Nacional je koncem proteklog tjedna na uvid dobio dokumentaciju koju bivši šef Janafa Dragan Kovačević planira koristiti kako bi se obranio od optužbi u drugom kraku istoimene afere u kojem ga Uskok tereti da je primio mito kako bi tvrtki Cefis svog prijatelja Ivana Širića omogućio da za Janaf tijekom osam godina odradi poslove vrijedne 23 milijuna kuna.

U tom kraku afere Uskok sumnja na to da je Širić Kovačeviću kupio dva stana i automobil za kćer te platio najam vozila za sina, nakon što mu je ovaj osigurao spomenute unosne poslove na održavanju informacijskih sustava u Janafu. Nedugo nakon drugog uhićenja Kovačević je isprva potvrdio svoje dugogodišnje prijateljstvo sa Širićem. Priznao je i da su svojedobno bili poslovni partneri, no uvjeravao je istražitelje da posljednjih desetak godina nisu ni na koji način poslovno vezani. Negirao je da je on stvarni vlasnik stanova u Ban Centru i Sunčanom Žnjanu koje je kupila Širićeva firma Cefis. Širić je nakon uhićenja negirao da je stanove kupio Kovačeviću kao mito za poslove s Janafom jer je, kako je naveo, te ugovore dobio pošteno i posao je odrađen na obostrano zadovoljstvo.

Kovačević se potom u teškom stanju prvih dana nakon drugog pritvaranja slomio i htio priznati djela za koja ga terete, ali se na koncu ipak pribrao i odlučio aktivno braniti. Nacional je doznao kako to planira učiniti.

Kovačević prvo planira pobiti tezu da je on odgovoran za to što su u Planove investicija Janafa uvršteni poslovi „Sistemska analiza informatičko-poslovnih procesa faza 1 i 2“, „Izrada osnovnog dijela sustava za poslovno izvješćivanje na platformi SharePoint 2013“, „Nadogradnja i proširenje postojećeg sustava za poslovno izvješćivanje na platformi SharePoint 2013“, „Podrška i konzultacija za uvođenje Document management sustava“, „Proširenje i razvoj postojećeg sustava za arhivu DocuWare, upravljanje dokumentima i sistemsku integraciju“, „Razvoj i implementacija druge faze projekta DocuWare“ i „Digitalizacija procesa nabave te likvidacije računa i održavanje postojećeg sustava DocuWare“ te da je zatim suprotno Pravilniku o postupku nabave roba, usluga i ustupanju radova Janafa odobrio pokretanje nabave i realizacije spomenutih projekata. To su, naime, projekti koje je za Janaf izvela tvrtka Cefis Kovačevićeva prijatelja Ivana Širića, a njihovo uvrštavanje u investicijski plan preduvjet je da oni uopće uđu u proces realizacije.

Kovačević i njegovi branitelji tijekom postupka upozorit će da investicijske planove u Janafu Kovačević kao predsjednik uprave nije donosio samostalno niti je na njih imao presudan utjecaj.

Njegovi branitelji istaknut će kako investicijski plan u Janafu na prijedlog većine glasova tročlane uprave donosi nadzorni odbor pa stoga smatraju da je za uvrštavanje bilo kakvih projekata u Janafove investicijske planove deplasirano ekskluzivno odgovornim smatrati predsjednika uprave. Čak i da je Kovačević namjeravao neke projekte samostalno gurati u investicijske planove, on to nije mogao učiniti sam, tvrde njemu bliski izvori.

Uskok Kovačevića potom tereti da je odgovoran zato što je pokrenuo i proces nabave koji je trebalo provesti prije nego što su spomenuti projekti realizirani. Kovačevićevi odvjetnici planiraju istaknuti kako prema internom ustroju Janafa niti na taj postupak Kovačević nije mogao utjecati samovoljno ni samostalno. Njima blizak izvor navodi:

„Nabavu u Janafu prema internom ustroju odobrava direktor sektora za korisnike – investicija i informatike. Do Kovačevića odluka o pokretanju bilo kakvih projekata na završni potpis dolazi tek nakon što odluku potpiše pet do sedam niže rangiranih Janafovih zaposlenika i referenata. A tek potom slijedi ključni apsurdni dio navoda iz prijave protiv Kovačevića. Sumnjiči ga se za malverzacije povezane s nepoštivanjem javne nabave.

Postoji, međutim, jedan ozbiljan problem s tako postavljenim sumnjama. Janaf nije u sustavu javne nabave. A to znači da Kovačević ne može prekršiti taj sustav, nego sustave interne nabave, što je zona prekršaja, a ne kaznene prijave. To drugim riječima znači da je uprava praktički mogla sve nabavljati samostalno. Osim toga, Janaf je dioničarsko društvo koje kotira na burzi, koje nije korisnik proračunskih sredstava, pa ne može odgovarati za trošenje državnih sredstava, nego puni državni proračun. Ali ni tu nije kraj deplasiranim navodima iz kaznene prijave.“

Kovačeviću bliski izvori navode kako će on tijekom iznošenja svoje obrane iznijeti i neke notorne činjenice – da je država tek otprilike petpostotni suvlasnik Janafa, da on uopće nema status dužnosnika, da su ostali suvlasnici Janafa kao dioničkog društva razni fondovi i mali dioničari te da je osnovni cilj Janafa stvaranje profita i dobiti za dioničare.

Prema tvrdnjama istih izvora, u devetogodišnjem razdoblju od 2011. do 2020., koliko je Kovačević bio na čelu Janafa, prihod je povećan dva i pol puta, a dobit povećana pet i pol puta.

