Objavljeno u Nacionalu br. 634, 2008-01-07

ZA NASLJEDNIKA Benazir Bhutto formalno je u stranci postavljen njen sin Belawil, ali stvarnu vlast imat će njen suprug Ali Asif Zardari

Vodstvo Pakistanske narodne stranke pretposljednjeg dana 2007. održalo je sastanak na kojem je odlučilo tko će voditi stranku nakon ubojstva bivše premijerke Benazir Bhutto, te objavilo da će novi vođa stranke biti 19-godišnji Belawil Zardari, sin Benazir Bhutto i njenog supruga Asifa Alija Zardarija. No istodobno je donesena odluka da supredsjednik stranke bude i Asif Ali Zardari, štoviše, obznanjeno je da će on voditi stranku dok mladi Bilawal ne stasa i ne završi studij. Riječ je o kompromisu kojim se želi zamagliti stvari, pa se tako kao vođa stranke ističe mladić koji je već najavio da će boraviti u Engleskoj na studiju, pa sigurno neće stvarno voditi stranku. Tako je određeno stoga da se barem donekle prikrije činjenica da je Pakistansku narodnu stranku zapravo preuzeo Asif Ali Zardari, na glasu kao jedna od najkorumpiranijih osoba u zemlji, koji je zbog raznih optužbi proveo u zatvoru 11 godina. Danas je jedan od najbogatijih ljudi Pakistana, a bio je čovjek skromnog imetka kada se 1987. vjenčao s Benazir Bhutto. Oni se do tada gotovo i nisu poznavali, nego su vjenčanje dogovorile njihove obitelji.

Benazir Bhutto bila je u svojoj domovini cijenjena političarka, ali su joj najviše zamjerali brak. I za nju se tvrdilo da je sklona korupciji, pa je bila i sama pod raznim istragama. No u Pakistanu se posljednjih godina znalo da su si supružnici podijelili obiteljske zadatke, pa se ona pretežno bavila politikom, a Zardari ulazio u goleme poslove, mnoge dobivene upravo zbog toga što mu je supruga bila moćna političarka, te u dva navrata i premijerka. Zardari je mnogo napravio da se obitelj posljednjih godina enormno obogati, ali je istodobno on bio najslabija karika, jer kad su politički protivnici željeli energično pritisnuti Benazir Bhutto, uvijek su to činili napadajući je zbog korumpiranog supruga. Prva službena istraga protiv njega pokrenuta je 1990., kad je ona prvi put sišla s vlasti.

Ona je neprekidno nastojala da se njen suprug što manje eksponira u javnosti te kao svoju obitelj isticala one koji su joj bili u krvnom srodstvu, svojeg oca, braću, majku, jer joj je obitelj bila mučenička, a to je u Pakistanu donosilo političku korist. Mnogo joj je politički pomagalo to što je bila kći i nasljednica bivšeg premijera Zulfikara Alija Bhuttoa, smaknutog 1979. na vješalima nakon što ga je srušila vojna hunta. Dva njena brata, koja su također bila politički aktivna, ubijena su u nerazjašnjenim okolnostima. No popularnost joj je 90-ih počela padati zbog drugog dijela njene obitelji, zbog optužbi za korupciju, u prvom redu protiv njenog muža. Dok je ona bila na vlasti – od 1988. do 1990., potom od 1993. do 1996., njenom suprugu ništa konkretno nije prijetilo, jer je ona tada kontrolirala pravosuđe. No kad je na vlasti bio njen ljuti politički protivnik, premijer Nawaz Sharif, njen suprug bio je na udaru pravosuđa.

Prvi put je bio u zatvoru 1990., ubrzo nakon što je ona prvi put sišla s vlasti. Optužba protiv njega bila je vrlo teška. Posvađao se bio s nekim poslovnim partnerom koji mu nije želio nešto platiti. On mu je tada oko vrata zavezao bombu, te ga tako prisilio da ode u banku i podigne traženi novac. Zardari je tada tri godine bio u zatvoru, a pušten je nakon što je 1993. Pakistanska narodna stranka njegove supruge pobijedila na izborima. Sljedeće tri godine bio je na miru jer je njegova supruga bila na vlasti, čak je bio ministar financija u njenoj vladi, ali ubrzo nakon što je ona 1996. bila prisiljena na ostavku, a premijer postao Sharif, njen muž je uhićen zbog korupcije.

Tvrdilo se da je obavljao brojne prljave poslove dok je u vladi svoje supruge bio ministar financija. Na tom položaju on je raspolagao golemim državnim sredstvima, davao je poslove privatnim poduzetnicima, a, tvrdi se, za to gotovo javno primao mito. Počeo ga je pratiti glas da on bez pogovora za svaki posao prima mito, te je dobio nadimak “Gospodin 10 posto”. Tada se počelo pričati da je od tako priskrbljenog novca kupio veliko imanje u Velikoj Britaniji, ali je on to energično nijekao. Bilo je još prigovora zbog korupcije i drugih članova vlade, a i sama Benazir Bhutto našla se na udaru takvih optužbi.

