Kanonik Prvostolnog zagrebačkog Kaptola mons. Zlatko Koren komentirao je u Novom danu N1 televizije aktualne teme. Govorio je o slavlju Uskrsa, prvom u zadnjih nekoliko godina koje nije opterećeno pandemijom, slučaju iz Sotina zbog kojeg je reagirala i Apostolska nuncijatura u RH, a na udaru javnosti se našao đakovački nadbiskup Đuro Hranić, ali i o moliteljima na trgovima.

“Možemo reći da nam je ovo prvi Uskrs izvan pandemije i ne govorimo više o njoj. Ona nas je u mnogome ograničila i pokazala da se može dogoditi mnogo onoga što nismo planirali. Blagdani vraćaju ljude korijenima, okupljaju obitelji i pozivaju ljude da krenu u nove krajeve, a sve je u pandemiji zastalo. Nekako smo ove godine svi odahnuli i u svim pričama oko Uskrsa, košarica, cijena, nigdje se nije spominjala ta neizvjesnost koju je izazvala pandemija.”

“Rekao bih da je to jedan opušteni Uskrs koji nas je na novi način sabrao i odgovorio nam na ono što je bila čežnja Uskrsa iza nas. Poruke Uskrsa su uvijek jednako snažne, moćne i neiscrpne”, kaže Koren dodajući i: “Mogli bismo reći da je Uskrs blagdan slobode cijelog čovječanstva. Nema tog čovjeka koji bi za sebe rekao da želi umrijeti. Mi naprosto želimo živjeti, želimo se radovati… I upravo je Uskrs potvrda te duboke čežnje prisutne u nama koju želimo dijeliti s drugima. Uvijek je lijepo biti pobjednik, a ovdje imamo pobjedu života, svjetla, nezaustavljive Božje ljubavi…”

Koren je komentirao i proces obnove katedrale koja je teško oštećena u potresu prije tri godine i u kojoj se još uvijek ne služe mise. Kaže kako svaki dan susreće ljude koji mu govore koliko im katedrala znači i da pitaju kad će se moći ponovo u katedralu. “Draga su mi ta pitanja iako ne znam na njih odgovoriti. Zatvorena katedrala nam pokazuje koliko nam ona znači, koliko je ona mjesto našeg identiteta, pobožnosti, sakramenata… Obnova je sama po sebi vrlo zahtjevna. Konstruktivna obnova u sebi ima dimenziju da nas pripremi za nešto buduće, ojačati katedralu. Naša je katedrala inspirirana katedralama iz zemalja koje ne pamte potres. Mi smo prvi koji ojačavaju konstrukciju za neku budući potres”, govori za N1 i dodaje: “Da se nije dogodio potres ne bih se susreo s toliko dragih ljudi, emocija, znanja, potencijala… koje oni ugrađuju u katedralu.”

Kanonik kaže i kako bi, da se rok za povlačenje EU sredstava nije produžio, bili u velikom problemu.

O Hraniću

“Crkva je na svim područjima, osobito na tom, jasna i nedvosmislena. Crkva se zauzima za brigu za svako dijete i Crkva će se znati oduprijeti svima koji na bilo koji način ugrožavaju život i djecu. Ja bih se usudio reći da se za nadbiskupa Hranića ne može reći da je bezosjećajan čovjek. Situacija koja se događala ili dogodila u Sotinu zaslužuje jednu pomnost, brižnost i jednu sigurnu odlučnost. Ako se pomno posluša konferencija nadbiskupa Đure, ako se pomno posluša i pročita i zastane kraj njegove isprike i govora Apostolske nuncijature u RH, onda se u tome pronalazi sigurno odlučnost. Meni je jako žao i neugodno zbog svega toga. Kao da smo izgubili dimenziju suda i sudskog procesa, malo me strah jer primjećujem da se suci nalaze pred donesenom odlukom. Ako bi neki sudac donio odluku drugačije od one koju su mediji postavili u startu, bio bi automatski proglašen korumpiranim. Naš prostor ima vrlo jasan naglasak na odvojenosti vlasti, a sad primjećujem da bez suda i postupka imamo osuđene ljude. Ne mislim samo na ovaj slučaj, nego općenito”, kaže Koren.

Na pitanje je li Hranić zaštitio kolegu, a ne žrtvu, Koren odgovara da smatra da nadbiskup Hranić nije bio upoznat s cijelom situacijom i detaljima, da su mnogi detalji izašli tek sada. “Siguran sam da je on vrlo čvrsto zaštitnik djece i mladih. Koliko je on zaista bio informiran, koliko su stvari sad postavljene na drugačiji način nego što je bilo onda, to ne bih mogao procjenjivati, ali jasan je stav Crkve i postupci. Zaštita djece nije upitna”, kaže.

O moliteljima

“Sigurno neću ovdje zauzeti neki stav i govoriti za nekoga ili protiv nekoga. Ja bih naprosto mogao prepoznati, s jedne strane i s druge strane u toj priči, ima podosta nespretnosti. Poznajem mnoge molitelje, a i one koji su zauzeli stav protiv toga. Volio bih kad bi predstavnici jednih i drugih sjeli za jedan stol i o nekim stvarima raspravljaji. Ovo što odjekuje u javnosti nije ono što jedni i drugi misle, to su neke površne i paušalne ocjene. Molitelji su bili nespretni u artikulaciji svojih molitvenih nakana. A neke dame etiketirale su ih na podosta neženstven način i dosta grubo. Morali bi napraviti korak nazad, sjesti za stol i dogovoriti da nitko nije protiv nikoga, da smo svi za kulturu razgovora. To bi trebala biti jedna škola života”, kaže Koren.