Jedini izlaz za hrvatsku poljoprivredu je povećanje proizvodnje da bismo postali samodostatni u proizvodnji hrane, za što imamo prirodne i ekološke resurse, ali i ogroman ekonomski interes”, izjavio je u razgovoru za Nacional predsjednik Hrvatske udruga proizvođača svinja Krešimir Kuterovac. Direktan povod za razgovor s Krešimirom Kuterovcem je alarmantno stanje kada je u pitanju širenje bolesti afričke svinjske kuge na teritoriju Hrvatske. Bolest koja se proširila u Vukovarsko-srijemskoj i Brodsko-posavskoj županiji prijeti i širenjem u susjedne županije, što bi moglo biti pogubno za hrvatske poljoprivrednike koji se bave uzgojem svinja. Bivši državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede i bivši član Uprave Belja danas je vlasnik farme te je direktno upoznat sa svim problemima koji muče hrvatsko svinjogojstvo. Kuterovac se u posljednjih nekoliko mjeseci istaknuo kao jedan od najžešćih kritičara mjera koje su zbog izbijanja bolesti afričke svinjske kuge propisali Ministarstvo poljoprivrede i ministrica Marija Vučković, a svoje je kritike objasnio u razgovoru za Nacional.

Nacional: Možete li kao predsjednik Udruge proizvođača svinja reći kakvo je trenutno stanje na terenu kada je u pitanju afrička svinjska kuga (ASK)?

ASK se i dalje širi, osim povećanja broja zaraženih dvorišta širi se i po novim naseljima i jedinicama lokalne samouprave. Zaražena zone i zone pod nadzorom su cijela Vukovarska županija i tri općine Brodsko-posavske županije. Zadnji slučajevi u Ivankovu doveli su ASK na 10 kilometara od područja Osječko-baranjske županije. Odgovor Ministarstva poljoprivrede na akutno stanje očito nije zadovoljavajući i stanje s ASK-om nije ni blizu kontroliranoga.

Nacional: Često imate sastanke s ministricom, kako ocjenjujete njene poteze, ali i poteze cijelog Ministarstva poljoprivrede?

Od samoga početka krize ostao sam zatečen reakcijom Ministarstva poljoprivrede. Hrvatska se i do sada susretala i rekao bih vrlo uspješno i reagirala na slične zarazne bolesti kod domaćih i divljih životinja. Sjećam se zadnjega slučaja H1N1 kod peradi kada je čelnik veterinara obukao vojni maskirni prsluk i rukovodio operacijom suzbijanja bolesti na farmi i oko nje. Mediji su čak pisali da je to pretjerivanje u pokazivanju kako je stanje ozbiljno. Mislio sam da smo svjesni koliko je ASK opasan i da imamo operativnu sposobnost brze reakcije upravo na osnovi prijašnjih reakcija Ministarstva poljoprivrede na slične izazove. Kada je utvrđen prvi slučaj i donesena prva naredba, vidjeli smo da nešto ne ide u dobrom smjeru. Umjesto uske ciljane i brze operativne reakcije na terenu gdje se pojavio ASK, krenuli smo sa širokom i blagom primjenom veterinarskih pravila o eradikaciji i suzbijanju ovakvih bolesti. I nažalost rezultat je izostao jer je broj slučajeva u samo mjesec dana bio takav da smo ih imali najviše u EU-u.

Nacional: Je li Hrvatska bila dovoljno spremna na ASK i ako nije kako je to moguće, ako se zna da je bolest već duže vrijeme u našem okruženju?

