Zagrepčanin Boris Krčmar ušao je u Ligu prvaka pikada i osigurao ugovor s najjačom svjetskom organizacijom pikadista. Osam puta je bio najbolji na svijetu u elektronskom pikadu, a sada se prebacio na klasični pikado gdje je i konkurencija veća

Poznato je da hrvatski sportaš imaju posebno mjesto u svijetu. Na glasu smo kao talentirana nacija za sport, ali mali broj ljudi u javnosti zna da se možemo pohvaliti da smo svjetski broj jedan u elektronskom pikadu. Zagrebački kvartovski dečko Boris Krčmar osmerostruki je svjetski prvak u elektronskom pikadu, a od nove godine ušao je u najelitnije društvo, tzv. Ligu prvaka pikada.

Boris je kao višestruki svjetski i europski prvak u elektronskom pikadu napravio tranziciju na klasični i prošle se godine pridružio najboljim svjetskim pikadistima osvojivši PDC Tour Card, a ove je godine u posljednji čas osigurao 64. mjesto na svjetskoj ljestvici koje mu sljedećih godinu dana osigurava nastavak ugovora s najjačom svjetskom organizacijom.

Objasnio je i koje su razlike između elektronskog i klasičnog pikada.

“Najveća razlike su u strelicama, odnosno njihovoj težini. U klasičnom pikadu iznose od 20 do 25 grama, dok su u elektronskom one nešto lakše. Teške su 16 grama. Isto tako razlika je materijalu. Kod klasičnog imaju metalni vrh, a kod elektronskog plastični”, objasnio je Krčmar.

“Iako se većini to ne čini neka razlika, one se itekako osjete i svaki pikado ima svoje pojedinosti. Usporedio bih to s mali i velikim nogometom”, dodao je.

Prvak svijeta prvi put je postao 2009. u Zadru, a nakon toga gotovo da ima stopostotni učinak i kontinuirano je u svjetskom i europskom vrhu.

Posljednje ovogodišnje natjecanje Boris je odradio 15. prosinca, kada se u londonskoj palači Alexandra održalo Svjetsko prvenstvo.

Protivnik mu je bio 48. pikadist svijeta Adam Hunt i bio je prejak za Krčmara te ga pobijedio 3:0 u setovima. Usprkos porazu, Krčmar je zadovoljan što je izborio nastup među 96 najboljih pikadista svijeta i potvrdio da je i dalje u elitnom društvu.

Iz Londona se Krčmar vratio s nagradom od 7500 funti, a nagradni fond za pobjednika na Svjetskom prvenstvu je bio 500 tisuća funti.

“Velika je čast igrati na Svjetskom prvenstvu. Naime, tamo može igrati samo 96 najboljih igrača, a kvalifikacije su prilično zahtjevne”, rekao je Krčmar.

Ispao je treći dan natjecanja i 18. prosinca se vratio u Hrvatsku, a onda je produžio s obitelji na skijanje. Na Jahorini i na TV-u pratio je završnicu, a nakon prelaska granice javio se za čitatelje Zagreb Newsa.

“Bilo je priča da se svake druge godine igra negdje drugdje u Europi. Mislim da bi i Hrvatska bila dobar domaćin, primjerice negdje na moru, ali problem je što kod nas ne bi bilo puno gledatelja”, komentirao je Krčmar i prisjetio se iskustva s Europskog prvenstva u Zadru.

“Sjećam se kada smo bili domaćini Europskog prvenstva u elektroničkom pikadu u Zadru. Na tribinama nije bilo nijednog gledatelja, samo igrači i treneri’’, prisjetio se Krčmar.

I sam je svjestan koliko je teško opstati u ovom sportu u Hrvatskoj, ali zato u Aziji, “meki elektronskog pikada” ima status zvijezde.

“Elektronski pikado u Aziji ima poseban status, s obzirom na to da me prilikom dolaska na aerodromu dočekuje masa fanova i navijača, kao da dolazi najveća zvijezda”, ispričao je Krčmar.

“Azija je najveće svjetsko tržište u elektronskom pikadu, a svjetski broj jedan u Aziji je pravo Hrvatska. Što se tiče europskog tržišta, najbolji su Nizozemci, Škoti i naravno Englezi s obzirom na to da je Engleska domovina pikada i da je tamo službeno priznat kao sport.’’

U Hrvatskoj je veliki dio toga sveden na entuzijazam nekolicine pojedinaca, ali Boris naglašava kako su mu europski i svjetski rezultati ipak osigurali da se može profesionalno posvetiti pikadu i od njega pristojno živjeti.

“Jedini sam u Hrvatskoj koji od pikada može pristojno živjeti i posvetiti se isključivo sportu”, naglasio je Krčmar.

“Naravno da je to manje novca nego u nogometu ili primjerice u košarci, a puno veće zarade su u klasičnom pikadu zbog veličine tržišta”, dodao je.

Prisjetio se teških početaka u Aziji jer su troškovi karata i smještaja tri tisuće eura, a može se dogoditi da već sutra zbog poraza ode kući.

“Bez obzira na to što je Hrvatska broj jedan u elektronskom pikadu u Aziji, i dalje se nema dovoljno razumijevanja za pikado kao profesionalni sport u Hrvatskoj. Sve se svodi na privatne aranžmane, sponzorstva na prijateljskoj bazi i slično”, zaključio je.