Objavljeno u Nacionalu br. 530, 2006-01-09

Đuro Horvat (62), izumitelj kompjutorskog kontejnera za PET ambalažu koji će se morati koristiti u svim trgovačkim centrima u 14 godina postao je vodeći proizvođač uređaja za zbrinjavanje otpada

Da Đuru Horvata, 62-godišnjeg strojarskog tehničara iz Donjeg Kraljevca kraj Čakovca, CROMA nije proglasila menadžerom godine i da Vlada nije odobrila pravilnik o zbrinjavanju ambalažnog otpada, rijetko tko bi čuo za njega ili njegovu tvrtku Tehnix. Ipak, ova tvrtka iz malog međimurskog mjesta jedna je od vodećih u Europi na području gradnje uređaja za ekološko zbrinjavanje otpada, zapošljava 202 čovjeka, a prošle je godine imala 75 milijuna kuna prometa. Čak 40 posto proizvedenog, Horvatova je tvrtka izvezla u susjedne i zapadnoeuropske zemlje, a u budućnosti očekuje jak rast izvoza. No, najviše prostora u medijima donio mu je uređaj koji je nedavno konstruirao.

Poseban spremnik za PET ambalažu opremljen kompjutoriziranim optičkim čitačem za svaku ubačenu plastičnu bocu izdaje potvrdu koju je moguće unovčiti u trgovačkim centrima, i to 50 lipa po boci. “Velike kompanije, Coca-Cola, Pepsi i slične koje stvaraju ekstraprofite na vodi i sokovima a imaju golemu količinu otpada, došle su na naše tržište, a da gotovo ništa nisu uložile. Sad neka plate zbrinjavanje”, kaže Đuro Horvat dodajući da već ima upite iz Švicarske za te strojeve. U Hrvatskoj ćemo ove godine proizvesti 500 komada. Ukupno će ih na tržištu na koncu biti oko dvije do tri tisuće, a Tehnix razvija i manje uređaje za limenke i staklo.

Iako je tek zbog novog uređaja dospio u žižu zanimanja javnosti, Horvat objašnjava da je to samo jedan od 200 uređaja koje Tehnix proizvodi i izvozi po cijeloj Europi. Naime, Tehnix jedini u Europi proizvodi mobilne uređaje za pročišćavanje vode, a trenutačno nema dovoljno kapaciteta zadovoljiti potražnju za separatore otpadne vode. Do sada je ta tvrtka opremila separatorima cijeli autoput od Goričana do Splita, opremit će i koridor 5C, a autoceste u Mađarskoj također imaju njihove separatore. “Zapravo, moja najveća opsesija je zaštita vode. Vode su starije od čovjeka i one su život, a nadam se da će čista voda postati hrvatska nafta”, kaže Horvat negodujući što se hrvatske firme žale na probleme u poslovanju. “Evo, INA tvrdi da ima previše ljudi. Nemaju oni previše ljudi, nego premalo razvojnih programa. Sposobni ljudi kakve oni imaju nikad nisu problem. Zašto ne naprave točionicu pitke vode pa neka je šalju Arapima. Da ne kupuju naftu za keš nego da je plaćaju u robi, iskorijenila bi se silna korupcija.” Đuro Horvat nedavno je poslovno boravio u Dubaiju, a uskoro će se vratiti tamo. “Njima Talijani prodaju nekakvo smeće od svoje vode. A mi smo jedina zemlja gdje se ceste peru pitkom vodom.” U Dubaiju se zanimaju za Tehnixove uređaje za recikliranje vode, u kojima se otpadna voda pročišćava. Ona se ne može piti ali se može koristiti za zalijevanje biljaka, što je uobičajeno u Izraelu.

Horvat kaže da je Tehnix puno učinio i na području komunalne ekologije. “Prodajemo komunalne uređaje u Njemačkoj i Austriji, a nedavno smo ugovor od pola milijuna eura za press kontejnere potpisali i sa Luksemburgom. Nijedna tvrtka u Europi nema tako velik asortiman za zbrinjavanje komunalnog otpada i asortiman za zaštitu voda.”
Jedan od svojih izuma, mobilne naftne pumpe, prodao je u Rusiju. “To je nevjerojatno, u toj zemlji naftne pumpe su valjda svakih 100 kilometara. Ljudi s kantama hodaju u drugo selo kada im nestane nafte. Zato su ih naše pumpe oduševile, ne možemo ih dovoljno izraditi.” Uspio je ostvariti izvoz čak i u Kinu, gdje je prodao specijalne podnice promjera 3 metra koje se vare na krajeve tankova.

