Objavljeno u Nacionalu br. 744, 2010-02-16

Tehnološko čudo u Muzeju neandertalaca u Krapini omogućit će posjetiteljima sasvim novi uvid u život praljudi

Predzadnjeg dana veljače u Krapini se otvara novi, tehnološki suvremen Muzej krapinskih neandertalaca u kojem posjetitelje očekuju interaktivne instalacije i multimedijske simulacije, ekrani na dodir i videozidovi, ali i neočekivani i duhoviti obrati, te mnoštvo mirisnih, zvučnih i vizualnih senzacija. Zadnjih mjeseci na postavu muzeja, koji su osmislili iskusni paleontolog Jakov Radovčić iz Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu i poznati arhitekt Željko Kovačić, istodobno i autor cijelog projekta, radilo je stotinjak ljudi, od radnika do umjetnika, a rezultat je fascinantan: tehnološki spektakularno i znanstveno zahtjevno putovanje kroz “evolucijsku spiralu”.

U planu je da se napravi i Prapovijesni park krapinskog čovjeka Neandertalland i da se obnovi nekada čuveno Kneippovo lječilište, koje je tu postojalo u doba istraživača Dragutina Gorjanovića-Krambergera. Muzej je smješten u udolini između brežuljaka Josipovac i Hušnjakovo pokraj Krapine, odmah pokraj nalazišta kostiju krapinskih neandertalaca, a gotovo je skriven u brdu. Prostire se na dvije etaže, ima 1200 četvornih metara i za gradnju i postav je potrošeno oko 60 milijuna kuna. Zamišljen je kao moderna interpretacija prethistorijske polušpilje.

Napravljen je od betona i prekriven pijeskom, a s prednje strane je zatvoren golemom staklenom stijenom, koja dijeli svijet 21. stoljeća od unutrašnjeg – simulacije pretpotopnog staništa. Funkcionira kao ogledalo, kaže Kovačić, tako da posjetitelji ulaze u muzej poput Alise u zemlju čuda i tu se spuštaju na razinu neandertalca postajući stanovnicima špilje, koji će moći “omirisati” i “opipati” život prije 130 tisuća godina. Taj dojam potkrepljuje i film o životu krapinskih neandertalaca, koji se prikazuje na staklenoj stijeni. U filmu su glumili hrvatski glumci, a dosad još neviđene maske radila je lutkarska ekipa iz Londona, koja je surađivala na Tolkienovoj filmskoj trilogiji “Gospodar prstenova”, a bila je angažirana i šminkerica Ana Bulajić-Črček, koja je radila na filmu “Gladijator”. Maske su se nanosile tri sata na lica glumaca, a snimalo se na pet različitih lokacija, od Krapine i Vindije do slapa na Rastokama kod Slunja. Scenarij za film napisao je Davor Šišmanović, koji je u prikazu života krapinskog pračovjeka vjerno oživio postav muzeja prikazavši sve ono što se moglo pročitati iz krapinskih kostiju. Film prikazuje odlazak krapinjonaca u lov, borbu s medvjedom, koji jednome otkida desnu ruku, njegovanje djeteta oboljelog od upale srednjeg uha, te održavanje pogrebnih rituala, što je pokazano i na velikoj diorami. Sva ta otkrića upućuju, kaže Radovčić, na humanost i socijalni aspekt krapinskog neandertalca. Time se ruše predrasude i mitovi o krapinjoncu kao divljem stvorenju tupog pogleda.

