Zadarski arhitekt Krešimir Damjanović pobijedio je prošloga tjedna sa svojim inovativnim projektom javnog toaleta u finalu međunarodnog arhitektonskog natječaja Central Glass International Architectural Design Competition u Tokiju, između deset najboljih radova

Jedan od naših najboljih arhitekata nove generacije, Zadranin Krešimir Damjanović, pobijedio je sa svojim inovativnim projektom javnog toaleta u finalu uglednog međunarodnog arhitektonskog natječaja Central Glass International Architectural Design Competition 2024. koji je prošlog tjedna zaključen u Tokiju. Tema je bila „Toilet“, a natjecatelji su imali punu slobodu interpretacije.

Neposredno nakon svečane dodjele nagrade u Tokiju i tijekom putovanja u Osaku brzim vlakom Shinkansen, u razgovoru ekskluzivno za Nacional arhitekt Damjanović je istaknuo: „Šesnaest paviljona javnih toaleta predstavlja refleksiju, reinterpretaciju i kolaž povijesnih mediteranskih arhitektonskih tipologija – od antičkih kupališta do suvremenih spa centara, za koje sam koristio materijale poput stakla, betona, kamena i opeke. Paviljoni nude različite stupnjeve privatnosti i funkcionalnosti, a svaki paviljon integrira lokalnu mediteransku floru.“

NACIONAL: Pobjednik ste 59. Central Glass International Architectural Design Competitiona. O kakvom je natječaju riječ?

To je prestižni arhitektonski natječaj koji se održava svake godine od 1966., a sponzorira ga tvrtka Central Glass Co.Ltd. Natječaj je poznat po značajnom doprinosu razvoju arhitektonske struke i privlači sudionike među studentima arhitekture i profesionalcima koji rade u arhitektonskim uredima i projektantskim odjelima građevinskih poduzeća. Razumljivo, dugi niz godina tema natječaja bila je usko vezana uz staklo jer je Central Glass Company poznat po proizvodnji visokokvalitetnog stakla. Kasnije su se teme proširile i omogućile sudionicima istraživanje širih prostornih i konceptualnih ideja.

Natječaj je međunarodnog karaktera od 1976. godine, čime je proširio svoj doseg i utjecaj. Cilj mu je potaknuti razvoj inovativnih arhitektonskih rješenja koja odgovaraju na izazove današnjeg društva. Sudionici su pozvani istražiti načine uravnoteživanja ekonomske učinkovitosti, racionalnosti, očuvanja okoliša i zaštite povijesne i kulturne baštine. Central Glass tako želi potaknuti razmišljanje o poželjnom društvu i okolišu današnjice, promovirajući održiv i promišljen dizajn koji odgovara na složenosti suvremenog svijeta.

Žirijem je ove godine predsjedao Jun Aoki, uz sudjelovanje uglednih japanskih arhitekata. Na natječaj su pristigla 224 prijavljena rada, među finalistima bili su arhitekti iz Kine, Japana, SAD-a i Australije, što dodatno naglašava njegovu međunarodnu dimenziju i raznolikost perspektiva u arhitektonskim pristupima. Ovogodišnja tema bila je jednostavno „Toilet“, nevezano uz mjerilo, karakter ili konkretan tip lokacije. Natjecatelji su imali potpunu slobodu u interpretaciji što je omogućilo širok raspon pristupa i rješenja. Ja sam odlučio problematizirati temu javnih zahoda jer oni imaju ključnu ulogu u definiranju higijenskih standarda i kvalitete života u gradovima. Međutim, to sam proširio i na univerzalne arhitektonske teme i društvene probleme poput manjka javnih prostora, nedostatka zelenih površina i prostora boravka za javnost.

Damjanović na dodjeli priznanja za pobjednički rad na natječaju u Japanu. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Što vas je vezalo uz japansku arhitekturu i tradiciju?