U RH se od 2014. vrše pripreme protiv ASK, a tada su i doneseni prvi dokumenti i planovi suzbijanja. Potom je 2019. provedena prva procjena stanja na farmama svinja po pitanju uvjeta biosigurnosti. Prema Ministarstvu poljoprivrede ukupni iznos sredstava iz EU fondova utrošenih za provedbu mjera kontrole ASK od 2014. do 2020. godine iznosio je čak 174 milijuna eura. Sredstva su isplaćivana za programe iskorjenjivanja i mjere sprječavanja u iznosu od 73,6 milijuna eura te u iznosu od 100,4 milijuna eura za hitne mjere. Od 2019. znali smo kakvo je stanje na terenu po pitanju ove bolesti, a ocjena stanja je katastrofalna. Razlog je što 36 tisuća gospodarstava nije imalo zadovoljavajuće uvjete po pitanju uzgoja i biosigurnosti, a 3000 gospodarstava je nelegalno držalo svinje. Potrošili smo velika sredstva, a pripreme su u potpunosti bile promašene. Uzgajivači nisu znali što znači ocjena po pitanju biosigurnosti niti zašto i kako trebaju prilagoditi stanje na farmama za višu kategoriju biosigurnosti, a još manje je država osigurala sredstva da se prilagode. Priprema veterinarskih organizacija i njihovo opremanje bilo je nedostatno ili ga nije bilo, što smo vidjeli po izbijanju ASK jer nema barijera, nema kvalitetne zaštitne opreme za djelatnike na suzbijanju, nema kvalitetne opreme i sredstava i operativnog postupanja za provedbu eutanazije, nema alternativnog plana zbrinjavanja uginulih i eutanaziranih svinja. Nismo imali ni posebna pravila, a ni žig za označavanje mesa zaklanih svinja iz zaraženoga područja. Kontrola populacije divljih svinja i nadzor nad bolesti u divljih svinja također nije bio dobar, što se vidi iz pojave prva četiri slučaja na udaljenosti od 400 km u nekoliko dana. Očito je bolest kod divljih svinja prisutna dugi vremenski period bez da smo je utvrdili. Kontrola populacije divljih svinja svodila se na naredbu koja nije operativno dala rezultata. Prema uzgajivačima koji nelegalno drže svinje nije se napravilo ništa, što je danas vrlo vidljivo danas. Edukacija proizvođača na terenu je izostala i sada plaćamo danak ovako “dobrim” pripremama.

Nacional: Jesu li mjere koje je propisalo Ministarstvo prestroge, pogotovo kada govorimo o eutanaziranju svinja kod kojih nije utvrđena bolest?

Ova bolest spada među najopasnije bolesti po pitanju brzine širenja i otpornosti virusa među divljim i domaćim svinjama. Lijeka za bolest nema, a smrtnost u uzgoju u koji uđe je do 80%. Svinje koje i prebole ovu bolest imaju teške posljedice i ekonomski su gubitak uzgajivačima. Osnove veterinarske epizootiologije i praktična iskustva su nas naučile da je jedina metoda suzbijanja ove i sličnih bolesti iskorjenjivanje na zaraženom području. To u praksi znači da se na zaraženome gospodarstvu gdje je dijagnostički potvrđen ASK sve svinje moraju eutanazirati bez obzira na to jesu li i sve u trenutku zaraze pokazivale klinički znakove bolesti. Utvrđuju se kontakti i načini kako je došlo do zaraze i svi se kontakti istražuju i provjeravaju i po potrebi ako su rizični postupa se jednako sa svinjama, kao i na gospodarstvu izvora zaraze. Krug zaraženog područja utvrđuje se na tri kilometra od centra, popisuju se sva gospodarstva koja drže svinje i naređuje se preventivna, zbog visokog rizika širenja zaraze, eutanazija ili hitno klanje svinja na gospodarstvima koja nemaju visoke uvjete za provedbu biosigurnosnih mjera. Gospodarstva kategorije 3 stavljaju se pod poseban veterinarski nadzor i kontrolu. Unutar tri kilometra zabranjuje se manipulacija sa životinjama i pojačavaju biosigurnosne mjere na ulazu u zonu i kontrola provoza svih vozila i ljudi. Ove mjere provode se višekratno, a akcija mora biti koordinirana s civilnom zaštitom i policijom te po potrebi i vojskom kako bi operativna provedba bila brza i precizna. Nažalost ovo je jedini način, a alternativa je ovo što sada imamo. Četrdesetak krugova, sutra možda i sto, po tri kilometra. Sve čeka isti postupak i izvjesna sudbina sa štetom četrdeset, ili možda sto puta većom, to nitko ne može procijeniti. Ključno je brzo i efikasno zaustaviti širenje bolesti izvan zone zaraze. Ako dugo u zaraženom području ostaju svinje u biosigurnosno neuvjetnim farmama, zbog prirode virusa i njegove kontagioznosti efekt je kao da bacate suho granje na vatru koju želite ugasiti. Osim ove zone od tri kilometra određuje se i zona 10 kilometara od zaraženog gospodarstva u kojoj se također provode posebne mjere kontrole prometa svinja i ljudi i pojačavaju biosigurnosni uvjeti. Ovo je zaštitna zona za daljnje širenje bolesti.

