Mladi skladatelj i orguljaš Krešimir Klarić skladao je operu za djecu „Regoč“, prema istoimenoj bajci Ivane Brlić Mažuranić, u godini 150. obljetnice njezina rođenja.

Operu su realizirale umjetnička organizacija Euterpa i Udruga za promicanje kulture DUD, a 12. i 13. studenoga izvodi se u Hrvatskom domu u Splitu. O motivima za postavljanje opere za djecu, koje se rijetko izvode i još rjeđe skladaju, razgovarali smo s Klarićem, Karlovčaninom koji je profesor na Glazbenoj školi u Karlovcu, ali i asistent na Odsjeku za orgulje Muzičke akademije u Zagrebu i suradnik Karlovačkog komornog orkestra.

NACIONAL: Zašto ste odlučili skladati baš operu za djecu i zašto je izbor pao na „Regoča“?

Ideja za pisanje opere za djecu, kojih nema puno i ne izvode se često, rodila se na autocesti dok sam se vraćao s jedne turneje zbora Euterpa. Zbor djeluje u okviru Umjetničke organizacije Euterpa koja je od mene i naručila tu operu. Nakon tjedan dana intenzivnog druženja prilikom izvođenja Fauréova „Requiema“ po gradovima BiH, na povratku u Zagreb iznjedrili smo tu divnu ideju. Razgovarali smo o najdražim piscima i književnim djelima koja smo čitali kao djeca. I. B. Mažuranić svima nam je bila draga spisateljica pa smo odlučili uglazbiti njezina „Regoča“ i postaviti ga na kazališne daske, ali baš za djecu i mlade. „Regoč“ je još uvijek dio lektire u hrvatskim osnovnim školama. Cilj nam je bio aktivno odgajati našu buduću publiku, a moguće će nekog od djece koja slušaju operu potaknuti da se u životu bave glazbom.

NACIONAL: Koje su prepoznatljive i upečatljive okosnice radnje vaše opere „Regoč“?

Teško je izdvojiti samo neke dijelove opere jer se sjećam svakog trenutka u kojem su za mojim radnim stolom nastajali taktovi koje publika rado sluša. Zanimljiv mi je glazbeni jezik opere. Kod rada sam se često vodio time da glazbu koju stvaram prilagodim pjevaču kojeg zamišljam kao nositelja uloge, uz predumišljaj o publici koja će djelo slušati. Upravo taj „jednostavniji i uhu ugodniji“ glazbeni jezik ima veliki utjecaj na publiku. Mislim da „Pjesma Legen-grada“, koja se pojavljuje na početku i na samom kraju opere, svakom slušatelju ostaje u uhu. Načuo sam da se ta zajednička pjesma već pjeva u osnovnim školama, što mi je posebno drago.

NACIONAL: Je li bilo teško glazbenim jezikom opere za djecu ispričati priču o Regoču i Kosjenki?

U dosadašnjem radu nisam razmišljao treba li se nekome moja glazba svidjeti. Uvijek je proces skladanja bio egoističan i bio sam okrenut samo sebi. Tijekom rada na „Regoču“ taj sam ego morao utišati i pomiriti s onim što je u funkciji glazbe. U operi, za razliku od drame, upravo glazba pokreće radnju. Veliku pozornost pridajem suradnji s kolegama, sjajnom libretisticom Nikolinom Rafaj i redateljicom Kristinom Grubišom. Odlučili smo ubaciti i neke govorne dijaloge da bi se radnja mogla lakše pratiti, ali smo originalnu priču malo izokrenuli. Radnja se odvija na Dan Legen-grada, kad se slavi dan u kojem su se dva sukobljena sela, nakon strašne poplave, napokon ujedinila. Taj povijesni događaj likovi ponovo interpretiraju uz Staru Kosjenku i Starog Ljilju, koji djeci prepričavaju događaje koje su doživjeli u mladosti.

NACIONAL: Koliko je izvedbi opera dosad imala? Jeste li zadovoljni prijemom kod mlade publike i suradnjom s orkestrom i pjevačima Umjetničke organizacije Euterpa?

Opera je dosad, od premijere u travnju, imala više od 20 izvedbi. Premijera je bila u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, a izvodila se po gradovima u Hrvatskoj te gostovala i u Istanbulu, u prestižnoj dvorani Kulturnog centra Ataturk na Taksimu. Sada na red dolazi i Split s četiri izvedbe, a do proljeća ćemo odigrati još 20 izvedbi. Opera je gostovala i na festivalima po Hrvatskoj kao što su Večeri na Griču i Festival bajke u Ogulinu. Kritike publike su odlične, a sretan sam jer su kritike struke jednako odjeknule. U izvođenju opere tri su postave pjevača i svirača. Posebno me je iznenadio dolazak Alfija Kabilja na premijeru. Njegova podrška i oduševljenje veliko su mi ohrabrenje. Splitskom izvedbom dirigirat će Marija Anđela Biondić.