Grafiti na pročeljima zgrada u urbanim centrima sve manje potiču čuđenje ili bijes, a sve više interes i oduševljenje. S vremenom su za grafite interes pokazali i kolekcionari, koji su spremni izdvojiti i pristojan novac za tu vrstu umjetnosti.

Tako je krajem prošle godine svijet obišla vijest da je rad “Djevojčica s balonom” jednog od najpoznatijih grafitera na svijetu Banksyja, na aukciji u Sotheby’su prodan za 1,2 milijuna eura. Međutim, netom po potvrđenoj kupnji rezač ugrađen u okvir slike uništio je spomenuto djelo, što su mnogi povjesničari umjetnosti naveli kao sjajan marketinški potez, još vrjedniji od samog umjetničkog djela.

“Grafiti više nisu nikakva supkulturna pojava. Današnji majstori grafita prodaju svoja djela za ozbiljan novac te su grafiti nešto s čime se svakodnevno susrećete. Na oslikanom zidu susjedove kuće, reklamnom panou firme na ulazu u grad ili zidovima škole vašeg djeteta. Grafiti su postali općeprihvaćen likovni izraz i nisu više samo izraz bunta nekog pankera, nogometnog navijača ili nesretne ljubavi. Besmisleno, pak, šaranje po zidovima je vandalizam i uništavanje nečije imovine i samim time baca loše svjetlo na crtače grafita koji se trude svojim radovima oplemeniti i uljepšati naše ulice”, rekao je Krešimir Golubić, grafiter uličnog imena Leon GSK i svojevrsni kroničar povijesti grafita u Zagrebu,

Grafitima se bavi još od sredine 80-ih godina i jedan je od pionira umjetnosti grafita Zagrebu. Štoviše, 1995. godine je zaluđen grafitima s dvoje svojih prijatelja pokrenuo prvi časopis posvećen grafitima u ovom dijelu Europe ZGBKAOS magazin, koji je objavljivao sve do 2001. godine. Iza njega su brojne izložbe, ali i sve češće edukativne radionice za djecu.

“U posljednje dvije do tri godine počeo sam educirati mlade ljude, i to po osnovnim školama, o tome što su grafiti te da grafiti mogu i trebaju biti umjetnost a ne vandalizam. Govorim im o povijesti grafita, svojim počecima i razvoju te scene uopće. Na tečaju kroz sve to detaljno prolazimo te ih dodatno učim kako se uopće crta jedan grafit, odnosno mural. Naravno, sve kroz prizmu grafita kao umjetnosti a ne vandalizma”, rekao je Golubić.

Da je riječ o ozbiljnoj umjetnosti koju su počeli cijeniti i čelni ljudi nekih gradova u Hrvatskoj, potvrđuje i podatak da je Golubić u suradnji sa Studijem Tumpić/Prenc osmislio akciju osvještavanja građana Rovinja u vezi šaranja po gradskim fasadama. Kroz više edukativnih predavanja u rovinjskim srednjim i osnovnim školama, rad s djecom, medijsku akciju koja je trajala mjesec dana te konačno oslikavanje jednog od zidova grada s polaznicima edukacija, približili su grafite na jedan drugačiji način te pokušali utjecati u smjeru kontra vandalizma, odnosno vandalskih grafita.

‘Hrvatska dosta zaostaje za svijetom u prihvaćanju, razumijevanju i tumačenju ulične umjetnosti. Na sreću, to se posljednjih godina mijenja’, kaže Tena Razumović Žmara

“Riječ je o najkompleksnijoj akciji u kojoj sam sudjelovao i za koju smo sigurni da je imala odjeka u Rovinju pa i šire. Grad Rovinj pokazao se kao partner koji je prepoznao da jedino konstantnom edukacijom i kroz rad s najmlađima možemo utjecati na građanstvo da se biser poput tog grada ne uništava besmislenim šaranjem zidova.”

Upućeni danas govore o trima generacijama grafitera koji su svojim radovima obilježili povijest grafiterske scene u glavnom gradu Hrvatske. Prva je generacija zagrebačkih crtača bila aktivna negdje od 1984. godine pa do 1987., kada su gradske strukture u povodu Univerzijade prefarbale sve postojeće grafite. Nakon tog perioda nastala je jedna praznina na sceni koja se ponovo aktivirala početkom 90-ih kada se pojavila druga generacija grafitera kojoj pripada i Golubić. Treću generaciju čine ulični umjetnici koji su danas vrlo aktivni.

