Glumac John Cazale umro je 13. ožujka 1978. u 43. godini života. Na filmu je debitirao s prijateljem Alom Pacinom, kao Fredo Corleone u ‘Kumu’ Francisa Forda Coppole. Film je srušio sve rekorde i stvorio od Pacina, Cazalea i još nekih anonimnih glumaca zvijezde.

Cazale je nakon toga ponovno nastupio s Pacinom u filmu Sidneyja Lumeta “Pasje poslijepodne” (za tu ulogu je nominiran za Zlatni globus) a zatim je i reprizirao svoju ulogu Freda u Kumu 2. Tijekom ovog vremena, nastupio je i s Geneom Hackmanom u Coppolinom filmu Prisluškivanje. Iako mu je dijagnosticiran rak kostiju, Cazale je nastavio raditi, a zadnji nastup bio je sa zaručnicom Meryl Streep u filmu Lovac na jelene.

Komentarajući domete Cazalea, redatelj filma „Pasje popodne“ Sidney Lumet je jednom izjavio: „Jedna od stvari koju volim u glumi Johna Cazalea jest ogromna tuga koju je on nosio u sebi. Ne znam odakle je dolazila, jer nikad nisam zadirao u privatne stvari glumaca s kojima sam radio niti bio u njihovim glavama, ali… Bože moj! Kod njega je tuga bila prisutna u svakoj sceni. I ne samo u mom filmu, već i u Kumu, također…“

Godinama kasnije, kroz arhivske materijale, Cazale se 1990. godine „pojavio“ i u Kumu 3. Osim što je bio poseban u smislu da je svaki njegov film bio nominiran za nagradu američke filmske akademije „Oskar“, svih pet njegovih filmova nalaze se na IMDb-ovoj listi 250 najboljih filmova ikada.

Ono što se sa sigurnošću može tvrditi je da nijedan drugi glumac, koji je snimio više filmova od njega, nije uspeo postići ono što je John Cazale za vrijeme svog kratkog života. Ovaj podatak ga svakako može svrstati u najuspješnije glumce svih vremena.