Goran Ivanišević i Novak Đoković koncem prošlog mjeseca raskinuli su uspješnu suradnju.

Srpski tenisač, najbolji na svijetu, i legenda hrvatskog tenisa surađivali su od ljeta 2019. godine. Đoković je nedavno rekao da je profesionalni odnos raskinut jer je došlo do zasićenja, a svoje misli o Đokoviću i o razlozima prekida suradnje sad je rekao i Ivanišević u intervjuu za Sport Klub.

Ivanišević je istaknuo da je trenirati Đokovića bilo i turbulentno i uzbudljivo. “Ne turbulentno u smislu problema, već zbog svega ostaloga. On je institucija, on je najveći tenisač svih vremena i jedan od najvećih sportaša svih vremena. Zahvalan sam mu do kraja života na prilici. Iskoristio sam je, rezultati su tu, crno na bijelom”, rekao je i dodao da je to bilo prekrasnih pet godina.

Upitan o razlozima rastanka, Ivanišević je odgovorio: “Čitao sam puno toga, nitko nije pogodio. Nema ga. Zasićenje. Teških pet godina. Ljudi zaboravljaju koronavirus, to da je bio označen kao svjetski negativac broj 1 zbog necijepljenja. Stalno smo bili u međukoraku, igra, ne igra. Pa se javi neki ministar. Da ne spominjem Australiju. Došlo je do zasićenja, zamor materijala. I auto svako malo ide na tehnički pa ga popraviš. On se umorio od mene, ja od njega. Kad sve zbrojimo napravili smo veliku stvar.”

Istaknuo je da je to počeo osjećati prošle godine u Americi. “Teško mi je pao onaj Wimbledon, Alcaraz. Bio je bolji, ali teško mi je palo. Pa onda odlazak u Ameriku, tu sam osjetio da je kraj blizu”, otkrio je.

Đoković je često vikao na svoj stručni stožer. “Pola toga nisam čuo, stadionu su veliki. On nikad nije dolazio do nas, derao se s dvadesetak metara. Primjer, izgubio je servis u meču u kojem je dobro servirao. Viče: “Što mi je sa servisom”. Ne mogu ja njemu vikati: “Ništa, problem je s forhendom.” I dok bih ja to trebao vikati, problem je s reternom. Ja imam najtanji glas, zato se mene nije čulo. Bit je bilo da dobije meč. Mora se reagirati u tri sekunde. Stres je”, dodao je i istaknuo da ga to nije smetalo.

Joly Victor/ABACA / Abaca Press / Profimedia

Ivanišević je poručio da nikad neće reći što su pričali na rastanku. “Drago mi je što sam išao u Ameriku. Izgubio je polufinale Australian Opena i pričalo se o tragediji. Pa nije izgubio u prvom kolu, nije to bila tragedija, a on nije bio svoj u tom meču. A protiv Jannika Sinnera moraš biti 100 posto. Cijela Australija je bila troplo-hladna. Bolji je od mnogih i kad igra na jednoj nozi, ali protiv Sinnera, Alcaraza i takvih, moraš se pojaviti. Ako se pojavi Novak A, dobro je. Ako se pojavi Novak B, onda si u problemu. Bilo je opušteno u Americi. Tko ga može kriviti? Osvojio je sve na svijetu. Nije se lako motivirati. Lako za Grand Slamove, ali za druge turnire… Treba snage, motiva, želje, volje. A on bi htio i obitelj. Kad smo sjeli dan nakon poraza, drago mi je da smo to napravili. Nakon tih pet godina koje smo prošli, to je jedini ispravni način. Preko poruka to ne bi bilo u redu”, poručio je.

Istaknuo je i da mu je bilo važno Đokoviću reći neke stvari. “Kako se ja osjećam, kako se on osjeća. Puno smo prošli zajedno. Kad se ugase kamere, kad je on Novak Đoković, a to nije lako jer svi nešto žele i traže, on je dobar čovjek. To je najvažnije. Bio sam spreman poginuti za njega, ako treba. Nije bilo lako biti njegov trener. Gledali su nas kao negativce. Bilo je bezobraznih. Rekao sam mu ako treba da ćemo u rat protiv svih. Ponosan sam što sam bio uz njega u najtežim trenucima”, naglasio je.