“Danas u Hrvatskoj postoji zaista nekoliko svjetski poznatih imena. Prije svega je tu Lunar kao veteran te scene, zatim Lonac, mlađi umjetnik koji po cijelom svijetu oslikava velika zidna pročelja, odnosno radi velike produkcije murala. Kao uspješne crtače grafita uz njih dvojicu moram izdvojiti svakako i Modula, Chez, Pimp my pump kolektiv, Mane Mei, Oko, a ako govorimo o tome što mi mlađih majstora grafita.”

Slična imena izdvojila je i Tena Razumović Žmara, organizatorica kulturnih i likovnih događanja te vrsna poznavateljica grafiterske scene:

“Umjetnici kao što su Oko, Lonac, Lunar, Chez186, 2Fast, Miron Milić i mnogi drugi često su gosti rubrika stranih magazina i svjetski relevantnih publikacija, tako da bismo čak mogli reći da su Europa i svijet prije upisali hrvatske umjetnike na street art scenu nego mi sami.”

Štoviše, Tena Razumović Žmara smatra da se hrvatski street artisti, odnosno ulični umjetnici, nalaze u samom vrhu svjetske scene:

“Oni rade odlične stvari i apsolutno stoje uz bok nekima od najvećih svjetskih imena street arta i umjetnosti grafita. Ukucajte neko od spomenutih imena u, recimo, tražilicu jedne od najpoznatijih online publikacija Juxtapoz Magazina, izbacit će vam dosta materijala za čitanje o našim uličnim umjetnicima. Također ćete u opsežnoj publikaciji ‘Europe Street Art & Graffiti’ autora Natha Oxygèna i Brigitte Silhol naići na hrvatske umjetnike. Strani teoretičari i kritičari ih prepoznaju, prate i valoriziraju.”

Osim što je vrsna poznavateljica grafiterske scene, Tena Razumović Žmara nerijetko posreduje između uličnih umjetnika i kolekcionara zainteresiranih za tu vrstu umjetničkih djela:

“O prodaji street arta zapravo je teško govoriti jer su ta djela najčešće nepokretna. Nalaze se na zidnim površinama javnih i privatnih prostora. Klijenti angažiraju umjetnike kako bi im ukrasili prostor, vanjski ili unutarnji, svejedno. Agencije i studiji angažiraju ih radi sudjelovanja u kampanjama, a razni festivali, ne nužno street art festivali, angažiraju umjetnike za osmišljavanje i realizaciju takvih radova. Takvi su upoznati sa scenom dobro ili u potpunosti te najčešće znaju što koji umjetnik i radi. Ako govorimo o cijenama, moram reći da cijena dosta varira. Ovisi tko je naručitelj rada, tko izvodi rad i kakav je rad. Sigurno će cijena biti više prijateljska ako je za neki manji umjetnički festival, nego za neki privatni objekt ili marketinšku agenciju. Ovisi što se radi, koliki je zid, koliko je kompleksan rad. Mnogo faktora utječe na cijenu rada. Ne postoji npr. cjenik po kojemu bismo se ravnali.”

O tome koliko je jaka ta scena u Hrvatskoj, govori i broj festivala i manifestacija koji su usmjereni na uličnu umjetnost. Tako je Tena Razumović Žmara istaknula istarski Boombarstick festival, brački Graffiti na gradele koji se održava u Bolu na Braču i sa svakim svojim izdanjem dobiva sve više inozemnih priznanja, dok je Golubić izdvojio zagrebački Art Park kao jednu od najboljih i najznačajnijih manifestacija, dodavši uz već spomenute festivale još i Bjelovarski 43 Jam festival i splitski Xtatic Jam.