Kovačevićevi branitelji upozorit će na još nešto – na činjenicu da su sva revizorska izvješća Janafova poslovanja donesena bez zamjerki. Njima bliski izvori o tomu kažu:

„Gdje je odgovornost revizora ako su postojale ikakve nepravilnosti u procesima zbog kojih sada terete Kovačevića? Osim toga, skupština društva je svake godine upravi davala razrješnicu, što sugerira da su svoj posao obavljali zakonito. Na koncu, sve to što se Kovačeviću stavlja na teret nema nikakve veze s greškama u poslovanju.“

Kovačevića istražitelji Uskoka nadalje terete da je od rujna 2018. do svibnja 2020. najprije s Edom Seifriedom, direktorom tvrtke M.G.S. grupa, dogovorio da će poduzeti sve potrebne radnje da njegovoj tvrtki i partnerima osigura dodjelu nabave dva specijalna vatrogasna vozila s artikuliranom rukom vrijedne 15,5 milijuna kuna, ali pod uvjetom da oni kao podizvođača u okviru isporuke angažiraju Širićev Cefis, te da mu se na to ime isplati 4,126 milijuna kuna.

Kovačević je već u ranoj fazi ovog postupka izjavio da Seifrieda nikada u životu nije vidio ni čuo, niti s njim razgovarao. To je isto na sudu prilikom pritvaranja izjavio i Seifried. Zato Kovačevićevi branitelji vjeruju da za taj dio prijave istražitelji nemaju niti mogu imati ikakve relevantne dokaze. Osim toga, branitelji Dragana Kovačevića zatražit će da se provede informatičko vještačenje kako bi se provjerilo imaju li oni uopće razmijenjene brojeve telefona, jesu li izravno ili preko posrednika ikada razmijenili bilo kakve poruke, ili na bilo koji drugi način komunicirali.

Kovačevićev braniteljski tim u nevjerici je čitao dio spisa u kojem su istražitelji izrijekom naveli sljedeće:

„…dok je Ivan Širić ispred društva Cefis kao protuuslugu platio kupoprodajnu cijenu za Vaše nekretnine i pokretnine i to stan u Zagrebu na adresi Augusta Cesarca 10… te garažno mjesto na adresi Augusta Cesarca 4, zatim stan u Splitu na adresi Put Žnjana 14/D s pripadajućim garažnim mjestom, vozilo Alfa Romeo Giulietta… te višegodišnji najam osobnog vozila Lexus NX300h sveukupne vrijednosti 2.809.210 kuna.“

Nacional je na uvid dobio dokumente koji pokazuju da je garsonijera veličine 41 m2 u Cesarčevoj 10 u luksuznom Ban Centru u samom središtu Zagreba u gruntovnom vlasništvu tvrtke Cefis te je kao takva zabilježena i u imovini te tvrtke. Izvor blizak Kovačeviću o tomu kaže:

„Sve s popisa tih nekretnina i pokretnina je blokirano. Tu su prekršeni temeljni postulati pravne države. Dokumenti demantiraju Uskok. Gdje je bilo kakav dokaz da je to Kovačevićevo vlasništvo? Čak i ako bi sam Širić kao vlasnik Cefisa stanove htio iz vlasništva tvrtke prepisati na sebe osobno, morao bi tvrtki platiti adekvatnu tržišnu cijenu. Inače bi i to bilo kazneno djelo. Pa se postavlja temeljno pitanje – kako bi itko za bilo koga mogao izvući iz bilance spomenute nekretnine bez da budu plaćene?“

Nacional je na uvid dobio i dokument, ugovor o kupoprodaji, koji pokazuje i da je stan veličine 52 m2 u Splitu za koji Uskok tvrdi da je Kovačevićev, u izvanknjižnom vlasništvu Cefisa te da je plaćen 149.020 eura.

Kovačeviću bliski izvori navode kako je i prodavatelj već potvrdio da je potpisao taj ugovor, da je uoči kupoprodaje razgovarao isključivo sa Širićem te da je on, a ne Kovačević, vlasnik te nekretnine.

Kovačević je ispričao kako je nesporno da se on više od dvadeset godina poznaje sa Širićem, kako mu je pomagao i kod kupovine i kod uređenja tih nekretnina, da je čak nekoliko puta koristio te Širićeve nekretnine i parkirao aute u garaži, ali da je sve to u granicama uobičajenog prijateljskog odnosa te da to ne dokazuje niti može dokazivati njegovo vlasništvo nad tim nekretninama. Slično će Kovačević tvrditi i kada je u pitanju automobil čije mu vlasništvo Uskok pripisuje. Jer primopredajni zapisnik od 22. srpnja 2020. potvrđuje da je sporni automobil marke Alfa Romeo preuzeo ovlašteni predstavnik Cefisa, a ne Kovačević. Osim toga, Kovačevićevi branitelji priložit će i porezno rješenje iz koga se vidi da je Cefis bio dužan platiti porez na cestovna motorna vozila za sporni Alfa Romeo. Postoji još dokumenata koje Kovačevićevi branitelji planiraju iskoristiti kako bi ga pokušali obraniti i vjeruju da će u tomu imati uspjeha. Jedan od njih je ugovor o najmu između Kovačevićeve kćeri i Cefisa kojim je regulirano korištenje tog automobila za njegovu kćer. Nakon prvih nekoliko dana, kada je zbog drugog pritvaranja bio izuzetno deprimiran, Kovačević se također planira izuzetno aktivno braniti. Štoviše, sve je uvjereniji da je žrtva sustavnog iživljavanja, ali da cijela afera ima i skrivenu političku pozadinu.