodno govorimo o problemima u udruzi, meni su nebrojeno puta prijetili i pokušavali me ušutkati pa kad su vidjeli da ne mogu, počeli su se iživljavati na našim zajedničkim članovima i izbacivati ih iz HDLU-a. Zanki i Buntak sa svojom ravnateljicom Andabakom u tome su tako daleko išli da su iz Meštrovićeva paviljona protjerali trudnu umjetnicu, mjesec dana pred porođaj, kao i umjetnice s malom djecom, umjetnika hrvatskog branitelja, uglednog kolegu koji je dobivao brojne nagrade po svijetu i druge. I to sve samo zato što su htjeli biti članovi u obje udruge istovremeno. A nama Ustav garantira „slobodu udruživanja“!

Naravno, ministricu Obuljen Koržinek uopće nije zanimalo to što Zanki i Buntak protjeruju umjetnike iz Meštrovićeva paviljona, jer ministrica favorizira njihov HDLU, daje im svake godine golema sredstva za rad i čak ih je, nakon izbacivanja zagrebačkih umjetnika iz Meštrovićeva paviljona, i nagradila tako što im je znatno povećala dotacije za programe i redovne djelatnosti udruge, dok većina nas ostalih HDLU-ova od Ministarstva kulture i medija dobiva mrvice za rad i jedva se nekako probijamo s tim.

No mene zapravo ne zanima novac, nego nešto drugo: ne želim živjeti u državi u kojoj vladaju cenzura i šikaniranje umjetnika pod plaštom demokracije, gdje postoje „podobni“ i „nepodobni“ umjetnici skoro kao u vrijeme „Bijele knjige“, gdje samo pro forma imamo neke zakone o ravnopravnosti da bismo se uskladili s direktivama EU-a, dok s druge strane hrvatska ministrica kulture sustavno zatvara oči pred svim nepravilnostima koje moraju trpjeti neki hrvatski umjetnici, posebno oni samostalni ili oni iz udruga koje njoj nisu po volji.

NACIONAL: Nedavno ste vi, odnosno HDLU Zagreb, čak podnijeli tužbu protiv Tomislava Buntaka, trenutačnog dekana Likovne akademije i HDLU-a, te protiv premijera Andreja Plenkovića i ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, zašto? Zašto smatrate da Plenković i ministrica štite Buntaka?

Podnijela sam kao predsjednica HDLU-a Zagreb kaznenu prijavu protiv ministrice kulture i medija Obuljen Koržinek i premijera Plenkovića, jer sam krajem prošle godine uz pomoć službenika za informiranje Ministarstva kulture i medija došla do „tajne preporuke“ državnog tajnika Ministarstva kulture i medija koju on piše Ministarstvu državne imovine – da se Meštrovićev paviljon opet dodijeli Buntaku i Zankiju na korištenje, bez javnog natječaja i opet iza leđa i bez znanja svih nas drugih HDLU-ova. Tako se već i prije, nekoliko puta, Meštrovićev paviljon dodjeljivao Buntaku „tajnim preporukama“ – i pod Bandićem i pod HDZ-om. Kao i ministrica Obuljen Koržinek, tako je i premijer Plenković znao za sve ono što se događalo umjetnicima po Zagrebu – više desetaka puta to sam službeno napisala i Vladi, i Ministarstvu kulture, i saborskim odborima, i pučkim pravobraniteljicama. Pučke pravobraniteljice čak su i pokušavale pomoći, mi navodno imamo i nekakav „zakon o zviždačima“. Međutim, na svom sam se primjeru uvjerila da taj zakon u praksi uopće ne funkcionira, jer svaki put kad sam govorila o nepravilnostima u svojoj struci i na hrvatskoj likovnoj sceni, a koje je mirno dopuštala ministrica kulture i medija – nije nikog bilo u ovoj državi tko bi pomogao umjetnicima te se čini kao da se HDZ čvrsto ukopao u namjeri da državnu imovinu bez natječaja dijeli samo svojim „podobnim“ umjetnicima, a mi ostali uopće nismo bitni. A to onda svakako jest problem i ministrice kulture i medija i premijera u čijoj državi se to događa.

Kad je kaznena prijava u pitanju, spremna sam ići i do Europskog suda za ljudska prava bude li potrebno: „sloboda udruživanja“ je ustavna vrijednost, ljudi su ginuli na frontu da imamo hrvatski Ustav i slobode koje nam on garantira i to ne smije biti samo prazno slovo na papiru.

