Igor Kordić, potpredsjednik Udruge SOS Zagreb koja zagovara bržu obnovu glavnog hrvatskog grada, objašnjava zašto je uvjeren da će Zagreb tek za pedeset godina biti siguran od potresa i imati lijepe fasade

Prošlo je preko 800 dana od zagrebačkog potresa, a obnova je još uvijek mrtvo slovo na papiru. Gradilišta je vrlo malo. Međutim, Igor Kordić iz Udruge SOS Zagreb, koja zagovara bržu obnovu grada, smatra da bi uskoro moglo doći do pomaka u obnovi. „Imali smo sastanak s Fondom za obnovu koji je bio iniciran s njihove strane. Pozvali su nas da čuju mišljenje i probleme građana, a mi da čujemo u kojem su statusu s rješenjima te da razmijenimo ideje. Sastanak je bio dobar. Pokazuju se bolji i dinamičniji trendovi. Uskoro bi se trebalo otvoriti više gradilišta. U tom kontekstu govorimo o centru i donjogradskoj cjelini. Ja se nadam da će, kad to krene, ljudi povjerovati da sustav barem nekako funkcionira. Teško je, tromo i komplicirano, ali mislim da se može i da se mora biti uporan.“

Kordić smatra da najveću prepreku obnovi predstavlja veliki broj dionika i administracija koja ne služi nekoj svrsi. „To su Ministarstvo, Grad, Vlada, Zavod za zaštitu spomenika, upravitelji zgrada i drugi. Oni svi utječu kako će se nešto kvalitetno ili nekvalitetno, brzo ili sporo, odviti. Od starta se nije napravljena jasna vertikala ili organizacija, tj. krizni menadžment. Obnova se oslonila na administrativni sustav koji je često svrha sam sebi i tu nema napretka. U konačnici mora postojati netko tko će to sve voditi i imati zadnju riječ. Ovako imamo previše ljudi koji se loptaju između sebe.“

Osim administracije, problem predstavljaju izvođači koji zbog nepovoljnih uvjeta ne žele sudjelovati u obnovi. „Problem su izvođači. Mi smo davno prije zagovarali da se mora povezati s Hrvatskom udrugom poslodavaca i Hrvatskom gospodarskom komorom koji će dalje, s drugim udruženjima, pregovarati sa zainteresiranim izvođačima radova kako bi se javili na natječaj. Očito je da je građevinski sektor potkapacitiran u Hrvatskoj i ne prihvaća lako projekte vezane uz obnovu. Prilikom obnove bilo je problema s dinamikom isplata i rješenja. Firma je znala doći i postaviti skele, a onda je došao zahtjev za još jednim papirom ili su se mijenjali financijski uvjeti. Ali i to se može riješiti“, objasnio je Kordić za čitatelje Zagreb Newsa.

Obnovu često znaju blokirati konzervatori. Zbog njihovih visokih standarda teško je krenuti u obnovu pojedinih zgrada. „Oni to na neki način štite, ali zapravo ne štite. Oni gledaju stvari do zadnjeg detalja ne obazirući se na financijski aspekt projekta. Tu dolazi do situacije u kojoj nema laganog dogovora. Oni su isto potkapacitirani što se tiče broja ljudi tako da ne mogu brzo generirati vlastita mišljenja. Konzervatori će se morati prilagoditi situaciji i spustiti kriterije. Prema našem mišljenju, zgrade se iznutra moraju obnoviti da budu sigurne, a ne da se gledati na svaki detalj ili vrstu materijala koja će se koristiti. Svima vidljivi vanjski dio je bitno sačuvati jer je to kulturna baština i to je ono što ističe centar grada.“

Kordić kaže da nije za samoobnovu jer mnogi građani se ne bi snašli u takvom pothvatu i da je bolje za sve da obnova bude organizirana na višoj razini. „Ministarstvo ponovno gura samoobnovu, ali mislim da je dosta kasno jer su građani izgubili povjerenje. Prepustiti građanima da sve organiziraju nije lagano jer ne oni najčešće ne razumiju tematiku koja je pravna, građevinska, ekonomska i kulturna. Pitanje je koliko ljudi ima vremena voditi takav projekt uz sve poslovne i obiteljske obaveze. Ja sam pristaša organizirane obnove, da to netko drugi odradi.“

Ministar graditeljstva Paladina na funkciji je već četiri mjeseca. Međutim, brojne afere koje su vežu uz njega stavile su obnovu u drugi plan. „Najveći je problem što je fokus na tome što je ministar radio prije jer je to zanimljivo ljudima i medijima. Ali mislim da se maknuo fokus s toga što je napravio. Ti rezultati se još ne vide, ali postoje obećanja da će najesen stvari krenuti. Ovaj sastanak u Fondu to, na neki način, potvrđuje. Pa hajdemo vidjeti što će to biti u rujnu. Trenutna gradilišta koja vidimo su privatne inicijative kojima se sređuju stubišta i fasade, ali to nije konstrukcijska obnova. U centru do sada država nije ništa obnovila. Na periferiji grada je bilo par rušenja.“

Iako sve dosta ovisi o državi, Kordić smatra da Grad može kroz svoje institucije osigurati obnovu. „Grad kroz sve svoje kapilarne sustave, u smislu svih svojih institucija, može jako utjecati na obnovu jer su to zgrade javne namjene, a one spadaju pod financiranje iz Fonda solidarnosti. On može potaknuti da se škole, vrtići i muzeji obnavljaju. Oni sigurno s državom imaju protokole u smislu projekata, odobrenja i puštanja novca. Sigurno je da tu ima političkih igara jer su različite opcije i teško mi je reći imaju li proaktivnu komunikaciju. Možemo! je stvarno ubrzao broj prijava, ali su imali problema s pojedinim školama koje su obnavljali i s konzervatorima koji su pod njihovom ingerencijom i oni su blokirali neke projekte. Onda su se izvođači povukli.“

Kordić smatra da Hrvatska neće stići potrošiti novac za obnovu iz Fonda solidarnosti. „Nema šanse da ćemo u roku iskoristiti sav novac za obnovu koji smo dobili od Europske unije. Ja ću biti sretan ako ćemo iskoristiti 50 posto. Mislim da si ne možemo priuštiti da ostatak sami obnovimo bez tog novca iz Fonda solidarnosti. Prema mojim procjenama, trebat će 50 godina da grad bude osiguran od potresa i da ima lijepe fasade.“