‘Do sada je uginulo i eutanazirano 20.000 svinja, a na klanje je poslano 40.000 svinja’, kaže Krešimir Kuterovac. FOTO: Borna Jaksic/PIXSELL

Nacional: Usprkos svim mjerama imamo primjer da se svinje iz Vukovarsko-srijemske županije preko pola Hrvatske voze na klanje u Čakovec pa onda nastane panika nakon prometne nesreće u Osječko-baranjskoj županiji jer se ne zna jesu li svinje zaražene ili ne. Kako komentirate taj slučaj i je li po vama sporno da se svinje koje su samo vizualno pregledane prevoze na klanje na drugi kraj države?

Pravilo bi trebalo biti da se zdrave svinje iz ugroženoga i zaraženoga područja kolju u najbližoj lociranima klaonicama, a meso se treba obraditi po posebnim uvjetima uz naknadu izvršiteljima. Ministarstvo je takvu naredbu trebalo izdati i provesti. Trebali smo u funkciju staviti Robne zalihe da osiguraju skladištenja smrznutog mesa za kasnije potrebe prerade i proizvodnje polutrajnih proizvoda za javne potrebe. Umjesto tako kratkog lanca i manjega rizika Ministarstvo je odlučilo da će ovlastiti više klaonica u RH zainteresiranih za otkup ovih svinja. Kako svinjogojci imaju pravo na naknadu do tržne cijene, maksimalno 0,8 eura po kilogramu, klaonice mogu po povoljnim uvjetima nabaviti ove svinje. Ovim izborom Ministarstva svinje iz zaražene zone transportiraju se do ovlaštenih klaonica. Konkretan slučaj o kome pitate je jasan. Svinje su natovarene na farmi kategorije 3 biosigurnosti iz mjesta koje nema utvrđen ASK. Farma je pod posebnim nadzorom veterinarskog inspektora koji mora izvršiti pregled svinja na farmi, uz obaveznu pojačanu laboratorijsku kontrolu prije utovara i odobriti ga. Prilikom utovara inspektor je na osnovu pregleda i nalaza laboratorija potvrdio da su svinje s farme zdrave. Nakon prevrtanja kamiona veterinarski inspektor je to vjerojatno i utvrdio, samo je konstatirao broj nastradalih svinja u nesreći i potvrdio da nema nikakvih sumnjivih znakova. Po meni je kriva loša komunikacija s medijima nakon slučaja jer je potrebno dati punu informaciju javnosti.

Nacional: Možete li procijeniti kolika je do sada šteta od ASK?

Do sada je uginulo i eutanazirano 20.000 svinja, poslano na klanje 40.000 svinja, a procjenjuje se da još 150.000 svinja u Vukovarskoj-srijemskoj županiji trebaju biti zbrinute iz zone zaraze. Procjenjujem da će direktna te indirektna šteta koja je također značajna u Vukovarsko-srijemskoj županiji biti 50 milijuna eura. Ako se ASK proširi u Osječko-baranjsku županiju šteta će biti dodatnih 100 milijuna eura, a ako ode na središnju i sjeverozapadnu Hrvatsku još dodatnih 100 milijuna.

Nacional: Vjerojatno će u budućnosti šteta biti još i veća jer će neki od svinjogojaca odustati od daljnjeg uzgoja nakon ove epidemije?

Najveći udar bit će na male i srednje tradicijske proizvođače svinja. Ovo s čime se mi danas borimo je ASK kod domaćih uzgoja. Iz iskustava drugih zemalja jasno je da je to puno lakša bitka od ASK kod divljih svinja. Predviđam da će Hrvatska imati dugu borbu s ASK-om kod divljih svinja i ovaj rezervoar bolesti u našim šumama bit će trajna opasnost za domaći uzgoj. Proizvođači će se morati suočiti s činjenicom da se protiv bolesti mogu boriti jedino jakim biosigurnosnim mjerama koje mora imati njihova farma pa iako imala i samo nekoliko svinja. Ove mjere nisu jeftine, a još su veliki problem i dugogodišnje navike naših svinjogojaca koje se moraju mijenjati. Ako se ne prilagode i ne investiraju velika je mogućnost ponovnog unosa bolesti u farmu. I to je rizik koji mislim da će odvratiti veliki broj malih uzgajivača da se ponovno bave svinjama. Oni koji budu htjeli nastaviti svinjogojsku proizvodnju morat će se susresti s dodatnim investicijama u farme i edukacijama o načinu kako dostići i provesti na farmi visoke mjere biosigurnosti.

Nacional: Kakva je situacija u Osječko-baranjskoj županiji? Što ako dođe do širenja bolesti u toj županiji?

