Krešimir Golubić govori o vlastitoj izložbi fotografija nedavno postavljenoj u Medijateci Francuskog instituta, a najavljuje i festival u rujnu

U Medijateci Francuskog instituta otvorena je izložba fotografija Krešimira Golubića ‘’Pariz-Zagreb Street Art’’, koja će se moći pogledati do 17. rujna. Posljednji dan izložbe bit će ujedno i posljednji dan prvog Street art festivala koji počinje 7. rujna, a sve u organizaciji street art umjetnika Krešimira Golubića, koji je dao intervju za Zagreb News.

ZgNews: Otvorena je vaša izložba fotografija ‘’Pariz-Zagreb Street Art’’, kakva je vaša poveznica s Parizom?

Da, otvorena je izložba fotografija na kojima sam bilježio street art intervencije na ulicama Pariza i Zagreba kroz ovogodišnji posjet Parizu, ali i redovno fotografiranje zagrebačkih ulica. Zašto Pariz? Iz više razloga… domaćin izložbe je Francuski institut u Zagrebu, koji nam je ponudio i svoj prostor za panel-diskusije u sklopu Zagreb Street art festivala od 7. do 17. rujna ove godine. Na festivalu imamo i nekolicinu francuskih umjetnika koji su nam poslali svoje radove. Konačno, imamo u obitelji francuskih korijena pa i s te strane postoji neka „francuska veza“…

ZgNews: Koliko je fotografija i kako ste ih birali?

Odabrano je 15 zagrebačkih i 15 pariških fotografija, a birane su iz mora fotografija koje postoje u kompjuteru. To mi je uvijek najteži dio priče…

ZgNews: Što je to street art, jesu li to samo grafiti, zašto je važno naučiti nešto o toj umjetnosti?

Street art je umjetnost koja nastaje, živi i nestaje u prostoru…Netko će reći da se street art odnosi samo na likovne intervencije, dok drugi zastupaju mišljenja da se pod isti pojam treba staviti i sve ostale oblike umjetnosti izvedene u javnosti… Dakle, pojam nije do kraja definiran. Prema onome što sam uspio istražiti – osmišljen je u New Yorku 1968. no vrlo rijetko se spominje u periodu od 70-ih do 90-ih… Tek nakon 2000. godine mediji ponovno češće počinju koristiti taj termin za sve veći broj umjetničkih intervencija na ulicama gradova. A koliko je važno nekome znati i učiti nešto o tome ovisi od osobe do osobe – koga interesira, taj će i učiti. Velikoj većini ljudi koje interesira street art zapravo se najviše sviđa to da su im umjetničke intervencije možda na korak od njihovih ulaznih vrata u zgradu, da su nerijetko duhovite ili provokativne, da ih razumiju ili ne razumiju…

ZgNews: Kakva je street art scena u Zagrebu, pretpostavljam da nije niti blizu bogata kao što je to u najvećim europskim gradovima, da ne govorim o SAD-u?

Bogatstvo neke scene je puno vidljivije ako imate bogato tržište umjetnosti. U Hrvatskoj to nije slučaj, no neću odmah reći da nam je scena siromašna ili loša. Osobno smatram da već dugo nismo imali ovako dobro stanje na sceni kao unatrag nekoliko godina. I to ne samo u Zagrebu… Širom Hrvatske se održavaju street art festivali na kojima se organizirano oslikavaju pročelja pojedinih gradova – ističem Vukovar, Sisak, Opuzen, Rijeku… Postoji i cijeli niz manjih formalnih ili neformalnih događanja na tu temu. Graffiti art scena aktivnija je više nego ikada prije… Zapravo sve je to rezultat jednog kontinuiteta koji postoji u umjetničkom interveniranju na ulicama unatrag 50 i više godina…

Za scenu koju pratim, a to su graffiti i street art, ključan je nastanak prve generacije graffiti writera u Zagrebu u prvoj polovici 80-ih godina. Usporedo s pojavom graffiti arta, javlja se prva emisija na tadašnjem novom Radiju 101 koja prati hip hop glazbu, a na Filozofskom fakultetu Zvonko Maković putuje u New York, München, Berlin – prati scenu, predaje svojim studentima o tome i piše u tadašnjim medijima o toj novoj urbanoj kulturi. Zagreb je zahvaljujući tome bio prvi grad tadašnje države, ali i cijele istočne Europe, koji je imao graffiti scenu.

ZgNews: Zašto se vi volite izražavati baš na taj način, kakav je osjećaj napraviti dobar grafit?

Ne znam, to mi je vrlo teško objasniti, još kao klincu od 10-11 godina mi je bilo nevjerojatno zanimljivo i uzbudljivo promatrati zidove i sve što je na njima napisano ili nacrtano. I onda, 1987. prvi put sam se usudio uzeti sprej u ruke i krenuti crtati. I ispalo je toliko grozno da mi je trebalo nekoliko godina da ponovno skupim hrabrost za novi početak. A osjećaj oslikavanja zida je uvijek dobar – rezultat oslikavanja redovno nije jer smatram da se uvijek mora i može bolje napraviti. I to me tjera naprijed po još…

ZgNews: Često o street artu predajete po školama, jesu li djeca zainteresirana? Zašto vam je važno poučiti ih?

Da, postoji velik interese djece za grafite i street art… One mlađe više interesiraju klasični grafiti ili kako danas povjesničari umjetnosti vole reći „style writing“, a one malo starije privlače izrade naljepnica, rezanje šablona (stencila), kaligrafija… Djeca između 10-15 godina često osim odlaska u kino, igranja igrica na kompjuteru ili odlaska na neki sport nemaju nekih kreativnih aktivnosti i onda im ovakve radionice puno znače, ali ih i interesiraju.

ZgNews: Spomenuli ste prvi Zagreb Street art festival, o čemu se radi?

S kolegama iz Umjetničke grupe ZID organiziramo Zagreb Street art festival. To nije prvi street art festival, ali je prvi na koji ćemo staviti naglasak na stickere i pasteupove. To su manje umjetničke intervencije na koje nailazimo na ulicama gradova koje ljudi često niti ne primjećuju, a dio su današnje urbane kulture.

Osim što će nam na festivalu gostovati nekolicina umjetnika uživo, imat ćemo na lokaciji festivala postavljene radove stotinjak umjetnika iz 20-ak zemalja – radove koje su umjetnici poslali i koje ćete moći vidjeti. Nadalje, pripremamo svakodnevne besplatne street art ture za sve zainteresirane kao i pokazne radionice tiska u situ, linorezu i slično… Festival traje 10 dana i bit će to spoj street food i street arta. Naime, zajednički se održava Burger Fest i Street art na Trgu Franje Tuđmana.