Iako je sada tvrtka u velikoj ekspanziji, njezin početak je bio vrlo skroman. Đuro Horvat radio je u lokalnom pogonu tvrtke Rade Končar u Donjem Kraljevcu, nedaleko Čakovca s još 700 ljudi iz regije. “Kada sam bio mlad, nisam želio biti direktor tvrtke. U socijalizmu su direktori lako stradali, a nisu se bavili znanošću nego filozofiranjem. Ja sam volio strojarstvo, to mi je i danas opsesija.” Naknadno je završio i ekonomski fakultet u Varaždinu, a diplomirao je u 40-oj godini i to na temu funkcije marketinga u tržišnom poslovanju. Kao djelatnik Končara bio je dvaput na specijalizaciji u njemačkom Siemensu sredinom osamdesetih godina. “Tamo sam naučio da je u posao potrebno unijeti socijalni pristup. Samo tako ljudi daju sve što mogu.” Horvat je s Končarom putovao od Australije, Amerike, do Rusije i Njemačke jer je bio na glasu kao sposoban inovator. “Uvijek sam vjerovao da te Švabe nisu ništa pametniji od nas, samo su organizirani. Sve što sam vidio kod njih meni je bilo izazov da napravim još bolje.” Prije 14 godina, 1991., odlučio je osnovati vlastitu tvrtku. U sobi je projektirao, a u garaži gradio svoje strojeve. “Nisam ništa stekao u pretvorbi, sve sam stekao svojim radom. Prva stvar koju sam konstruirao nakon pokretanja Tehnixa bila je posuda za sakupljanje otpadnog motornog ulja. Svaka litra takvog ulja zagadi milijun litara pitke vode”, kaže Horvat, objašnjavajući da je uređaj sam sastavio u svojoj garaži, te dobio sve certifikate. “Ne možete ni zamisliti kako sam ponosan što se danas u RH prikupi 80 posto otpadnog ulja, a Tehnix je proizveo 15.000 takvih specijalnih posuda.”

U vođenju posla nakon završetka školovanja pridružili su mu se sinovi Željko i Dubravko, ali Đuro Horvat tvrdi da na poslu ne pravi razliku između njih i ostalih ljudi u menadžmentu. “Danas je brand Tehnix postao vrjedniji od samog pogona. To su mi potvrdili i procjenitelji iz banke. To je sada međunarodno zaštićeno ime i jako vrijedan brand.”
Prosjek plaće u Tehnixu u posljednjem kvartalu prošle godine je veći od 5 tisuća kuna, a iduće će godine tvrtka zaposliti još pedesetak ljudi. “Ali to nije sve jer mi poslujemo po takozvanom ‘švicarskom modelu’ pa uvijek imamo jednog kooperanta na svaka dva zaposlena.” Zanimljivo je da Horvat svoju tvrtku nije odlučio prebaciti u obližnju varaždinsku Slobodnu zonu. “Mi ovdje imamo stručnu radnu snagu i mogućnost širenja. Ljudi su mi najvrjedniji, a ovdje sam imao dovoljno stručnjaka. Ovakvu tvornicu ne bism mogli napraviti u bilo kojem gradu jer je teško naći ovakvu strukturu ljudi.

