Nakon što je Nacional u rujnu ove godine upozorio na to da Ministarstvo financija još uvijek nije uspostavilo sustav neovisne kontrole trošenja sredstava iz EU fondova, dokaz za tu tvrdnju prošlog tjedna redakciji je dostavljen u obliku opsežne dokumentacije o poslovanju državne agencije Hamag-Bicro koja u najmanju ruku budi vrlo ozbiljnu sumnju da su državna i europska sredstva dodjeljivana netransparentno i nenamjenski. Uvidom u dokumentaciju jasno je da je sustav dodjele kredita projektima iza kojih su stajali podobni pojedinci i njihove tvrtke pažljivo organiziran i ustrojen kroz mrežu konzultanata, evaluatora, članova odbora za odabir projekata i ocjenjivača-stručnjaka, od kojih su neki visokorangirani bivši zaposlenici Hamag-Bicra i članovi Uprave Agencije. U najmanju ruku može se ozbiljno sumnjati da je značajan dio kredita odobren unaprijed određenim tvrtkama čiji su se projekti nerealno visoko bodovali.

Iz dokumentacije je vidljivo i da mnogi od prijavljenih projekata koji su dobili kredite nikada nisu realizirani do kraja, veliki broj tvrtki koje su dobile uvjetovane kredite novac nikada nisu vratile, a sumnju u netransparentno poslovanje agencije Hamag-Bicro i dodjelu sredstava potvrdilo je i revizorsko izvješće iz 2017. koje je Nacional dobio na uvid.

Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (Hamag-Bicro), državna agencija zadužena za financijsku podršku poduzetnicima s perspektivnim, inovativnim idejama kroz bespovratna sredstva, uvjetne kredite i novac europskih fondova, od 2000. do 2020. provodila je program RAZUM, kroz koji su se malim i srednjim poduzećima i start-upovima odobravali uvjetovani krediti. Tvrtke korisnici te su kredite dužni vraćati ako proizvod bude uspješno komercijaliziran, i to tako da korisnik otplaćuje kredit u godišnjem iznosu od pet posto od ostvarenih prihoda od prodaje proizvoda koji je razvijen kroz program, dok ne otplati cjelokupni kredit. Krediti koji se plasiraju kroz program RAZUM osigurani su iz sredstava Svjetske banke koja nisu bespovratna, već su odobrena kao svojevrsna kreditna linija za poticanje projekata istraživanja i razvoja u malim i srednjim tvrtkama. Slijedom te činjenice postoje precizni pravilnici i uredbe koji reguliraju sustav odabira projekata i dodjele sredstava.

No prema tvrdnjama farmaceutkinje Ljiljane Sović Brkičić, koja već nekoliko godina neuspješno prijavljuje svoj projekt inovativnog lijeka za liječenje Parkinsonove bolesti – koji je od EK-a dobio izvrsne ocjene kao visokokvalitetan projekt – „razvijen je sustav profesionalnih dobitnika jer uvijek jedni te isti prijavljeni projekti dobivaju potpore, državna jamstva i kredite“.

Pritom su se, kako ona teško optužuje, članovi komisija za procjenu vrijednosti prijavljenih projekata, angažirani „nezavisni“ evaluatori i konzultanti koji su prethodno bili djelatnici Hamag-Bicra kao agencije koja dodjeljuje sredstva, udružili u kriminalnu skupinu koja kreira uvjete dodjele sredstava na način koji pogoduje točno određenim tvrtkama koje su projekte prijavile za kreditne linije. Ona kaže: „U procesu dodjele sredstava koji je proveden 2015. godine kroz program RAZUM 3 prvo je raspisan natječaj, odnosno javni poziv, a tek naknadno je utvrđivana čudna metodologija provedbe natječaja i vrednovanja projekata. Pritom nisu osigurani uvjeti poštenog provođenja natječaja, nejasno su definirani horizontalni natječaji, projekte odabiru različiti evaluatori među kojima ima kompetentnih, ali i nekompetentnih, debitanata, nekima se dodjeljuju stari iskusni evaluatori, a ‘odabranim’ projektima dodjeljuju se evaluatori koji su dio ‘dobitnog tima i koji dijele visoke ocjene odabranim projektima.“

Ona objašnjava; „Početak cijele priče je bilo pisanje pravilnika koji će biti dovoljno rastezljivi da omogućavaju birokratima da bilo kome dodijele potporu. Uglavnom, pravilnici su napisani tako da svatko može ili ne može dobiti potporu, sve prema osobnoj prosudbi birokrata i evaluatora“.