‘Nakon dugo godina crtanja u ‘ilegali’ bilo bi logično da se mladim umjetnicima ponudi legalna lokacija na koju se može crtati u Zagrebu’, kaže Krešimir Golubić

Svejedno, veliki broj povjesničara umjetnosti u Hrvatskoj te iste ulične umjetnike zapravo ne priznaje kao umjetnike, a uličnu umjetnost gotovo uopće ne cijene. Trna Razumović Žmara o tome je rekla:

“Street art je prvenstveno privremena umjetnost, nije trajna. Ovisi o mjestu na kojem se nalazi i namijenjena je svima. Od onih koji ciljano dolaze na lokaciju vidjeti rad umjetnika čiji rad prate pa do slučajnog prolaznika. Mogli bismo reći da je street art prvenstveno namijenjen masi. To je osnovna razlika od visoke umjetnosti koja je uvriježeno namijenjena samo probranima i onima koji je razumiju i likovno su obrazovani. U tom smislu se te dvije umjetnosti nalaze na suprotnim krajevima jednog umjetničkog spektra. Mislim da je to i osnovna razlog što velika većina povjesničara umjetnosti street art ne doživljava kao ravnopravnu umjetnost. Hrvatska dosta zaostaje za svijetom u prihvaćanju, razumijevanju i tumačenju ulične umjetnosti. Na sreću, to se posljednjih godina dosta mijenja, posebno s mnogim događanjima u raznim urbanim i onim manje urbanim sredinama.”

Na to se nadovezao i Krešimir Golubić:

“Moram prvo skrenuti pažnju na činjenicu da se sredinom devedesetih dogodio jedan rez na svjetskoj grafiterskoj sceni te da je jedan mali broj crtača počeo nazivati svoje radove street art a sebe street artistima. Istoga trena za medije je bilo puno prihvatljivije nazivati pojedine umjetnike street artisti umjesto grafiti writeri ili crtači. Jednostavno, street art ima drugačiju konotaciju od termina grafiti te se samim time počeo više naplaćivati, lakše probijati u galerije, medije i život općenito. Iskreno, mislim da su i povjesničari umjetnosti prihvatili i prepoznali taj moment raskola scene i da imaju svoja mišljenja oko crtača grafita. Bilo klasičnih grafita, bilo onih koji se nazivaju street artistima.”

I same gradske strukture s vremenom su prihvatile uličnu umjetnost kao dio “nove” urbane kulture, što je istaknuo i Golubić:

“Ako govorimo o gradu kao nekoj strukturi, onda je nakon dugo godina crtanja u ‘ilegali’ bilo logično da se mladim umjetnicima ponudi legalna lokacija na koju se može crtati. Kao, na primjer, Branimirovu ulicu ili Rotor u Savskom gaju u Zagrebu. To se desilo krajem 90-ih, odnosno u relativno kratkom vremenu od početaka crtanja druge generacije umjetnika grafita u Zagrebu. Nekako paralelno se javljaju scene i u Rijeci, Splitu, Osijeku, otoku Korčuli itd. Svi su se trudili pronaći svoje mjesto pod suncem i svima je zapravo to i uspjelo.”

Dapače, Krešimir smatra da je Zagreb stavljen na svjetsku street art odnosno grafitersku kulturnu kartu i da je to prepoznato u nebrojenim turističkim vodičima u kojima su navedeni poznati zagrebački murali, tako da danas turisti točno znaju gdje što mogu pogledati, fotografirati i uživati u obilasku grada kroz prizmu grafita. Također je naglasio i da gradske strukture danas vrlo rado podržavaju grafiterske manifestacije jer zapravo privlače mlade ljude, stvaraju pozitivnu atmosferu.

Golubić se ovih dana intenzivno priprema za najveće svjetsko natjecanje grafitera u stencil artu, odnosno šablonskom crtanju, koje će se za nekoliko mjeseci održati u Australiji.

“Oduvijek me i taj segment interesirao tako da sam prije nekih četiri do pet godina odlučio posvetiti pažnju i tom smjeru umjetnosti. Zapravo se pokazalo da je jako puno ljudi zainteresirano za moje radove, tako da mi danas prilično dobro prolaze radovi koje crtam na platnima. Trenutačno započinjem pripreme za izložbu, no već neko vrijeme radim na slikama s kojima se prijavljujem na natjecanje stencil artista u Australiji”, otkrio nam je Krešimir Golubić.