Kazao je Ivanišević i da Novaku ne treba trener. “Balkanca može voditi samo trener s ovih prostora. Čuo sam se sa Zikijem, pričali smo. Mislim da je trenutačno on perfektan izbor. Neće Novak naučiti sad nešto novo, on sve zna. Ali možda pristup bude drugačiji, možda on to osvježi”, smatra.

Ivanišević je rekao da se i sam malo promijenio u suradnji s Đokovićem. “Pričali smo o tome, rekao sam mu da zna tko sam i što od mene može dobiti. Uvijek se vraćamo na pitanje kad je pravi trenutak za raskid suradnje. Pravi je trenutak onda kad se to dogodi. Dobio sam veliko iskustvo, sad bilo koga mogu trenirati. Sve dalje će mi biti poput kroasana, soka od naranče i ležaljke. Nije lako trenirati Novaka, zahtjevno je, ali kad vidiš rezultate onda osjetiš ponos. I puno toga naučiš”, rekao je.

Joly Victor/ABACA / Abaca Press / Profimedia

Istaknuo je i koji su mu najbolniji trenuci zajedničke suradnje: “Naših pet godina se ni sa čime ne može usporediti. Imao sam i sreće i nesreće. Odmah je krenulo ono s ramenom, onda se zaključao svijet, Australian Open, Amerika… Onda US Open 2020. i Wimbledon 2023., to su najbolniji trenuci. Dogodila se ona nesreća kad je pogodio onu ženu. Šok. Ona se prepala. Srećom ništa nije bilo, ali je tražila pomoć i to je bila automatska diskvalifikacija. Odmah sam znao da idemo kući. To je bio nesretan slučaj. Da je tri dana stajala mirno, ne bi ju pogodio”.

Prisjetio se i dana u Australiji, kad je necijepljeni Đoković morao napustiti turnir i državu za vrijeme pandemije koronavirusa: “Onih 4-5 dana kad su ga pustili, to je bilo strašno. Helikopteri iznad nas. Izašli smo iz kuće nešto kupiti, trče za nama, snimaju nas mobitelima. Kao da smo najgori gubavci. Nismo znali idemo li kući ili ne i tako svaki dan. Neki su možda bili na njegovoj strani, ali nitko to nije smio izgovoriti. Da je moj kolega u problemu, ako te volim i ako sam na tvojoj strani, ja ću te podržati. Neki su me razočarali, ali znate li kako je njemu bilo? Baš je bilo… Zato smo rekli, tu smo za tebe, idemo protiv cijelog svijeta. Znaš da ne možemo dobiti taj rat, korporacije su to, ali idemo. Ponosan sam na to. Onda je došla nagrada te 2023., ne znam je li to netko gore vidio, u kojoj je osvojio sve što se moglo. Osim Wimbledona.”

Koliki psiholog morate biti da Novak bude u stanju u kakvom je? “Veliki. Mogao bih ja i neku diplomu iz psihologije dobiti. Prošle godine vidjelo se u Australiji da mu je pao kamen sa srca. Hitchcock to ne bi mogao izrežirati. Kad gledaš njegov tenis, uvjerljivo najbolji je igrao prošle godine u Australilji. Nije trenirao na dane u kojima nije igrao, zagrijavanja su bila kakvo koje. Najbolje se osjećao u finalu, a tada je najgore igrao. Mislim, najgore. Najlošiji meč. Ta Australija mi je posebna. Bilo je wow u svakom pogledu”, odgovorio je Ivanišević.

Što je najteže kad si Novak Đoković? “Ime i prezime. Svi misle da ti imaju pravo nešto reći. Koliko god to meni išlo na neku stvar, on je imao živaca i strpljenja. Nevjerojatno je koliko je donirao, koliko je pomogao ljudima, on je drugačiji. Ima puno ljudi, netko ga voli, netko ne, netko ga obožava. Puno je napravio za tenis, za ljude. Da mu je lako, nije mu lako”, istaknuo je.