Bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji Božo Kovačević komentirao je aktualnosti oko rata u Ukrajini.

“U Ukrajini je grozno i postaje sve groznije. U Rusiji na unutarnjepolitičkom planu isto postaje sve groznije, ali to ne utječe na Putina da promjeni svoju odluku. Čini se da što više uviđa da se prvobitni plan ne ostvaruje, sve više inzistira na osveti. Čini mi se da je na djelu frustracija i da on sve manje donosi racionalne oduke, a da se sve više vodi za negativnim emcocijama, a najgora od njih je mržnja prema Ukrajini i predsjedniku Zelenskom”, rekao je Kovačević za N1 televiziju.

“Širenje NATO-a predstavlja sigurnosnu prijetnju”

“Može se posredno zaključiti temeljem obrazloženja invazije i broja i rasporeda vojnih snaga. Moglo se zaključiti da Rusija vjeruje da može brzo ostvariti pobjedu i smijeniti vlast u Ukrajini. Rusi su očekivali da će ruska vojska biti objeručke prihvaćena u Ukrajini i zato i nisu rasporedili onoliko vojnika koliko bi trebalo za invaziju na takvu zemlju. Riječ je o velikoj strateškoj greški.

U trenutku kada je Rusija na diplomatskom planu postigla ono što nije u posljednjih 20 godina, u tom trenutku Putin donosi odluku o invaziji. Rusija je željela da se uvaži njihova zabrinutost zbog širenja NATO pakta na istok, SAD je napokon pristao pričati o tome, obnovljeni su kontakti s NATO savezom i NATO je iskazao spremnost da razgovara u okviru Vijeća za suradnju i na dnevni red sjednica stavljena su pitanja na kojima je Rusija inzistirala. Otvorena je mogućnost da Rusija diplomatskim putem postigne neke od ciljeva. Umjesto da u trenutku kada su stvorene povoljne okolnosti za diplomatski napredak, Putin se odlučio na korak kojim je anulirao sve dotadašnje napretke, a moguća posljedica invazije su ozbiljni unutrašnji nemiri i ugrožavanje sadašnjeg poretka”.

Rekao i kako ne zna pokušavala li Moskva preko Ukrajine ući u ostatak Europe, ali da je jasno iz Putinove perspektive da on ratuje s Amerikom uništavajući Ukrajinu i Ukrajince. Osvrnuo se i na pobjedu Volodimira Zelenskog na izborima:

“Jasno je da širenje NATO pakta čini sigurnosnu prijetnju i gotovo neovisno o tome tko je na vlasti u Rusiji, oružje na granici Rusije bilo bi smatrano prijetnjom. Uz to pobjeda potpunog outsidera u Ukrajini bio je alarm za Moskvu da bi se to moglo i kod njih dogoditi.

Netko tko nije dio političkog establišmenta odlučio se kandidirati i pobijedio je. Iz perspektive Kremlja svatko tko nije produkt Kremlja, a pokušava se baviti politikom je opasni outsider i treba ga u početku onemogućiti. Unatoč nedostacima vlasti u Ukrajini, tamo je korupcija gotovo endemska i velik je utjecaj oligarha, unatoč problemima države, Zelenski je pokazao da na izborima može pobijediti netko tko nije unaprijed formirani problem oligarha”, objašnjava.

O otporu Ukrajine

“Činjenica da dosad Ukrajina nije pala već je svojevrsno čudo i pokazalo se da je Ukrajina spremna za obranu. Pokazalo se da su Ukrajinci spremni braniti svoju zemlju. Mi nemamo dovoljno podataka o tome što se događa na bojišnicama, no kod Donbasa je naredovanje Rusa zaustavljeno. Blizu Donecka i Luhanska su uspostavljene fronte i tamo je najveća koncentracija ukrajinske vojske. Temeljem izava predsjednika Zelenskog moglo bi se zaključiti da je Ukrajina u ozbiljnim neprilikama, ja se nadam da će ta silna pomoć omogućiti ukrajinskoj vojsci i građanima da se odupru.

Kakav god bude ishod operacija na terenu, jasno je da će Ukrajina biti uništena i to je glavni cilj. Isto tako jasno je da Rusija ne može trajno okupirati Ukrajinu. To bi značilo da se Rusija ubrzano dovodi u situaciju u kojoj je bio SSSR prije raspada. Rusija je već sad na rubu i to bi moglo rezultirati kolapsom ruske ekonomije. Nadam se da će se Ukrajina i dalje odupirati i da će joj zapad aktivnije pomoći. Meni je jasan strah od trećeg svjetskog rata, ali Amerika je Zelenskog nagovarala da ne provede Minsk 2, a sada govore da se treba sama braniti”, veli.

