Krešimir Sučević Međeral, lovac u HTV-ovu kvizu ‘Potjera’, otkriva kako je u klubu Booksa još 2006. godine nastajala zagrebačka pub kviz scena, a danas se u Zagrebu održava oko 70 pub kvizova tjedno

Pub kviz scena u Hrvatskoj je posljednjih godina rapidno porasla i gotovo da nema većeg mjesta koje nema barem jedan pub kviz tjedno. Samo u Zagrebu se danas održava oko 70 pub kvizova tjedno. Istovremeno, kviz HTV-a ‘’Potjera’’ bilježi iznimnu gledanost pa su stoga i njegovi ‘’lovci’’ stekli veliku popularnost. Među njima je i Krešimir Sučević Međeral koji je za Zagreb News ispričao kako je 2006. godine u Booksi nastala pub kviz scena i razvila se do današnjih razmjera.

„Prvih godina bih povremeno navratio na taj kviz ako ne bih imao drugih planova petkom navečer. Inače, s obzirom na to da je to tada bio jedini događaj takvoga tipa, teško baš da bismo u to vrijeme mogli govoriti o ‘sceni’. Više je to bila večer u jednom, prvenstveno književnom okupljalištu, gdje bi ad hoc ekipa sudjelovala na jednom zabavnom događanju. Tek je negdje 2008. to poprimilo obrise ozbiljnije konkurencije, počele su dolaziti stalne ekipe, petak navečer postao je termin koji su ljudi u svojim rasporedima rezervirali za kviz. No rast brojnosti sudionika postao je problem za Booksu s obzirom na to da je prostor bio neprikladan za prihvat tolikog broja ljudi, a i susjedi su se počeli žaliti na buku, koja dotad nije bila svojstvena tom mjestu. Zato je Booksa početkom 2009. odustala od organizacije kvizova pa su kvizaši potražili novi prostor, u jednom iličkom dvorištu. No na pravo razbuktavanje scene trebat će čekati još neke tri godine i zapravo svojevrstan raskol unutar te prve kvizaške jezgre. Zbog određenih nesuglasica krug ljudi oko Marija Kovača odlučio je preseliti kviz u prostor na prvom katu kina Europa te je tada zapravo kviz prvi put dobio na masovnosti, jer nije bilo prostornih ograničenja. A kako je sve više ljudi dolazilo tako su onda ideju pub kvizova nosili i u svoje kvartove, u različite dijelove grada, te je došlo do disperzije. Nekako u to vrijeme u Rijeci je krenuo i prvi kviz izvan Zagreba, a danas praktički da nema nekog većeg ili relevantnijeg mjesta u Hrvatskoj da nema neki kviz, barem jednom mjesečno.“

Krešimir Sučević Međeral od 2006. godine je zaposlen kao znanstveni novak u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Područje njegova znanstvenog djelovanja su mađarsko-hrvatski jezični kontakti, leksikografija, sociolingvistika i antropološka lingvistika te terminološka istraživanja iako, kako je istaknuo u razgovoru, nisu u pitanju mađarski korijeni. „S mađarskim jezikom prvi put sam se susreo u drugom razredu srednje škole, kada sam ga počeo učiti više kao kuriozitet, ali me dovoljno zaintrigirao da upišem studij hungarologije. Trudim se barem jednom godišnje otići u Mađarsku, uz tu me zemlju vežu lijepa sjećanja, blizu je, ima stvarno mnogo toga ponuditi iako se većina Hrvata nikada ne makne dalje od Budimpešte, i da opet moram birati koji ću studij uzeti, vjerojatno ne bih promijenio odluku glede mađarskoga, pogotovo zato što je taj studij u međuvremenu stvarno stasao – mi smo bili četvrta generacija koja je upisala i još je bilo dosta ‘dječjih bolesti’, nastavnički kadar su uglavnom činili gostujući profesori.“

Pitali smo i što je toliko posebno i privlačno u pub kviz sceni da je toliko narasla posljednjih godina. „Ljudi su društvena bića. Vole izaći, vole raditi stvari zajedno, vole se zabavljati. Pub kvizovi vam omogućuju da se redovito viđate s frendovima bez potrebe za razmišljanjem hoćete li nekomu poremetiti raspored, bez potrebe za suvišnim dogovorima. Zna se kada je kviz; tko može doći, doći će, tko neće, doći će idući tjedan. Ljudi se osim toga vole praviti pametni. Komentari na internetskim portalima najbolje svjedoče o tome – nije važno koliko netko stvarno zna, svatko će imati potrebu pokazati da zna (ili ‘zna’). Pub kviz je možda najbenigniji način da netko zadovolji taj svoj poriv ‘sad ćete vidjeti koliko sam ja stvarno pametan’. Ugostitelji vole pub kvizove zato što te večeri obično imaju zajamčen pun lokal, ljudi će tamo sigurno odsjediti 2-3 sata i popiti svaki barem 2-3 pića, to nije agresivna publika, dakle neće biti ekscesa, nitko se neće napiti. Jedna od stvari koje uvijek ističem jest i to kako je pub kvizaštvo zabava za sve generacije. Dapače, u ekipi je dobro imati ljude različitih godišta, baš kako bi svojim različitim životnim iskustvom mogli pokriti različitu tematiku. Ima obiteljskih ekipa koje dolaze, moglo bi se reći da pub kviz blagotvorno djeluje na obiteljske odnose.“

Godine 2016. je postao jedan od ‘’lovaca’’ u kvizu HTV-a ‘’Potjera’’ pa smo ga pitali i kako je postao lovac, a ne lovina. „Tako da sam se zapravo prijavio da postanem lovina. U prvom navratu kada je HRT organizirao testiranje za lovce, bio sam ugovorom vezan za RTL, gdje sam vodio kviz ‘Tog se nitko nije sjetio’. Taj se kviz prestao snimati 2014., potom mene jedno vrijeme nije bilo u Hrvatskoj, a zatim sam se, nakon povratka, odlučio prijaviti kao natjecatelj. Pokušavao sam i ranije, no nisu me zvali upravo zato što sam bio zaštitno lice druge televizijske kuće. Nekoliko dana nakon ispunjenja prijave zvao me urednik Igor Grković i rekao da su dobili moju prijavu i da ima još jednu bolju ponudu za mene. Našli smo se, on mi je tada rekao da je Mirko Miočić bolestan i da ga neće biti nekoliko mjeseci, ali da su ionako razmišljali o uvođenju još jednog lovca, što se kasnije i dogodilo, s Mladenom Vukorepom, a da će sada zbog izvanredne situacije morati to učiniti odmah. Nisam bio jedini u konkurenciji za to mjesto, morao sam proći testiranje, ali su na kraju bili zadovoljni.“

Poznato je da je Sučević Međeral pasionirani putnik pa smo priupitali i koliko je zemalja do sada posjetio i koje su mu još ostale da ih posjeti i upozna. „Posjetio sam 55 zemalja, no naravno da ih nisam sve u cijelosti obišao i da u svakoj od njih još ima prostora za istraživanje. A ove koje su ostale…mislim da bi bio mnogo kraći popis zemalja koje me NE zanimaju nego da navedem koje bih još sve zemlje volio vidjeti. Ako baš moram izdvojiti neke koje su mi želja, onda su to Japan, neka od pacifičkih otočnih zemalja, na primjer Fidži ili Samoa, Butan, Cipar…“