To je ujedno i najvažniji znanstveni aspekt muzeja. Režiser filma je bio Ivan Salaj, a producent Mario Vukadin iz Olimp produkcije. Već na početku tog multimedijskog putovanja kroz povijest posjetitelji se susreću s najnovijim tehnologijama. U muzej će se ulaziti s čip karticom, koja će tijekom obilaska omogućavati dobivanje dodatnih informacija na info-kioscima, sudjelovanje u kvizu znanja i fotografiranje u različitim scenama neandertalske zajednice. Da bi sva ta čuda tehnike besprijekorno funkcionirala, sve je povezano s čak 30 kilometara raznih kabela, a cijelim se sustavom upravlja jednostavnim dodirom na tipku tastature. To omogućuje CNUS, odnosno sofisticirani i vrlo pametni, a opet nimalo komplicirani Centralni nadzorni upravljački sustav koji je smješten u običnu kontrolnu sobu. Kako je objasnio Kovačić, operater ne treba biti kompjutorski lumen jer CNUS može napraviti sve što je potrebno. U slučaju kvara, automatski će internetskom vezom pozvati informatičara, a ako u nekoj prostoriji plane požar, odmah će locirati vatru i na ekranu pokazati lokaciju. Također, pokretat će multimedijske muzejske sustave: palit će “vulkanske dimilice” kako bi se dočaralo stvaranje Zemlje, te uključivati “ aroma strojeve”, koji će kod prizora dinosaura od trijasa do krede ispuštati zamišljenu simulaciju njihova smrada, a kod impresivne diorame krapinskih neandertalaca posjetitelji će osjetiti miris vatre i pečenog mesa. Uključit će se i zvučna kulisa, rad Slovenca Boštjana Perovšeka. Dolazak paleontologa Dragutina Gorjanovića- Krambergera u Krapinu bit će obilježen zviždukom lokomotive i ljudskim žamorom specifičnim za kolodvor, a šetnja pokraj dimetedrona i Tyranosaurusa rexa zvučnom simulacijom rike prazvijeri.

Život krapinjonaca potkrijepit će i zvuk pjesme “Insieme” eurovizijskog pobjednika Tota Cotugna, koja će u ovom kontekstu, kaže Kovačić, zbog stihova “insieme, unit, unit, Europe”, funkcionirati kao praizdanje europske himne. Važan element u postavu su podne grafike na kojima su ucrtane vremenske oznake prijelomnih geoloških i znanstvenih događaja, zatim geografske karte koje prikazuju svijet u određenom razdoblju te sat pomoću kojeg se uspoređuje tok evolucija s našim vremenom. Najatraktivniji dio postava je prikaz života 17 krapinskih neandertalaca, koje je izradila pariška kiparica Elisabeth Daynes, najveća svjetska ekspertica za hiperrealističke dermoplastične skulpture. U diorami su prikazane sve dobne skupine i radne navike krapinskih praljudi, objasnio je Radovčić, koje su uspjeli rekonstruirati iz kostiju više od 70 krapinskih praljudi. Tako vidimo kako idu u lov, lože vatru, izrađuju artefakte, režu meso, brinu se za djecu i nemoćne, a tu je i hendikepirani lovac, te čovjek u komi. Izrađene su kompliciranom i skupom tehnikom, a najteže je bilo ugraditi mnoštvo dlačica u silikon. Lik kupačice, krapinske pražene, izrađen na osnovi najpoznatijeg nalaza krapinske zbirke – čuvene lubanje C, bio je najskuplji jer ima najviše “kože”. Stajao je 33 tisuća eura, a sveukupna cijena diorame je bila 365 tisuća eura. Prva točka muzejskog povijesnog pregleda je 23. kolovoza 1899., kada je paleontolog Dragutin Gorjanović- Kramberger, akademik i renomirani europski znanstvenik, došao u mali srednjoeuropski grad Krapinu u kojoj se ništa nije znalo o Darwinovoj teoriji evolucije.