Za mene je bilo presudno pohađanje kolegija arhitekta Dragomira Maji Vlahovića na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, pod nazivom Japanska prostorna koncepcija. Kolegij me je uveo u bit japanskog shvaćanja prostora, primarno orijentiranog na tipologiju obiteljske kuće. Na kolegiju su pokazani paradigmatska primjeri: Kenzo Tange – obiteljska kuća, Row House in Sumiyoshi (Azuma House) i Koshino House arhitekta Tadaa Anda, House in White, Uncompleted House i Tanikawa residence arhitekta Kazuo Shinohare, Blue Box House – arhitekt Mayumi Miyawaki, House in Mayiza 2 – arhitekt Itsuko Hasegawa, U House – arhitekt Toyo Ito, Moriyama House – Ryu Nishizawa i tako dalje. Svi spomenuti primjeri odražavali su bit japanskog shvaćanja prostora: modularno oblikovan, neutralan, enigmatičan i prazan, odnosno, tlocrt oslobođen fiksnih funkcija. Odsustvo monumentalne kompozicije i nametnutih hijerarhija dodatno je naglašavalo suptilnu suzdržanost koja, par excellence, definira samu srž japanske arhitekture, ono što je Vlahović na svom kolegiju opisao kao koncept „Sviranje na lutnji bez žica“.

NACIONAL: Kakve radove natječaj traži? Jeste li bili iznenađeni izborom u finale i pobjedom?

Natječaj nagrađuje inovativne i promišljene koncepte koji odgovaraju zadanoj temi. Projekti često istražuju granice između materijala, prostora i ideje, uz poseban naglasak na prostornu kvalitetu i kontekst. Japanska tradicija filozofskog pristupa prostoru često se osjeti u prijavljenim radovima, što natječaj čini jedinstvenim.

Da, jesam, bio sam iznenađen. Budući da su na natječaj pristigla 224 rada, saznati da sam među 10 finalista bilo je uistinu veliko iznenađenje i trenutak ponosa, ali i poniznosti. Među finalistima su bili arhitekti iz Kine, Japana, SAD-a i Australije, što dodatno naglašava njegovu međunarodnu dimenziju i raznolikost perspektiva u arhitektonskim pristupima. Onog trenutka kada sam saznao da sam među finalistima, znao sam da imam tri mjeseca za pripremu nastupa u Tokiju. Pametno sam iskoristio to vrijeme za detaljnu razradu projekta i pripremu prezentacije. Fokusirao sam se na svaki segment – od konceptualnih elemenata i tehničkih detalja do vizualne prezentacije i verbalne artikulacije ideje. Upravo ta posvećenost razradi projekta i kvalitetnoj prezentaciji prepoznata je od žirija i, vjerujem, bila ključna za moj uspjeh.

NACIONAL: Kakav je vaš koncept javnog toaleta?

Rad sam naslovio „Promjenjivi odsjaji u nestalnom okruženju – Transformacija toaleta kroz kulturno i osjetilno iskustvo“. U uvodu sam istaknuo da urbanistički prostori u mediteranskim gradovima predstavljaju kolaž, fuziju, amalgam prirode, kulture i tehnologije, sve u službi kontinuiranog toka aktivnosti. Trgovi, ti povijesni epicentri javnog života, moraju se neprestano transformirati kako bi ostali relevantni u našem zasićenom hiperaktivnom vremenu. Ovaj projekt bavi se redefiniranjem javnih toaleta kao zanemarenih utilitarnih prostora, ali kroz suvremenu tehnologiju i duboku kulturnu integraciju, stvarajući heterotopijske prostore ispunjene osjetilnim stimulacijama i društvenim interakcijama. Poseban naglasak stavljen je na spajanje klimatskih i kulturnih specifičnosti Mediterana u jedinstvene javne prostore.

Predloženi projekt javnih toaleta koristi napredne tehnološke sustave kako bi pojačao osjetilno iskustvo. Površina trga postaje polje točkastih (point grid) perforacija kroz koje izbijaju voda, zrak i mirisi, transformirajući prostor prema potrebama korisnika i vremenskim uvjetima. Ovaj sustav omogućuje različite konfiguracije disperzije: od blagih para do intenzivnih kišnih efekata, stvarajući ambijent koji odgovara trenutku. Zračni sustav, s mogućnostima regulacije temperature, stvara ugodnu atmosferu u svako godišnje doba. Prirodni mirisi, obogaćeni aromama mediteranskih biljaka, dodatno poboljšavaju osjetilno iskustvo pružajući autentičnu svježinu i atmosferu. Ova tehnološka inovacija koristi recikliranu vodu i energetski učinkovite komponente, smanjujući ekološki otisak u svijetu koji se suočava s prekomjernim otpadom.

NACIONAL: Je li niz različitih paviljona u radu presjek i odraz arhitektonskih integracija i baštine?