NACIONAL: Tvrdite da je Buntak najveći krivac za to što ste se odvojili od „matice“ i osnovali svoju udrugu? Zašto, što je radio, kako se ponašao, koji su to postupci koje smatrate nezakonitima?

Ne postoji nikakva „matica“, prema Zakonu o udrugama ne postoje više „krovne“ udruge, svi su HDLU-ovi ravnopravni. Godine 2015. osnovali smo novi HDLU Zagreb koji se od njih razlikuje upravo po tome što mi nismo bili ni Bandićevi, ni Biškupićevi, ni HDZ-ovi – naš novi HDLU Zagreb zalaže se da svi HDLU-ovi budu ravnopravni, kako to propisuje i hrvatski Zakon o udrugama u kojemu više nema „krovnih“ udruga.

Još jedna nepravilnost koju ovdje moram spomenuti jest da je Buntakov HDLU 2018. godine dobio ogroman novac od Ministarstva kulture i medija za monografiju i proslavu „150 godina HDLU-a“, i to u vrijeme dok je Buntak bio član Kulturnog vijeća za vizualne umjetnosti Ministarstva kulture i medija. Dakle, od tog su istog vijeća onda Buntak i HDLU dobili novac za taj projekt! I na sve moje pokušaje da ministrici kulture i medija objasnim kako je to težak sukob interesa koji vrijeđa sve nas umjetnike i udruge koji želimo imati poštena i nepristrana kulturna vijeća u Ministarstvu kulture, ministrica je sve te argumente ignorirala.

NACIONAL: Jeste li o svemu razgovarali s Tomislavom Buntakom?

Što se kontakata s Buntakom tiče, on ih izbjegava, od početka osnivanja HDLU-a Zagreb izbjegava razgovarati o toj temi podjele zajedničke imovine između svih trenutno postojećih HDLU-ova. Osim što se neprijateljski ponaša prema HDLU-u Zagreb, sad je izgleda zaratio i s HDLU-om Dubrovnik, jer njegova udruga HDLU želi sudskim putem oduzeti Florin dom i galeriju Flora od dubrovačkih umjetnika i HDLU-a Dubrovnik. HDLU Zagreb ni to ne podržava, mi želimo slobodu djelovanja za sve postojeće HDLU-ove.

NACIONAL: Budući da je Buntak i dekan i predsjednik HDLU-a, radi li pritisak na neke članove HDLU-a ili profesore na Akademiji da se drugačije ponašaju prema vama?

Ne podržavaju svi profesori s ALU Zagreb Buntaka i Zankija, na Akademiji ima i kvalitetnih ljudi koji nisu u njihovom krugu pa su čak povremeno i surađivali s našom udrugom na nekim izložbama koje smo organizirali. Ali se zagrebačka ALU sa svojim profesorima još uvijek nije jasno distancirala od Buntaka i nekih njegovih postupaka. Općenito ta situacija da dekan akademije ujedno bude i predsjednik strukovne udruge, u koju onda šalje umjetnike kad diplomiraju kod njega – da se idu upisati u udrugu gdje će opet biti pod njim kao predsjednikom – nije baš normalna situacija i također sugerira debeli sukob interesa. Tim više kad znamo da su mnogi samostalni umjetnici iz HZSU-a rastjerani iz njegove udruge i nemaju tamo nikakvih prava, pa tako imamo brojne višedesetljetne samostalne umjetnike koji u Meštrovićevom paviljonu ne mogu dobiti prostor da naprave svoje retrospektive dok Buntak istovremeno s ravnateljicom Andabakom daje prostor za izložbe nekim gospodarskim subjektima i privatnim kolekcionarima.

Umjetnici to sve vide i jasno im je, no vladaju velika cenzura i strah na likovnoj sceni, malo njih se usudi govoriti, umjetnici radije napuštaju HDLU, pa u zadnjem desetljeću na skupštinama HDLU-a jedva da se skupi pedesetak ljudi iako im uprava obmanjuje javnost da imaju više od 2000 članova.

Postoji čak i interna šala među nama umjetnicima da HDLU na svom Popisu članova drži „i žive i mrtve“ – i nažalost to je potpuna istina, jer među živim članovima drže i one preminule, kao i one koji im po više desetljeća ne plaćaju članarinu u udruzi, a ipak ih ne žele maknuti s popisa da bi na temelju brojnog članstva mogli tražiti veća sredstva za rad.