Što se pomoći tiče, kaže kako Ukrajini treba poslati što traže, recimo, sredstva protuzračne obrane. Govorio je i o pregovorima,

“Ključna je bila smjena vlasti, kapitulacija vojske i onda pregovori s marionetskim predstavnicima vlasti koje bi Rusija postavila. Ali kako se to nije ostavrilo Rusija je pristala na pregovore, ali ja mislim da Putin svojim pravim sugovornikom smatra Bidena, a meni se čini da je Biden odlučio da rat u ukrajini dovede Putina do kapitulacije. Predsjednik Biden je Putina već proglasio ratnim zločincem, ako to napravite onda s njim nećete pregovarati”.

Rekao je i kako je Lavrov izjavom, da Rusija nije napala Ukrajinu i nikada neće napasti nikgo drugog, devlavirao vlastiti ugled.

“Pregovori bi mogli donijeti ono što je Rusija tražila prije rata i što je gotovo imala u rukama zahvaljujući sporazumu Minsk2. Da je Amerika napravila pritisak na Zelenskog da pristane na provedbu Minska2, možda ne bi došlo do invazije. Ali invazija je isključivo Putinova odluka i Putinova krivica”, kaže.

O budućnosti Putina

“Pitanje je mogu li građani Ruske Federacije zaustaviti Putina. Velika većina njih mu je dosad davala podršku, no to je redovito posljedica činjenice da su Rusi od 2000. nadalje svake godine živjeli sve bolje. Sankcije 2015. zbog aneksije Krima su ih otrijeznile malo pa je ta podrška pala niže”, veli i dodaje postoji li netko na poziciji tko bi mogao svrgnuti Putina:

“U tom krugu ljudi koji sjede u Vijeću nacionalne sigurnosti očito nema nekoga tko bi se Putinu usudio suprotstaviti ili mu čak dati dobronamjeran savjet. Kakvo je stanje u šire definiranim krugovima, teško je reći. Istina je da prave opozicije nema. Istina je i da povijesne analogije nisu najbolji temelj za predviđanja onog što bi se moglo dogoditi u budućnoati, no kada je riječ o RF-u pada mi situacija iz 1917. godine na pamet.

Da ste tada nekog pitali tko će krajem godine biti na vlasti, rekli bi car, nakon revolucije u veljači prognoze su bile da bi na vlasti mogli biti konzervatici ili socijaldemokrati, nitko nije spominjao boljševike koji su tad došli na vlast. Mislim da je slično danas, opozicija nema mogućnost legalnog djelovanja, ali to ne znači da ne postoje opozicijski političari. Ni scenarij nove ruske revolucije nije isključen”.

Na što ukazuje Putinov spektakl na stadionu Lužnjiki?

“Mislim da to ukazuje na lomove vlasti, ukazuje na svijest o tome da podrška režimu pada pa je režim organizirao predstavu. Tu se pokazuje da se način na koji ruska nomenklatura vlasti zamišlja budućnost razlikuje od onog kako možemo pretpostaviti da većina Rusa zamišlja budućnost. Putin je u prva dva mandata život Rusa učinio boljim, sada se otvara perspektiva da će budućim naraštajima život biti lošiji.

Oni koji su rođeni 80-ih i 90-ih ne pamte strahovladu SSSR-a, oni nemaju u gene usađen strah od vlasti, oni će se protiv vlasti koja im život čini lošijim, pobuniti. Koliko će uspješna biti pobuna to ćemo vidjeti. Vidimo da jača represija, ali isto tako jača volja građana da se suprotstave, zasad mirno”, kaže Kovačevć.

Dodao je i kako je bila greška što nije bilo gotovo nikakve reakcije na aneksiju Krima, ali i da je greška učinjena još kada je Rusija predložila diplomatsko rješenje za probleme u Ukrajini za vrijeme Janukoviča, a Amerika je to odbila.

O svrstavanju Srbije

“Srbija je sada na sto muka. Treba se sjetiti da je Srbija u UN-u glasala za prihvaćanje rezolucije kojom se osuđuje ruska invazija, isto tako dosad nije donijela nikakve sankcije. Čini mi se da treba pričekati rezultate izbora, mislim da će Vučić tada, ako pobjedi, promijeniti ploču. Mislim da neće potpuno okrenuti leđa Rusiji, ali da će se približiti Europi. Što Rusija može ponuditi Vučiću? Tako treba razmišljati. Već sad je jasno da je izravna financijska pomoć EU Srbiji znatno veća nego one Kine i Rusije zajedno”.

Rekao je i kako će posljedice ovog rata biti katastrofalne za Rusiju. Istaknuo je i kako su problemi s prelaskom granice koji su imali studenti koji nisu iz Europe, a pokušavali su napustiti Ukrajinu, pokazali rasizam u Europi.

O mogućem Trećem svjetskom ratu

“Da, on je na neki način već počeo, ali nadam se da se neće razviti u pravi Treći svjetski rat. Ja ovo smatram pokušajem Rusije za stvaranjem pregovaračke pozicije koja će omogućiti otpočinjanje drugog Hladnog rata u Europi u kojem će Rusija i Amerika odlučivati o sigurnosnim pitanjima Europe”, zaključuje.