Krajem 90-ih Pakistan je upao u tešku političku krizu jer su se dvije glavne političke stranke – ona bivše premijerke Benazir Bhutto i ona tadašnjeg premijera Nawaza Sharifa – žestoko sukobile, pa je bilo i sukoba njihovih pristalica u kojima su padale žrtve. Jedan od Sharifovih glavnih ciljeva bio je da uništi bivšu premijerku. Nakon što je 1996. uhitio njenog supruga, naredio je da se istraga protiv njega, koja se do tada vodila uglavnom samo zbog korupcije, proširi na nešto vrlo neugodno.

Benazir Bhutto imala je dva brata, koja su oba umrla nasilnom smrću. Njen mlađi brat Shahnawaz umro je u misterioznim okolnostima 1985. u vili u južnoj Francuskoj, a obitelj je bila uvjerena da je bio otrovan. Njen drugi brat Murtaza bavio se politikom, ali je bio mnogo ekstremniji od svoje sestre, te je želio da se oružanim sredstvima osvoji vlast u Pakistanu. Bio je veliki protivnik Asifa Zardarija jer je smatrao da on svojim korupcionaškim ponašanjem šteti obitelji i njenoj popularnosti. Počeli su se čak i javno svađati, ali je 1996. organiziran sastanak na kojem su se trebali pomiriti. Na tom su se sastanku, međutim, još jače posvađali, a došlo je i do tučnjave tijekom koje je Murtaza Bhutto britvom odrezao Zardariju pola brka, što se u Pakistanu smatra golemom uvredom. Ubrzo nakon toga Murtaza Bhutto ubijen je u zasjedi u Karachiju zajedno sa šest svojih pristalica, a posumnjalo se da je Zardari organizirao to ubojstvo. Sharif je bio naredio da o tome protiv njega počne istraga.

To mu nije bilo dosta, nego je u rujnu 1997. pokrenuo veliku policijsku istragu i protiv Benazir Bhutto u vezi s financijama. Naredio je produbljivanje istrage oko njenih poslova dok je bila na čelu vlade. Benazir Bhutto je posebno bila ljuta što je pakistanska vlada zatražila od švicarske vlade da zamrzne njene bankovne račune u nekim bankama u Ženevi dok se istraga ne završi. Štoviše, pakistanska vlada zatražila je zamrzavanje i računa njenog supruga, te njene majke Nusrat Bhutto, što je švicarska vlada i napravila. Zardari se energično branio da nije kriv, pa je nakon prvotnog uhićenja 1996. bio nakratko pušten iz zatvora, a 1997. ponovo je uhićen, te je u zatvoru proveo sedam godina. Na slobodu je pušten tek 2004.

Dok je on bio u zatvoru, širile su se optužbe protiv Benazir Bhutto. Vlada Nawaza Sharifa tvrdila je tada da ima čvrste dokaze o golemoj korupciji u koju je bila umiješana bivša premijerka i članovi njene obitelji. Jedan predstavnik pakistanske vlade izjavio je da vlada procjenjuje kako će se na spomenutim blokiranim računima članova obitelji Bhutto, te na računima nekih lažnih kompanija, koje je obitelj osnovala, naći ukupno milijardu dolara, koliko je Banazir Bhutto uspjela izvući iz Pakistana. Njeni politički protivnici nadali su se da će uz pomoć te istrage pokazati kako je riječ o nepoštenoj ženi, koja se obogatila na državnoj funkciji, te će je pokušati strpati u zatvor, a ako to ne uspije, barem politički kompromitirati i trajno uništiti kao političkog suparnika Nawaza Sharifa.

U srpnju 1998. obznanili su da će pakistanske vlasti uhititi bivšu premijerku Benazir Bhutto čim se vrati iz privatnog posjeta Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Nakon najave da će biti uhićena, nije se vratila u Pakistan, te je od ljeta 1998. živjela u inozemstvu, u početku ponajviše u Londonu, a kasnije u Dubaiju.

U međuvremenu, dok je tako bijesno napadao svoju rivalku Benazir Bhutto, premijer Nawaz Sharif ponašao se isto kao i ona. Počeo je iskorištavati svoj položaj za osobno bogaćenje, te za bogaćenje svoje obitelji i suradnika. Čule su se tvrdnje da je, kad je riječ o korupciji, situacija još gora nego za vladavine Benazir Bhutto. U rujnu 1998. glavne pakistanske oporbene stranke zatražile su od parlamenta da osnuje istražnu komisiju koja će ispitati novinske optužbe za korupciju protiv premijera Nawaza Sharifa što su se pojavile u Londonu. Britanski tjednik Observer objavio je članak u kojem se tvrdi da se Sharif zajedno s članovima obitelji enormno obogatio izbjegavajući plaćanje poreza, izvlačeći državni novac na privatne račune u inozemstvu, ne vraćajući kredite, te prebacujući novac na lažne račune. Prema tvrdnjama Observera u londonskim bankama njegova obitelj ima račune na kojima se nalazi najmanje 70 milijuna dolara.