Prilikom prošlogodišnjeg posjeta predsjednika Mesića Mađarskoj Horvat je bio u gospodarskoj delegaciji koja je tražila partnere za posao. “Birali smo između 12 tvrtki, gledali smo lokacije i ljude. Sreća je kad dođeš u poziciju da možeš birati.” Tako je najnovija investicija Horvatove tvrtke otvaranje tvornice Tehnix u Mađarskoj. Taj potez uslijedio je jer će u Mađarsku kroz sljedećih 5 godina iz europskih fondova doći 700 milijuna eura za ekologiju.
“Mi preuzimamo vodeću ulogu na mađarskom tržištu od 10 milijuna ljudi. Tamo smo išli na partnerstvo s jednom lokalnom tvrtkom i to s udjelom 50:50. Ali smo sklopili društveni ugovor koji nam u nadzornom odboru daje 5 ljudi a njima tri. Preko te tvrtke otvorit će nam se veliko tržište Europske unije pa kao Tehnix Mađarska možemo konkurirati Nijemcima i Austrijancima.

Mađarski partneri su dali prostor a Zagorci su donijeli tehnologiju, opremu i znanje. “Mi njima prodajemo know-how. Obučavamo ljude, pa smo ovdje doveli tamošnje radnike i menadžere jer ih tamo nitko nije mogao dovoljno kvalitetno obučiti.” Do Božića su u Mađarskoj zaposlili 12 ljudi, uskoro će ih biti 20 a do kraja godine oko 35. “Na koncu ćemo tamo imati pedesetak ljudi, a uključujući kooperante i oko 80. Oni će tamo raditi tridesetak posto opreme za mađarsko tržište, a ostalo ćemo mi slagati u Hrvatskoj.”

Naime, poslovna filozofija Đure Horvata je takva da nikad neće dati ključne tehnologije da se proizvode izvan glavne tvornice u Hrvatskoj. “Oni će dobiti stroj, projekt i obuku. Ključne dijelove ćemo izvoziti pa će ih tamo samo sklopiti. Tako rade i Nijemci ali i svi ostali koji paze na svoju tehnologiju. To je pristup koji hrvatske tvrtke, vlasnici naprednih tehnologija, najčešće ne koriste. “Ako samo prodaš tehnologiju, napravio si glupost jer tržište je ono što je stvarno bitno. Svaka država nastoji sačuvati tržište, a naša često to nije učinila. Ako strancima prepustimo tržište, naša djeca bit će obični najamni radnici. Svi ostali se dobro brinu za sebe. Kad izvozim nešto u Italiju, moram dobiti nekakve njihove izmišljene certifikate iako je moj proizvod puno kvalitetniji od njihovih a imam i sve europske certifikate. Nije mi po volji što oni, ali i Kinezi, Amerikanci i Nijemci mogu u Hrvatsku izvesti sve što naprave bez obzira na kvalitetu.

Đuro Horvat kaže da nije stranački aktivan, ali ističe da je njegova stranka SDP. “Smatram da treba glasati za poštene ljude bez obzira na stranku.” Budući da je jedan od najjačih gospodarstvenika u regiji, nekoliko je puta imao priliku razgovarati s predsjednikom Mesićem. “Rekao sam mu, predsjedniče, vratite Tita u Kumrovec! Pa on je naš Zagorec, kao i Tuđman, dajte da ih sahranimo kako treba. U Beogradu mu je grob zapušten, ljudi mu pišaju po grobu!” Horvat smatra da bi grobnica u Kumrovcu pomogla zagorskom gospodarstvu. “Sigurno će milijun turista proći kroz Kumrovec, Zagreb i Mariju Bistricu. U Francuskoj na Napoleonu zarađuju stotine milijuna dolara, pa neka i Zagorci prave kipove, suvenire, neka zarade na Titu! Umjesto da kopaju zemlju neka prave suvenire. Doći će turisti, svatko će htjeti barem jedan kamenčić odnijeti kući.”

Horvat je 1991. uzeo tjedan dana neplaćenog dopusta u Končaru i organizirao oslobađanje svih karaula JNA u Međimurju. “Sa 200 lovaca za četiri dana smo zauzeli sve karaule i tu djecu koja su bila tamo smo poslali kućama bez da je itko ispalio metka ili zadobio ozljedu. Svaki čovjek ima svoju majku i najlakše je nekoga ustrijeliti, zato sam svima rekao da to moramo napraviti mirno.” Kad se nakon tjedan dana vratio na posao, umalo je dobio otkaz, što ga je jako naljutilo. “Tada sam odlučio da ću osnovati svoju firmu i da će ljudi u njoj uživati radeći.”