Ljiljana Sović Brkičić dodaje: „Pravilnik na osnovi kojeg se provodio natječaj RAZUM kreiran je tako da legalizira kriminal koji provodi prethodno imenovana kriminalna organizacija jer omogućava nenamjensko trošenje sredstava namijenjenih razvoju inovativni proizvoda i usluga“.

Ljiljana Sović Brkičić je zbog svega toga 2015. podnijela kaznenu prijavu USKOK-u, u kojem sudionike u provođenju natječaja za dodjelu uvjetovanih kredita optužuje za mito, korupciju, udruživanje radi počinjenja kaznenih djela i zlouporabu položaja i ovlasti te navodi da su u nezakonitosti unutar Hamag-Bicra umiješani i članovi Uprave Agencije koji su bili upoznati s nepravilnostima u provedbi natječaja na koje nisu reagirali.

Ona čak ide toliko daleko u svojim optužbama da tvrdi kako su bivši predsjednik Uprave Darko Liović i bivši članovi Uprave Goran Becker i Boris Guina naknadno angažirani kao konzultanti u procesu odabira projekata financiranih iz EU fondova, što je klasični primjer sukoba interesa. Prijava se odnosila i na tadašnje (2015.) članove Upravnog odbora Hamag-Bicra Dražena Prosa, Ivana Pejića, Dijanu Bezjak i Kristinu Ferara Blašković, za koje tvrdi da su bili upoznati s nezakonitostima, ali također ništa nisu poduzeli kako bi ih spriječili.

Prijavu je podnijela i protiv tadašnjeg ministra znanosti Vedrana Mornara koji je tada bio nadležan za provedbu natječaja i koji joj je u dopisu od 18. siječnja 2016. tvrdio da nisu utvrđene nepravilnosti u provedbi javnog poziva pa tako ni u evaluaciji projekta, te protiv Krunoslava Tarandeka, Dunje Petercol i Tanje Kučera – djelatnika Hamag-Bicra koji su kao članovi povjerenstva bili zaduženi za provedbu javnog poziva. Krunoslav Tarandek sudjelovao je u procedurama pisanja pravilnika i provedbama natječaja, a sada je član i Odbora za odabir projekata kroz natječaje kojima se raspodjeljuju europska sredstva kojima se potiče istraživanje i razvoj koji se provode u Ministarstvu gospodarstva.

USKOK je prijavu, po kojoj se nije ništa poduzimalo, nakon nekog vremena proslijedio Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu koje ju je zavelo pod oznakom KRDO-597/15, a potom ju je 2017. ŽDO Zagreb pod izlikom „rasterećenja sudova“ proslijedio Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, iako ono nije imalo nikakve veze sa slučajem. ŽDO Zadar je predmet zaveo pod oznakom KRDO-534/17 i od tada nema nikakvih informacija o tome što je poduzeto temeljem te prijave.

Ljiljana Sović Brkičić o slučaju je u kolovozu 2018. obavijestila i ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, no iz njegovog ureda nije stigao nikakav odgovor.

Iz Hamag-Bicra su pak, na Nacionalovo pitanje da nam dostave informaciju tko su konzultanti, stručnjaci i evaluatori projekata koji su angažirani na natječajima RAZUM i PoC, programa kojim se financiraju pretkomercijalne aktivnosti u razvoju ideja i koncepata, odgovorili kako su „imena stručnjaka anonimna za javnost“. O načinu na koji se oni biraju kažu ovo:

„Članovi odbora koji sudjeluju u odabiru PoC projekata za financiranje, biraju se iz dugogodišnje prikupljene Hamag-Bicro baze stručnjaka prema traženim područjima. Bazu čini više od 50 stručnjaka iz raznih područja koji su izrazili spremnost da sudjeluju u tehničko-tehnološkim evaluacijama i s kojima postoji ugovor o istom. Konkretno članovi za pojedine odbore se biraju između raspoloživih po vremenu i mjestu, prema područjima, kako bi bio obuhvaćen što veći broj ocjenjivača-stručnjaka, da se izbjegne prevelik utjecaj pojedinaca, koliko je to više moguće. Kako bi se osigurala transparentnost, objektivnost i neovisnost postupka za svaki projekt se biraju po dva stručnjaka, koji ne znaju jedan za drugog i koji neovisno formiraju svoje mišljenje i ocjenu, s kojom dolaze na odbor. Ukoliko se ne uspijevaju uskladiti na odboru, predmet se dodjeljuje novom paru stručnjaka, sve dok se ne postigne suglasnost.“