Također, mi samostalni umjetnici u prekarnom radu nemamo neku zaštitu kao, primjerice, državni službenici, nemamo povjerenika u HZSU-u za prijavu nepravilnosti ili zlostavljanja, nemamo pravo na „zaštitu dostojanstva radnika“, na samostalnim umjetnicima se u ovoj državi može iživljavati kome god to padne na pamet, a mi onda „hodočastimo“ kod pučkih pravobraniteljica koje nam također ne mogu pomoći – i zato se ljudi boje govoriti.

NACIONAL: Tvrdite da je Buntak sa svojim prijateljima iz HDZ-a, kao i iz Bandićeve stranke, od 2015. na sve načine pokušavao uništiti novi HDLU Zagreb te da mu je u tome pomagala i trenutačna ministrica kulture Obuljen Koržinek i da je imao zaštitu i podršku iz visokih krugova HDZ-ove vlasti, uključujući premijera Plenkovića. Imate li dokaze za te tvrdnje i jeste li ih naveli u tužbi?

Na nedavno otvorenoj izložbi u Klovićevim dvorima, gdje su izložena Buntakova djela iz Zbirke Biškupić, premijer Plenković je poslao posebnog izaslanika da otvori tu izložbu. Mi ostali umjetnici, koji nismo blisko povezani s HDZ-ovim političarima, takvo nešto nikad nećemo doživjeti, da premijer obrati pažnju na naše izložbe!

A sve se vidi i u načinu na koji im dužnosnici HDZ-a, jednako kao i nekad Bandić, daju „tajne preporuke“ i Meštrovićev paviljon na korištenje, bez javnog natječaja, svim drugim HDLU-ovima iza leđa, a kada naš HDLU Zagreb s bilo kojim od tih političara pokušava o tome otvoreno razgovarati – ignoriraju nas. I problem se gura pod tepih, a u mojoj prijavi je navedena ta „tajna preporuka“ HDZ-ova dužnosnika za paviljon, pitali smo i ministricu kulture i premijera Plenkovića dopisom zašto se to tako radi i oni su pitanja ignorirali više mjeseci, također i dopise Pučke pravobraniteljice, i to nikako ne može biti u redu. Kod dodjeljivanja državne imovine udrugama na korištenje, kriteriji moraju biti transparentni, s javnim natječajima, a ne da se udruge dijele na one privilegirane od HDZ-a i one koje nisu privilegirane od HDZ-a.

NACIONAL: Kako se vi, kao umjetnica s 30 godina iskustva, osjećate zbog činjenice da ni na likovnoj sceni nije sve transparentno?

Drago mi je da sam ipak preživjela! Drago mi je to i zbog pokojne mame koja je bila pravnica, radila je i na Vrhovnom sudu Hrvatske i uvijek me učila da poštujem zakone, iako nije bila zadovoljna odabirom moje umjetničke profesije, bojala se da ću gladovati s tim zanimanjem. No drago mi je da sam još uvijek tu i nosim u sebi neke vrijednosti kojima me mama naučila, pa iako sam svašta doživjela u Hrvatskoj, to umjetničko putovanje s kolegama, zagrebačkim i hrvatskim likovnim umjetnicima, ipak je donosilo brojne inspirativne i kreativne trenutke.

NACIONAL: HDLU Zagreb vrlo je aktivan; evo, otvara se 7. Zagrebački ljetni likovni salon 2023 – Sloboda, skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU-a Zagreb. Koji su vam planovi kao umjetnice, ali i kao predsjednice HDLU-a Zagreb?

HDLU Zagreb ima sjajnu suradnju s Narodnim sveučilištem Dubrava i svake godine imamo taj Zagrebački ljetni likovni salon, svaki put s drugom temom, gdje se trudimo izložiti rad što većeg broja likovnih umjetnika. Danas umjetnicima u Zagrebu nije lako, mnogi prostori za izložbe stradali su u potresu i moraju se obnoviti. Želja mi je da jednom naša udruga dođe do nekog galerijskog prostora u gradu u kojemu bismo izlagali rad što većeg broja domaćih umjetnika, dakle, ništa specijalno – da se i dalje bavimo svojim umjetničkim poslom i da se ne moramo baviti politikom ni u kom obliku.

NACIONAL: Što biste poručili Buntaku, Plenkoviću i ministrici Obuljen Koržinek? Tražite li razgovor s njima?

Sada bih voljela da Državno odvjetništvo riješi te probleme s netransparentnim dodjeljivanjem državne imovine privilegiranim udrugama. Sve udruge u Hrvatskoj trebale bi imati jednaka prava, javne natječaje za prostor i, najvažnije, neometanu, Ustavom zagarantiranu slobodu da se udružuju, a da nitko zbog toga ne sankcionira njihove članove.