Paviljoni javnih toaleta predstavljaju refleksiju, reinterpretaciju i kolaž povijesnih arhitektonskih tipologija, od antičkih kupališta do suvremenih spa centara. To nisu doslovne replike, već suvremene metamorfoze. Ovdje sam pružio 16 najkarakterističnijih prijedloga. Koristeći materijale poput stakla, betona, kamena i opeke, u svim njihovim mogućim kombinacijama i obradama – prozirni, neprozirni, glatki, grubi – paviljoni nude različite stupnjeve privatnosti i funkcionalnosti. Taj pristup omogućava simbiotski odnos između suvremenih arhitektonskih težnji i kulturnih kodova, stvarajući vizualno i funkcionalno slojevit prostor.

NACIONAL: Koje sve funkcije zadovoljava vaš projekt javnog zahoda?

Svaki paviljon integrira lokalnu mediteransku floru – masline, lavandu, ružmarin, citrus – ne samo kako bi pojačali osjetilno iskustvo već i kako bi pridonijeli smanjenju emisije CO2, čineći prostor ekološki održivim. Oni također stvaraju fluidnu tranziciju od potpuno javnog do potpuno privatnog prostora. Površina za hodanje i paviljoni osmišljeni su kako bi potaknuli interakciju i zajedništvo, prilagođavajući se potrebama korisnika i sezonskim fluktuacijama. Tijekom dana prostori se transformiraju, od osvježavajućih jutarnjih vodenih efekata do intimnih večernjih zona za opuštanje. Ta dinamika omogućuje širok raspon aktivnosti stvarajući prostor koji je uvijek u skladu s trenutkom. Kombiniranjem tehnologije, ekologije i estetike, toaleti postaju prilagodljiv i osjetilno bogat prostor, potičući zajedništvo i interakciju.

Taj pristup pretvara toalet iz utilitarne nužnosti u značenjski element, doprinosi stvaranju novog javnog, polujavnog i privatnog prostora unutar dinamičnog, prilagodljivog okruženja koje odgovara suvremenim potrebama korisnika. Taj koncept omogućuje da zahod postane dio svakodnevnog urbanog života, ne samo mjesto za potrebe, već i prostor za kratkotrajni boravak i interakciju. Kao paviljon, zahod djeluje kao arhitektonski akcent koji mijenja percepciju prostora dajući mu novi identitet i simbolički značaj. Takav zahod postaje više od osnovne infrastrukture. On je dio urbanog života koji doprinosi kvaliteti grada.

Damjanovićev rad sadrži 16 paviljona koji nude različite stupnjeve privatnosti i funkcionalnosti. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Po čemu su javni toaleti u Japanu specifični?

Japanski javni toaleti specifični su po svojoj pažljivoj integraciji u urbani kontekst i visokim standardima higijene. Oni nisu samo funkcionalni prostori već često služe kao primjeri dizajna i inovacije. Javne zahode u Japanu karakteriziraju multifunkcionalnost i inkluzivnost, često uključuju prostore za osobe s invaliditetom, roditeljske sobe i prostorne rasporede prilagođene različitim korisnicima. Potom estetika i kontekst, jer su japanski zahodi često projektirani tako da se uklapaju u okoliš ili postaju arhitektonski akcent u prostoru. Mnogi japanski zahodi koriste naprednu tehnologiju, poput grijanja, automatskog ispiranja i antibakterijskih materijala, pa su tehnološki sofisticirani. U usporedbi s javnim toaletima u zapadnoj Europi, koji su često funkcionalni i minimalistički, te onima u islamskom svijetu gdje su prilagođeni kulturološkim i vjerskim normama, japanski javni toaleti uspješno spajaju praktičnost, dizajn i inovaciju.

NACIONAL: Zašto je žiri nagradio baš vaš rad?

Obrazloženje nije bilo formalno napisano, već je predstavljeno kao dio javne rasprave finalnog dana prezentacija u Tokiju. Snimka te rasprave dostupna je online. Žiri je prepoznao moju namjeru da kroz projekt promijenim karakter jednog javnog prostora. Moj prijedlog obuhvaća 16 iteracija, varijantnih rješenja paviljona javnog toaleta integriranog unutar urbanog prostora mediteranskog grada. Prepoznali su holistički pristup koji spaja funkcionalnost, estetiku i društvene aspekte. Zahod nije promatran samo kao infrastruktura već kao sredstvo za rješavanje univerzalnih problema, poput nedostatka zelenila, javnog prostora i ugodnih mjesta za boravak.

