Vedran Korušić, predsjednik Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske i savjetodavni terapeut, govori o porastu anksioznih stanja i depresivnih epizoda među Zagrepčanima, izazvanom pandemijom, potresima i ratom u Ukrajini

Mentalno zdravlje zanemarena je tema u našem društvu. Dok se u ovim kriznim vremenima najviše govori o ekonomskim posljedicama, i dalje mnogi tiho pate sa svojim strahovima i anksioznostima koje ovo razdoblje nosi sa sobom. Predsjednik Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske i savjetodavni terapeut Vedran Korušić kaže da se povećala potražnja za psihoterapijom. „Drastično se povećala potreba za psihoterapijom i stručnjacima za mentalno zdravlje. Znam po tome koliko radim i koliko moji kolege rade. Ljudi se javljaju, ali ih često ne mogu nikome preporučiti jer je većina mojih kolega zauzeta. Najviše se bilježi porast anksioznih stanja i depresivnih epizoda, što je razumljivo s obzirom na sve što se događa.“

Iako je pandemija koronavirusa u jeku trenutnih zbivanja pala u drugi plan, Vedran Korušić misli da će njene posljedice još dugo trajati. „Mi ćemo posljedice koronavirusa, barem što se tiče mentalnog zdravlja, vidjeti u godinama koje dolaze. Neće nestati kad se mjere ukinu. Rat u Ukrajini je samo nastavak postojećeg stresa. Mi smo bića navike, a kada nam izvana nešto poremeti naviku, to stvara određenu količinu stresa. Neki od nas su otporniji, ali mislim da nitko nije otpor na rat i pandemiju. To sve uzrokuje poteškoće u prilagodbi, jačaju strah, anksioznost i agresija. Možemo biti ljuti jer su nam neke stvari oduzete i jer smo u nemogućnosti živjeti svoj život. Ako ne znamo kako s tom energijom koju nosim u sebi, ona može prijeći u naše međuljudske odnose. Često se onda znamo naljutiti na nekoga. Uočen je porast obiteljskog nasilja.“

Korušić kaže da kao nacija imamo nisku emocionalnu pismenost i smatra da bi sustav trebao poraditi na tom problemu. „Ne znamo kako da se nosimo s problemima. Tijekom lockdowna primijećen je porast prodaje alkoholnih pića i uporaba psihoaktivnih supstanci. Nitko nas ne uči kako da se nosimo sa stresom. U školi nas ne uče kako da razvijemo otpornost, kako da se nosimo s emocijama i kako stres utječe na naš živčani sustav. Te su stvari izvan obrazovnog i zdravstvenog sustava. Tek u kriznim situacijama imamo potrebu da vidimo u čemu je problem. To su stvari koje trebaju biti dio našeg obrazovnog kurikuluma i svakodnevnih vještina. Samo je pitanje postoji li volja da takvim vještinama damo mjestu u odgoju.“

Korušić napominje da je svako iskustvo traume individualno, ali da primjećuje da osobe koje dolaze iz sredina posebno pogođenih ratom teže podnose trenutno stanje. Smatra da preleti aviona iznad gradova izazivaju nesigurnost i strah kod građana. „Osobe koje dolaze iz područja pogođenih ratom imaju traumatsku ostavštinu i najčešće manju otpornost. Činjenica da rat postoji i preletavanje MIG-ova izaziva veliku nelagodu. Nije mi bilo svejedno. Nekima koji su preživjeli direktnije iskustvo rata reakcija je bila još intenzivnija. Bilo je ljudi koje je osjećaj anksioznosti i sjećanje na rat preplavilo. Mi se možemo aktivirati, preplašiti ili smrznuti. To su tri načina koja u opasnim situacijama. Prelet podsjeća na rat i nikako nije naznaka sigurnosti.“

Uz sve nepogode koje su pogodile Zagreb, građane je uznemirio i pad drona koji je došao iz Ukrajine. Korušić misli da to ne ulijeva sigurnost javnosti. „Tu je bilo toliko stvari koje ne idu u prilog većoj sigurnosti. Bitno je da se jasno komunicira što se dogodilo. Konfuzija povećava stanje nesigurnosti. Mi moramo imati jasne činjenice i informacije. Druga stvar je potreba da sigurnost osiguramo utrkom u naoružanju.“

Zbog trenutne sigurnosne situacije bilo je odgođeno i testiranje sirena u Zagrebu. Korušić kaže da se takve stvari moraju jasno komunicirati u javnosti kako ne bi došlo do panike. „Ako se rade takve stvari, moraju se unaprijed komunicirati. Građani se moraju obavijestiti, i to više puta. Tako se smanjuje iznenadni šok. Mislim da je od početka pandemije i Stožer trebao uključiti stručnjake za mentalne zdravlje u svoj rad.“

Mnogi ne znaju kome se točno obratiti kada im zatreba pomoć. Među stručnjacima postoje psihijatri, psiholozi i psihoterapeuti, što može djelovati zbunjujuće. Korušić pojašnjava kome se i za koje probleme mogu ljudi javiti ako imaju poteškoća u svakodnevnom funkcioniranju. „Psihijatar može postaviti dijagnozu, prepisati lijekove ili uključiti psihoterapiju. Psihijatri često rade u medicinskim ustanovama, uspostavljaju medicinske dijagnoze i zaduženi su za liječenje pacijenata s različitim vrstama težih psihičkih tegoba. Psiholozi ne postavljaju medicinske dijagnoze i ne prepisuju lijekove, već se isključivo bave provođenjem psiholoških tretmana – razgovora, psihološkog testiranja, savjetovanja i psihološke selekcije. Psihoterapeut kroz psihoterapijski odnos pomaže osobi ukloniti, modificirati ili ublažiti intenzitet smetnji ili patnji te steći vještine i razviti funkcionalnije i primjerenije obrasce razmišljanja, doživljavanja i ponašanja, što rezultira osobnim razvojem i boljim svakodnevnim funkcioniranjem. Ako govorimo o hitnim stanjima, ljudi bi trebali nazvati hitnu ili se javiti na telefone koji su vezani za krizna stanja.“ Ako netko doživljava krizno stanje, onda može nazvati Centar za krizna stanja i prevenciju suicida koji djeluje unutar KBC-a Zagreb i koji radi 24 sata dnevno. Njihov broj je 01 2376 470.