Kremljski diktator Vladimir Putin rekao je da odluka da se Ukrajini dopusti napad na vojne ciljeve na ruskom teritoriju zapadnim oružjem, prema njegovom mišljenju, znači “izravnu uključenost” NATO-a u rat s Rusijom, piše u analizi za nacional.hr bivši ukrajinski veleposlanik Oleksadr Levčenko.

Tako Putin smatra da rasprava o tome da se Ukrajini dopusti da gađa Rusiju dalekometnim projektilima zapravo znači nešto sasvim drugo, jer ukrajinska vojska takve udare “ne može” izvesti sama. “To je moguće samo uz korištenje obavještajnih podataka sa satelita, kojima Ukrajina ne raspolaže, to su podaci samo sa satelita Europske unije ili Sjedinjenih Država”, rekao je diktator. Rekao je i da, po njegovom mišljenju, “samo vojnici zemalja NATO-a” mogu upravljati sustavima dugog dometa. “Riječ je o odluci jesu li zemlje NATO-a izravno uključene u vojni sukob ili ne. Ako se ta odluka usvoji, to neće značiti ništa više od izravnog sudjelovanja zemalja NATO-a i SAD-a u ratu u Ukrajini.” U tom slučaju, dodao je, Rusija će donijeti “odgovarajuće odluke s obzirom na prijetnje koje će biti stvorene”.

Prijetnje Vladimira Putina da će Ukrajini dopustiti da zapadnim projektilima pogodi Rusku Federaciju naizgled bi značile izravno sudjelovanje zemalja NATO-a u ratu vrlo su opasna retorika, ali u tome nema ništa novo, istaknula je glasnogovornica Bijele kuće Karin Jean-Pierre. Još jednom je naglasila da rat može završiti u jednom trenutku, kada Rusija povuče svoje trupe iz Ukrajine.

Istodobno je Bijela kuća priopćila kako je američka politika u pogledu napada američkim oružjem duboko u Rusku Federaciju zasad ostala nepromijenjena te se danas ne očekuju veće objave na tu temu. U međuvremenu, Kremlj cinično iskorištava neodlučnost Washingtona. Ruske trupe pokrenule su još jedan napad na Harkiv, ispalivši šest navođenih zračnih bombi, od kojih je jedna pogodila višekatnicu. Ovaj napad postao je još jedna manifestacija sustavnog terora usmjerenog na civilno stanovništvo Ukrajine. Napadi na civilne objekte grubo su kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Ruska agresija nastavlja uništavati ukrajinske gradove, ubijati civile i uništavati infrastrukturu. Za učinkovitu samoobranu Ukrajini su potrebni moderni sustavi dugog dometa koji će omogućiti uništavanje vojnih objekata u Rusiji. To će značajno oslabiti vojne sposobnosti Ruske Federacije i spriječiti daljnje napade na ukrajinske gradove.

Prema članku 51. Povelje UN-a, svaka država ima pravo na samoobranu u slučaju agresije, a to pravo nije ograničeno nacionalnim granicama. Ukrajina ima puno pravo udarati po vojnim ciljevima na teritoriju Rusije, ako je potrebno oslabiti agresora i zaštititi svoj suverenitet. Visoki dužnosnici NATO-a, uključujući čelnika Vojnog odbora Roba Bauera, potvrdili su da Ukrajina ima zakonsko pravo napadati ruske strateške ciljeve zapadnim oružjem. To će pomoći smanjiti ofenzivni potencijal Ruske Federacije i smanjiti prijetnju civilnom stanovništvu Ukrajine. Jasno je da uporaba sustava dugog dometa od strane Ukrajine mora biti jasno usmjerena na legitimne vojne ciljeve, što odgovara normama međunarodnog prava.

Odlučne akcije međunarodne zajednice mogu postati odlučujući faktor za završetak rata u Ukrajini. Svijet bi trebao pomoći Ukrajini da se zaštiti od ruskih zračnih snaga koje svaki dan napadaju mirne gradove koristeći desetke vođenih zračnih bombi. Teror se može zaustaviti samo uz pomoć hrabrih i pravovremenih odluka zapadnih partnera. Tijekom sastanka u Općoj skupštini UN-a, očekuje se da će ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski predstaviti plan pobjede koji uključuje proširenje američke vojne potpore, uključujući dopuštanje upotrebe dalekometnog oružja za napad na strateške ruske vojne objekte. Uostalom, ruska agresija predstavlja prijetnju ne samo Ukrajini, već i cijeloj Europi i globalnoj stabilnosti. Još jedno barbarsko granatiranje Harkova dokaz je koliko visoka cijena može biti polovičnih odluka u ovom ratu. U mjesec dana Rusija upotrijebi do 4000 navođenih zračnih bombi samo u istočnoj Ukrajini. Energetski sustav Ukrajine uništavaju navođene zračne bombe.

Zapad neće shvatiti da je politika umirotvorenja predatora iz Kremlja put u nikamo. Ruska filozofija rata se nikada ne mijenja – to je potpuno uništenje. Ruska vojska trenira u ukrajinskim gradovima i selima, na vojnim i civilnim građanima. Predsjednik Putin otvoreno prijeti nuklearnim oružjem. Ruski odbojni političari poput bivšeg predsjednika D. Medvedeva radije umjesto Kijeva vide “sivu mrlju” stvorenu super-moćnim oružjem, ako ne i nuklearnim. Ako netko misli da su London i Berlin daleko od Moskve, duboko se vara. Rusija se godinama priprema za rat, ne samo protiv Ukrajine, već i protiv Zapada. “Prijateljski” kontakti Ruske Federacije s Iranom i DNRK trenutačno čine dostavu oružja Moskvi nepredvidivom, a manipulacija Kremlja globalnim jugom i prijetnje nuklearnim pokusima ili dizanjem u zrak još jednog plinovoda u pozadini sve intenzivnijeg “tajnog rata” su manipulativni. Stoga ima smisla zaustaviti agresora dajući Ukrajini svo potrebno oružje i dozvole, nego kasnije gledati u ruševine europskih gradova. Ukrajina mora ojačati. Samo pod takvim uvjetima rusko će društvo osjetiti stvarnu cijenu rata, a Putin će željeti prave pregovore. Zato perspektiva povećanja obrambenog potencijala Ukrajine smeta i plaši Moskvu.

Kremlj ponovno blefira s “crvenim linijama”, no ofenziva Oružanih snaga Ukrajine u regiji Kursk pokazala je da one zapravo ne postoje. Kada Rusija trpi poraze, ili ih počinje predviđati, uvijek pribjegava nuklearnoj ucjeni. Dogodilo se više puta. Zato saveznici trebaju pokazati svoju snagu i jedinstvo, a ne strah i zbunjenost.