NACIONAL: Kako je bilo na dodjeli nagrada? Je li vam ovo prvi boravak u Tokiju i Japanu?

Ovo mi je prvi boravak u Tokiju i Japanu. Bilo je iznimno uzbudljivo, ne samo zbog same nagrade već i zbog prilike da se susretnem s arhitektima i kolegama iz cijelog svijeta i da uživam u bogatoj kulturnoj baštini Japana. Ovih nekoliko dana boravka nakon dodjele zaista sam pametno i efikasno iskoristio, posjetio sam karakteristična mjesta u Tokiju poput raskrižja Shibuya Scramble, ključne građevine moderne i suvremene arhitekture poput Kenzo Tangeov Yoyogi National Gymnasiuma, Le Corbusierova Muzeja zapadne umjetnosti i drugih.

NACIONAL: Međutim, ovo nije prvi put da se javljate na arhitektonske natječaje u Japanu?

Točno, još 2017. osvojio sam prvu nagradu na natječaju Shinkenchiku, koji mi je izrazito važan, a raspisuje ga časopis Shinkenchiku Sha. Taj natječaj ima internacionalni karakter, posebice jer žiri čine većinom etablirani strani arhitekti i postoji od 1965. godine. Međunarodnim je postao 1975. godine, kada je žirator Arata Isozaki postavio temu „Kuća za Superstara“ te je nagradio rad autora Toma Heneghana koji je napravio kuću za Raquel Welch. Karakteristika pobjedničkog rada bila je da nije napravljeno tipično rješenje kuće, već je kuća prikazana kroz „moodboard“ njezinih putovanja, boravaka u hotelima, studijima za snimanje itd. To je bio početak konceptualno snažnog natječaja. Slijedili su žiratori poput Petera Cooka, Richarda Meiera, Kisho Kurokawe, Jamesa Stirlinga, Rema Koolhaasa, Kazuyo Sejime, Winyja Maasa i drugih.

Moj rad „Kuća Kolaž“ osvojio je prvu nagradu 2017. godine, na zadanu temu „House od Dimensions“. Žirator je bio mladi arhitekt Go Hasegawa. Kuća je bila smještena na granici, u sudaru kultura, i reflektirala je suvremenu situaciju, posebno svjetsku migrantsku krizu. Bila je prikazana kao kolaž s nasumično raspoređenim zidovima, stupovima, vrtovima i volumenima. To je bila kuća koja je miješala slojeve različitih kultura mijenjajući oblik i dimenziju te je postajala mala i velika istovremeno. Taj projekt bavi se Kućom za migrante, odnosno, pitanjem privremenog stambenog zbrinjavanja migranata na metaforičkoj razini. Kuća je dizajnirana s naglaskom na zajedništvo, socijalnu interakciju i osiguranje osnovnih životnih uvjeta, uz poštivanje kulturnih razlika.

NACIONAL: Koji je bio povod da se već 2018. godine ponovno natječete sa svojim radom u Japanu?

U 2018. ponovno sam se natjecao sa svojim projektom na Shinkenchiku Residential Design Competition, ovoga puta pod temom „AI House“ odnosno „Kuća umjetne inteligencije“. Žirator je bio Shohei Shigematsu. Moj projekt „Imaginary Landscape“ istražuje kako će umjetna inteligencija redefinirati arhitekturu u budućnosti, kako će otkriti vitalne zone za restrukturiranje urbanog tkiva i koristiti mnoge strategije za promjenu načina na koji razmišljamo o urbanizmu i arhitekturi. Kroz stvaranje novih klimatskih zona, reorganizaciju zelenih površina i nove elemente arhitekture, projekt doprinosi stvaranju novog društva i redefiniranju kulturne različitosti. Projekt je primio Posebno priznanje, a žirator je prepoznao ambiciju projekta da transformira urbani prostor koristeći tehnologiju i kulturne karakteristike.

NACIONAL: Dugo ste radili u uredu uglednog hrvatskog arhitekta Nikole Bašića. Kako su ta suradnja i Bašićeva arhitektonska škola utjecali na vas?

Da, suradnju s Nikolom Bašićem započeo sam prije više od 10 godina. U njegovu birou radio sam kao projektant suradnik na raznim projektima, među kojima bih izdvojio hotel Mandalina u Šibeniku i urbanističko-arhitektonsku studiju za naselje Zablaće. Također, sudjelovao sam u mnogim idejnim studijama i likovnim arhitektonskim natječajima.