To je samo produbilo političku krizu u zemlji, pa je na kraju vojska 1999. izvršila udar, a za šefa vojne hunte proglašen je šef armije general Pervez Musharraf, koji od tada vlada zemljom. Asif Zardari bio je i dalje u zatvoru, jer je i vojna vlada nastavila istragu protiv njega. Prijetnja Benazir Bhutto da će biti uhićena ako se vrati u Pakistan i dalje je bila na snazi, pa je ona ostala u egzilu, gdje se našao i njen suparnik Sharif.

Tako je bilo do 2004. Tada je Musharraf počeo tražiti saveznike među stranačkim političarima, pa i u Pakistanskoj narodnoj stranci Benazir Bhutto, ali su mu tamo rekli da nikakve političke suradnje ne može biti dok se Benazir Bhutto prijeti uhićenjem, te dok je njen suprug u zatvoru. U znak dobre volje Musharraf je pustio Zardarija na uvjetnu slobodu, što je on iskoristio da napusti Pakistan, te je pretežno boravio u New Yorku. Uslijedio je detaljniji tajni dogovor – uz američko posredovanje – između Musharrafa i Benazir Bhutto po kojem bi Musharraf prepustio dio vlasti Benazir Bhutto nakon parlamentarnih izbora, a tako bi se održala proamerička vlast u Pakistanu. Nakon tog dogovora Musharraf je dopustio da se ona vrati u zemlju, što je ona u listopadu 2007. učinila. No neposredno nakon njenog dolaska u Karachi, dok je s aerodroma išla u grad, izvršen je prvi atentat na nju, koji je ona preživjela, ali je bombaš samoubojica ubio 130 njenih pristalica. Drugi atentat 27. prosinca u Rawalpindiju bio je za nju koban.

Tim atentatom njeni su protivnici željeli onemogućiti plan po kojem bi Musharraf i ona dijelili vlast, ali su napravili i nešto drugo. Njenim ubojstvom produljila se legenda o mučeništvu njene obitelji. Kad se nakon njene smrti otvorilo pitanje njenog političkog nasljedstva, očekivalo se da će njen jedini sin Bilawal Zardari, najstariji od njeno troje djece, biti određen za njenog formalnog političkog nasljednika. To se očekivalo jer je u svim zemljama indijskog potkontinenta pravilo da se stvaraju političke dinastije. Na čelo dinastije dolazi mladi Bilawal Zardari, ali on ni izdaleka nije spreman za tu ulogu. Riječ je o mladiću rođenom 1988., koji je veliki dio života proveo s majkom u izgnanstvu, te je srednju školu završio u Dubaiju, koji je njegov stvarni dom, a sada je na prvoj godini studija na koledžu Christ Church u Oxfordu. On ima dvije mlađe sestre. U trenutku smrti svoje majke bio je u Dubaiju na zimskom odmoru. Iako ništa ne zna o pakistanskim političkim prilikama, prihvatio je ulogu koja mu je formalno dana, ali će je stvarno eventualno preuzeti tek kad diplomira. Do tada će privremeno stranku voditi njegov otac Zardari, a Bilawal Zardari, koji je sada svoje ime proširio pa se zove Bilawal Bhutto Zardari, vraća se u Oxford da nastavi studij. Ali sada više ne sam, uz njega će biti poseban odred tjelohranitelja, jer možda će i njega netko pokušati ubiti.

Također se može očekivati da će Zardari, koji će upravljati Pakistanskom narodnom strankom, nastojati da se odviše ne eksponira u javnosti. Njega i dalje prati loš glas, a on se i sada brani da su sve te optužbe zapravo političke namještaljke kojima se željelo nauditi njegovoj supruzi, tvrdi da je on velika, nevina žrtva, te da su mu vlasti, držeći ga u zatvoru, uništile zdravlje, pa 51-godišnji Zardari navodno pati od šećerne bolesti, iskrivljena mu je kralježnica i ima srčanih problema.
Ma što on tvrdio, opće je uvjerenje u Pakistanu da su optužbe protiv njega uvelike utemeljene, jer enormno bogatstvo koje obitelj Bhutto ima nije mogla steći na legalan način. Koliko obitelj toga ima diljem svijeta nije poznato, no riječ je o nekretninama u Sjedinjenim Državama, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Engleskoj, te brojnim, većinom tajnim računima u švicarskim bankama. Obitelj uporno skriva što posjeduje, pa je tako na primjer Zardari godinama nijekao da ima nekretnine u Velikoj Britaniji, a nedavno je otkriveno da je lagao, jer tamo ima veliko imanje. Navodno samo to imanje, s golemom kućom od 20 soba, te dvjema farmama i 1,5 četvornih kilometara zemljišta u pokrajini Surrey, vrijedi više od 4,5 milijuna funti.

ATENTAT U RAWALPINDIJU

Benazir Bhutto ubijena je nakon predizbornog skupa u Rawalpindiju 27. prosinca. Muškarac s naočalama prvo je pucao prema njoj, a zatim je drugi detonirao eksplozivnu napravu. Policija kaže da je smrt nastupila kad je Benazir Bhutto udarila glavom u krov automobila nakon eksplozije.