Oslikan je lokalni kolorit ondašnje Krapine – agilni gradonačelnik Vilibald Sluga, Kneippovo lječilište, te ljekarna u kojoj je Kramberger, kako se pretpostavlja, preparirao krapinske kosti. Zatim se vremenska spirala nastavlja prikazom najvažnijih dostignuća moderne znanosti, od renesanse i Leonardovih crteža ljudske anatomije preko otkrića Amerike pa sve do značajnog otkrića u Neandertalu 1856. godine te Darwinove teorije evolucije, koja je tvrdnjom da je čovjek nastao od životinje, kaže Radovčić, izazvala kulturni šok. Tu je i njemački prirodoslovac Ernst Haeckel, koji je vjerovao da je našao izgubljenu sponu između čovjeka i majmuna, te njegov ljuti oponent, njemački medicinar Rudolph Virchow, koji je kosti u Neandertalu smatrao ostacima bolesnih stvorenja. Zatim slijede multimedijske i interaktivne senzacije. Na videozidu s 18 ekrana vrti se kratki film koji prikazuje kako se pomoću kompjutorske tomografije i najnovijih medicinskih metoda mogu analizirati kosti pračovjeka, zatim izraditi kompletne 3D rekonstrukcije lubanje i zubala, te saznati mnoštvo informacija o životu krapinjonca. Primjerice, na temelju zarezotina na kostima te zubima saznalo se da su praljudi, kao i današnji ljudi, bili u 90 posto slučajeva dešnjaci i da su zube koristili kao svojevrsnu treću ruku. Posebno je fascinatan projekt “Big Bang” zagrebačke tvrtke Luminus, koja je dobila nagradu Emmy za špicu dodjele Oscara, a radili su i filmove za finale NBA za TV kuću ABC. Na temelju najnovijih astrofizičkih podataka, koje su dobili iz znanstvenih instituta iz Njemačke i SAD-a, izradili su nevjerojatnu simulaciju kozmičke evolucije od Velikog praska i nastanka prvih zvijezda i planeta do postanka Zemlje i Sunčeva sustava.

U nastavku slijedi prikaz evolucije Zemlje, koja se počela rađati prije četiri i pol milijarde godina. Pratimo nastanak litosfere, atmosfere i hidrosfere, zatim jednostaničnih organizama, modrozelenih algi, prvih riba i vodozemaca, sve do praptica i replike bebe Tyranosaurusa rexa iz paleozoika, čiji se original čuva u Prirodoslovnom muzeju u Kanadi. U središtu je golemi žičani model DNK, rad Siniše Majkusa, koji simbolizira temelj života. Potom se stiže do evolucije čovjeka, koja je prikazana od majmuna, obješenog na strop muzeja, preko Australopitekusa afrikanusa do Homo rudolfensisa i Homo sapiensa. Tu je i crna Lucy, prvo dvonožno biće, koja se smatra pramajkom iz Afrike. Te skulpture izradio je zagrebački kipar Ivan Fiolić, a okoliš je ilustrirao slikar Rudi Labaš. Jako je zanimljiv tzv. touch body, interaktivna instalacija od bijele plastike, koja omogućuje dijagnosticiranje bolesti krapinskih neandertalaca. Mehanizam funkcionira tako da posjetitelj dodirom prsta takne osvijetljeno mjesto na skulpturi, a zatim se na anatomskom stolu pojavljuje dijagnoza bolesti, primjerice osteopenija ili dobroćudni tumor kostiju, te opis nastanka ozljede i uvećana fotografija rane. Izbornik omogućuje listanje na tri jezika – hrvatskom, engleskom i njemačkom, a o anatomiji neandertalca istovremeno mogu “učiti” četiri posjetitelja. Ta instalacija je napravljena u suradnji s poznatom njemačkom tvrtkom Art + Com, koja se bavi istraživanjem interaktivnih medija. Oni su dizajnirali i podnu instalaciju Ledeno doba kako bi dočarali život neandertalaca u vrijeme ledenih i međuledenih razdoblja. Kad posjetitelj stane na površinu instalacije, koja predstavlja simulaciju bijele ledene površine, čuje se pucanje leda, a na površini se počinju ocrtavati pukotine.

Nakon nekoliko sekundi stajanja na “ledenoj površini”, led počinje “popuštati” i “pojavljuje” se simulacija tekućine. A najduhovitiji je prikaz morfoloških razlika između neandertalca i današnjeg čovjeka. Na desnoj strani je izložen crtež neandertalca s presjekom kostura, na lijevoj današnjeg čovjeka, a između njih je postavljeno ogledalo s natpisom “Usporedi se!” tako da posjetitelj može vidjeti nalikuje li više neandertalcu ili današnjem čovjeku.