Na naše pitanje je li točna informacija da su kao stručnjaci i konzultanti angažirani bivši djelatnici Hamag-Bicra iz Agencije odgovaraju ovim riječima:

„Točno je da je u zadnjem pozivu PoC8 sudjelovao bivši zaposlenik iz Hamag-Bicra, koji je prije dvije godine otišao u mirovinu, a sudjelovao je kao tehnološki stručnjak u svom području. Potrebno je napomenuti i činjenicu da isti prethodno nije nikada radio u programu PoC, stoga smo mišljenja da se ne radi o sukobu interesa.“

U članku objavljenom u rujnu ove godine Nacional je upozorio da ministar financija Zdravko Marić nije uspostavio sustav neovisne kontrole trošenja sredstava iz EU fondova, da se o dodjeli sredstava odlučuje s političke razine, da su u odluke o kreiranju kriterija za dodjelu sredstava za pojedine projekte na direktan način uključeni političari ili pak s politikom usko povezani pojedinci te da se vrlo često europski novac netransparentno dodjeljuje projektima iza kojih stoje politički podobni pojedinci, odnosno vlasnici tvrtki koje traže europska sredstva. Nerijetko se, naveo je tada Nacional, kriteriji natječaja prilagođavaju točno određenim tvrtkama i pojedincima, a istovremeno ne postoji državna institucija koja bi takvo ponašanje pojedinih agencija mogla i htjela kontrolirati. Ljiljana Sović Brkičić tvrdi da se u Hamag-Bicru događa upravo to.

Prema podacima do kojih je došao Nacional koji su argumentirani prikupljenom dokumentacijom, od 40 pretkomercijalnih projekata kojima su u sklopu programa RAZUM 1 (Financijska potpora aktivnostima istraživanja i razvoja mikro, malim i srednjim poduzećima i start-upovima) od 2002. do 2006. prema staroj proceduri odobreni uvjetovani krediti u ukupnom iznosu od 111.086.558 kuna uz obvezu vraćanja nakon što se proizvod komercijalizira, njih čak 12 je završio neuspjehom, odnosno projekt nikada nije dovršen ili je ugovor s tvrtkom raskinut. A riječ je o kreditima od 200.000 pa do 10,5 milijuna kuna. Nema podataka o tome jesu li sredstva koja su tim tvrtkama uplaćena ikada vraćena, kao ni za ostale tvrtke čiji su proizvodi uspješno zaživjeli na tržištu. Naime, kako nam je potvrđeno iz Hamag-Bicra, program RAZUM 1 vodila je državna tvrtka Bicro u likvidaciji koja je bila u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Nakon što je tvrtka Bicro 2014. spojena s Hrvatskom agencijom za malo gospodarstvo i investicije (Hamag Invest), iz čega je nastao Hamag-Bicro, program RAZUM 1 nije prenesen u novoosnovanu agenciju nego je ostao u Bicru, a Hamag-Bicro prati samo projekte financirane kroz programe RAZUM 2 i RAZUM 3.

Od 2005. pa do 2013., kada su krediti u sklopu projekta RAZUM 2 isplaćivani po izmijenjenoj proceduri, odobreno je financiranje još 24 projekta u ukupnom iznosu od 117.423.760 kuna, a prema dokumentaciji do koje je došao Nacional samo jedan od tih kredita – iznos od 4.732.410 kuna koji je tvrtki AVL–AST iz Zagreba odobren u prosincu 2008. – vraćen je u cijelosti, iako su gotovo svi proizvodi, uz neke iznimke, uspješno plasirani na tržištu. Iz Hamag-Bicra su na traženje Nacionala da nam dostave službeni podatak o vraćenim kreditima odgovorili kako je do jeseni 2020. ukupno vraćeno oko šest milijuna kuna od isplaćenih 117,4 milijuna. Tijekom 2015., u sklopu programa RAZUM 3, odobreno je još sedam kredita u ukupnom iznosu od 24.662.693 kuna. Novac je tvrtkama isplaćen tijekom 2016., a od spomenutih sedam tvrtki korisnika uvjetovanih zajmova njih dvije su 2019. otišle u stečaj. Prema službenom odgovoru Hamag-Bicra, dosad je u trećoj tranši vraćeno tek 60.000 od odobrenih 24,7 milijuna kuna.