Za sada nemamo bolesti. Najbliži slučajevi su Ivankovu što je vrlo blizu područja Đakovštine na kojem se nalazi velika koncentracija uzgoja svinja. Ako se kuga proširi na Osječko-baranjsku županiju to bi moglo isprovocirati Europsku komisiju da Hrvatsku proglasi crvenom zonom, što bi automatski značilo zabranu izvoza svinja i proizvoda. U Hrvatskoj bi se pojavio višak svinja koje moraju u preradu pod posebnim uvjetima, a to znači manjak svježeg mesa na tržištu. Vjerojatno bi došlo do još većeg pada cijene svinja što bi i veće farme teško podnijele, a to znači da bi došlo i do dugoročno značajnijeg pada proizvodnje svinja.

Nacional: Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da Hrvatska uvozi pedeset posto svinja, a da sami proizvodimo drugih pedeset. Kako je došlo do toga i postoji li šansa da se ti trendovi okrenu i da ponovno postanemo samodostatni kada je u pitanju proizvodnja svinja?

Najveći hrvatski problem nacionalne sigurnosti je nedovoljna proizvodnja hrane. Proizvodimo samo oko 50% potreba, a u tim uvjetima cijene i dostupnost roba određuju drugi. Od ulaska Hrvatske u EU 2013., fizički obim poljoprivredne proizvodnje je manji za 8,8% dok su potpore tri puta veće nego kada smo ušli u EU. Deficit prehrambene bilance je 1,4 milijarde eura dok Hrvatska kroz potpore troši 1,4 milijarde eura godišnje. U isto vrijeme smo po produktivnosti rada na 30% EU prosjeka.

Prema podacima objavljenim na DG AGRI-ju broj krmača za 2022. godinu je 70 tisuća, odnosno 13,5% manje u odnosu na prethodnu godinu. Broj nazimica je 15 tisuća ili 34,7% manje u odnosu na prethodnu godinu. Tijekom 2021. broj krmača manji je za 8%, a broj nazimica za 4,2%. U proteklih pet godina Hrvatska je izgubila 35% broja krmača i nazimica. Nedostatak prasadi za tov nadomješta se iz EU-a pa je tijekom 2022. uvezeno 410 tisuća prasadi za tov, odnosno 16,5% više u odnosu na prethodnu godinu, a njihova je vrijednost 30.000.000 eura. Kako Hrvatska uvozi više od 60% mesa svinja, realno je očekivati sve skuplju svinjetinu iz EU-a te teže dostupnu svinjetinu jer je teško prognozirati gdje će se trend pada proizvodnje svinja u EU-u zaustaviti. Rezultat dugogodišnjeg trenda pada svinjogojske proizvodnje, zajedno s teškim posljedicama ASK na proizvodnju, ove će godine rezultirati 20% manjom proizvodnjom.

Nacional: To zvuči vrlo pesimistično pa se nameće i zaključak da je nakon svega hrvatsko svinjogojstvo na koljenima.

Iz prethodne ocjene stanja vidljivo je da je proizvodnja hrane, a ne samo svinjogojstvo na koljenima. Nažalost politici je manje bitno uspostaviti kvalitetan sustav proizvodnje hrane od jednostavnih kratkotrajnih populističkih mjera koje sigurno vode daljnjem propadanju proizvodnje hrane. Kada se donese politička odluka o smjeru, potrebni su dokazani stručni operativci za realizaciju plana. Svinjogojstvo se može najbrže obnoviti, ali su potrebne investicije, primjena novih tehnologija i znanja te uspostava reda na tržištu. Dokazali smo da smo sposobni brzo i efikasno podići konkurentne moderne velike i male farme. Kako bi olakšali planove za buduću obnovu svinjogojstva, najveće udruge u sektoru svinjogojstva izradile su prijedlog Zakona o obnovi svinjogojstvene proizvodnje u kome su cjelovito predložena rješenja za obnovu sektora. Prijedlog su izradile Poljoprivredna komora, Odbor za svinjogojstvo, Središnji savez udruga svinjogojskih proizvođača i HUPS – udruga velikih HR proizvođača. Čekamo termin za sastanak kako bismo ministrici iznijeli prijedlog te vidjeli ima li svinjogojstvo budućnosti. Naime, jedini izlaz za hrvatsku poljoprivredu je povećanje proizvodnje da bismo postali samodostatni u proizvodnji hrane, za što imamo prirodne i ekološke resurse, ali i ogroman ekonomski interes. Kada ova danas zapostavljena bogatstva stavimo u funkciju proizvodnje mesa i mlijeka građani će imati sigurnu, kvalitetnu i cjenovno prihvatljivu hranu.