No pet tvrtki koje su kroz programe RAZUM 1 i RAZUM 2 dobile uvjetovane kredite, dodatno su od 2013. pa do 2020. dobile i dodatna jamstva Hamag-Bicra za kreditna zaduženja kod drugih banaka, a visina tih jamstava mjeri se u milijunima kuna. Agencijska su jamstva, kako nam je potvrđeno iz Agencije, izdana tvrtkama Led Elektronika, Altpro, Smart Sense i Intis. Na sreću, veći dio tih kredita je danas u fazi otplate ili je već otplaćen. No to nije slučaj kod tvrtke Banko iz Splita, čija priča opravdano budi sumnju u legalnost poslovanja Hamag-Bicra. Naime, tvrtka Banko je u prosincu 2007., u okviru programa RAZUM 2 dobila uvjetni kredit u iznosu od 11,2 milijuna kuna za razvoj projekta inovativnog pneumatskog lamelnog stroja.

Po završetku projekta koji je istekao u lipnju 2010., Banko kredit nije vratio, iako je stroj bio plasiran na tržište 10-ak zemalja. Ista je tvrtka od Hamag-Bicra 2011. i 2013. dobila jamstva za tri kreditna zaduženja u ukupnom iznosu od 7,6 milijuna kuna, što nam je i službeno potvrđeno iz Agencije. Hamag-Bicro je, preuzevši ulogu garanta, bankama kod kojih je Banko zatražio kredite uplatio zatražene iznose kao garanciju da će krediti biti vraćeni. No Banko je 2019. otišao u stečaj, tvrtka je propala, a Hamag-Bicro njegove kredite vraća iz državnog proračuna, odnosno vraća ih putem državnih jamstava koje je sam izdao. Ili, da budemo precizniji, od novca svih nas koji taj proračun punimo.

Na isti se način vraćaju i svi ostali krediti koji su odobreni kroz programe RAZUM 1, 2 i 3, a koje tvrtke-korisnici nikada nisu vratili. Hamag-Bicro za isplatu uvjetovanih kredita u programu RAZUM koristio je sredstva Svjetske banke koja nisu bespovratna, već su odobrena državi kao svojevrsna kreditna linija za poticanje projekata istraživanja i razvoja u malim i srednjim tvrtkama.

Upitali smo nadležne u agenciji Hamag-Bicro tko i na koji način kontrolira raspodjelu sredstava, vodi li se računa o tome koriste li tvrtke novac namjenski i jesu li tvrtke korisnici kredita dužne podnositi izvješća o utrošenim sredstvima i tijeku projekta. Iz Hamag-Bicra su odgovorili: „Projekti su kontinuirano praćeni kako za vrijeme financiranja projekta na kvartalnoj razini tako i nakon završetka financiranja pa sve do ispunjenja ugovornih obaveza. Korisnici nakon završetka financiranja dostavljaju periodična financijska izvješća sa statusom aktivnosti poduzetih u cilju komercijalizacije. Po ostvarenju prvih prihoda od komercijalizacije proizvoda ili usluga razvijenih u sklopu financiranog projekta potpisuje se ugovor o komercijalizaciji prema kojem se dogovara plan otplate.

Praćenje statusa završenih projekata u sklopu programa RAZUM se intenzivno prati. Hamag-Bicro kao institucija zadužena za praćenje naplate odobrenih sredstava u programu RAZUM, redovno utvrđuje stanje duga sa svim korisnicima. Za svaki projekt definiran je plan aktivnosti vezan uz naplatu potraživanja po kojem se postupa. Ukoliko ne postoji mogućnost komercijalizacije razvijenog proizvoda ili usluge donosi se odluka o neuspješnosti i potpisuje ugovor o prijenosu vlasništva koje je stečeno ili razvijeno kroz projekt s korisnika na Agenciju.

Osim kvartalnih izvještaja koje nam korisnici šalju te temeljem kojih se donose odluke vezane uz povrat sredstava, Hamag-Bicro provjerava i informacije iz svih javno dostupnih izvora. U takvim slučajevima se obavezno kontaktira i korisnik kako bi se očitovao o navedenim informacijama te Povjerenstvo temeljem tog očitovanja utvrđuje daljnje postupanje.“

Prema riječima Hamag-Bicra sve je po zakonu. No revizija poslovanja Agencije govori nešto drugo. Državni ured za reviziju je u ožujku 2017. objavio izvještaj o reviziji poslovanja Hamag-Bicra, koja je obavljena u prosincu 2016. te je u zaključku izvještaja koji je u posjedu Nacionala naveo „uvjetno mišljenje“, što je tek donekle uljepšani izraz za upozorenje da su u poslovanju agencije otkrivene brojni nedostaci, nepravilnosti i nezakonitosti. U obrazloženju tog negativnog mišljenja navodi se da su prihodi agencije „planirani prema izvorima financiranja, a nisu planirani prema vrstama prihoda“, da „rashodi u okviru pojedinih aktivnosti i projekta, koji se financiraju iz sredstava pomoći i fondova Europske unije, nisu realno planirani“ te da su, s obzirom na ranije unesene izmjene i dopune financijskog plana, „planirani rashodi trebali biti svedeni u realne okvire“.

Tvrdi se da je Hamag-Bicro pogrešno iskazivao potraživanja za dodijeljene uvjetne zajmove, da do kraja 2015. nije poduzeo ništa kako bi utvrdio rezultate istraživanja i razvoja novih proizvoda i usluga kod tvrtki koje su za tu namjenu dobile novac i da nije donio interne procedure za utvrđivanje i naplatu potraživanja za odobrene uvjetne zajmove. „Iako je početkom lipnja 2016. imenovano povjerenstvo, koje je, između ostalog, zaduženo da prema raspoloživoj dokumentaciji utvrdi stvarno stanje potraživanja s osnove odobrenog uvjetnog zajma te utvrdi projekte koji su uspješno komercijalizirani, do dana obavljanja revizije (prosinac 2016.), nije utvrđeno koja trgovačka društva izvan javnog sektora nude proizvod ili uslugu na tržištu, a čija se tržišna vrijednost temelji na rezultatima istraživanja i razvoja. Stoga, osnovni preduvjet za evidentiranje potraživanja za povrat uvjetnog zajma te praćenje povrata glavnice i ugovornih kamata nije ostvaren“, stoji u izvještaju.

Također se navodi da popis imovine i obveza Agencije u vrijeme revizije nije bio realan jer su u stavku potraživanja unesena i potraživanja od tvrtki koje su u međuvremenu propale i otišle u stečaj te je Agenciji bilo dobro poznato da su ta potraživanja nenaplativa.

„Potraživanja za uvjetne zajmove su popisana prema stanju u glavnoj knjizi bez prikupljenih dokaza o realnosti evidentiranih potraživanja; …od korisnika kredita nije pribavljena odgovarajuća dokumentacija kojom se dokazuje da je imovina financirana kreditom nabavljena i evidentirana u poslovnim knjigama; kontrola namjenskog trošenja sredstava kod korisnika kredita nije obavljana čime je povećan rizik da sredstva nisu namjenski utrošena.“

Na traženje Nacionala da pojasne jesu li i što konkretno poduzeli po pitanju negativnog mišljenja Državnog ureda za reviziju, iz Hamag-Bicra su odgovorili da su „u cijelosti proveli sve naloge i preporuke Državnog ureda za reviziju u zakonskom roku od 60 dana“. Dapače, tvrde da je, nakon što je u travnju ove godine program RAZUM 3 i službeno zatvoren, zatvoren je u travnju ove godine, dobiveno pozitivno revizorsko izvješće za taj program. „Svjetska banka kao financijer Programa naručila je evaluaciju programa kod Ekonomskog instituta Zagreb, a zaključci rezultata analize su također pokazali pozitivan učinak na komercijalizaciju rezultata te efikasnost u pribavljanju novih potpora“, tvrdi se u izjavi Hamag-Bicra.

Kontaktirali smo i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, kojemu smo postavili niz pitanja o tome kako se kontrolira poslovanje Hamag-Bicra, kao i način na koji se odabiru projekti koji dobivaju financijska sredstva te nadzire li se namjensko trošenje sredstava, je li agencija dužna izvještavati Ministarstvo o iskorištenim sredstvima, tko kontrolira izdavanje državnih jamstava kojima se služila agencija Hamag-Bicro te posebno što je Ministarstvo poduzelo po revizorskom izvješću iz 2017. u kojem su navedene nepravilnosti prilikom utroška sredstava unutar Agencije. No do zaključenja broja nismo dobili odgovor na naš e-mail. U Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, koje bi trebalo biti nadležno za kontrolu trošenja novca koji pristiže iz EU-a, odlučili su šutjeti.