U Korčuli je 28. srpnja otvoren Marko Polo interpretacijski centar, u sklopu Gradskog muzeja Korčula, povodom Dana grada i sv. Todora, nakon višegodišnje građevinske obnove gotičko-renesansnog kompleksa unutar korčulanske stare gradske jezgre. Grad Korčula vlasnik je kompleksa nekretnina u Ulici Depolo 3 od 2004. godine, što je ostvareno uz financijsku potporu Turističke zajednice Grada Korčule. Izgradnja i opremanje ovog važnog kulturno-povijesnog projekta sufinancirano je projektima ukupne vrijednosti 769.947,08 eura, od čega su 499.936,34 eura bespovratna sredstva. Radovi na unutarnjem uređenju i opremanju postava bili su sufinancirani kroz projekte Intereg Italija – Hrvatska: „VALUEEnVironmental And cultUralhEritage development”, Ministarstva turizma i sporta kroz Program razvoja javne turističke infrastrukture u 2019. te programa Ministarstva kulture i medija “Programi gradnje, rekonstrukcije i opremanja kulturne infrastrukture u 2021. godini” i “Programi gradnje, rekonstrukcije i opremanja kulturne infrastrukture u 2022. godini”.

Marko Polo centar otvorila je korčulanska gradonačelnica Nika Silić Maroević, a izaslanik ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek bio je dožupan Dubrovačko-neretvanske županije Joško Cebalo.

U izdvojenom interpretacijskom postavu o kojemu skrbi Gradski muzej Korčula, nastojala se ostvariti cjelovitost osnovne ideje vodilje – prikazati najpoznatijeg svjetskog putnika i njegovu znamenitu knjigu te povezanost s Korčulom. Rukopis koji je nastao u đenoveškom zatvoru nakon zarobljavanja Marka Pola tijekom pomorske bitke pod Korčulom između Venecije i Genove u rujnu 1298., postao je najčitanija knjiga nakon Biblije. Povijest kao zapisivača i svojevrsnog biografa Marka Pola bilježi Rustichella iz Pise. Prateći kronološki slijed događaja, neosporno je kako su bitka pod Korčulom, pobjeda Genove nad Venecijom te zarobljavanje Marka Pola, a potom stvaranje rukopisa u zatvoru u Genovi usko povezani, što je znanstveno istraženo u dostupnoj svjetskoj arhivskoj građi.

Za Nacional smo u Korčuli razgovarali s autoricama koncepcije Centra, ravnateljicom Gradskog muzeja Korčula Marijom Hajdić, kustosicom Sani Sardelić, voditeljem Centra Vickom Marelićem, donatoricom Centra Sylvijom Gottwald i suradnicom na opisu predmeta, povijesnog konteksta i inventara Gaellom Gottwald.

Jedna od autorica koncepcije Centra, kustosica Gradskog muzeja Korčula Sani Sardelić smatra kako već i sama ta činjenica o slavnoj pomorskoj bitki opravdava oblikovanje interpretacijskog postava s muzeološkim aspiracijama na lokalitetu koji je od 50-ih godina 20. stoljeća poznat kao Kuća Marka Pola. “Uz to, u postavu je naglasak na onodobnom civilizacijskom dosegu korčulanske sredine, od kojih izdvajamo Statut grada i otoka Korčule iz 1214., osnutak Korčulansko-stonske biskupije 1300. te osnutak Bratovštine Svih svetih 1301., kao i važan pomorski strateški položaj grada Korčule, koji je poticao njegov razvoj. Izložene predmete – zemljopisne karte, knjige, repliku galije i oružja iz bitke nadopunjuje digitalizirani postav koji će se tijekom vremena unaprjeđivati, a posebna je atrakcija kolekcija predmeta od metala, ružinog drva, sedefa i svile s Puta svile, koju su donirale Sylvia i Gaella Gottwald”.

Nadaju se kako će osim turističkog interesa, otvaranje interpretacijskog centra potaći na stručna i znanstvena proučavanja ove jedinstvene srednjovjekovne rukopisne ostavštine, njezina utjecaja te fenomena višestoljetne recepcije Marka Pola koja je, barem u Hrvatskoj, nedovoljno istražena.

Naime, sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća realizaciju Marko Polo centra potakli su Vladimir Depolo, Živan Filippi, Aljoša Milat te tadašnji predstavnici Turističke zajednice Grada Korčule Mihajlo Grgić i Stanka Kraljević, pri čemu je od posebne važnosti bio znanstveni skup „Marko Polo i Istočni Jadran u 13. stoljeću“ održan pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Korčuli 1995. godine. Građevinska obnova kompleksa rađena je prema smjernicama konzervatorskog elaborata akademika Igora Fiskovića. Arhitekt Ivo Vojnović iz Splita izradio je idejni i glavni projekt rekonstrukcije kuće Marka Pola, a unutarnje arhitektonsko uređenje i izložbeni postav Arhitektonska radionica centar d.o.o., njihove projektantice i autorice Petra Ivanišević Brzulja i Martina Jelić te suradnica na projektu Anita Brajković, uz stručne djelatnike Gradskog muzeja Korčula i brojne vanjske suradnike. Dizajn Centra koji vrlo nenametljivo i profinjeno prati srednjovjekovno-renesansni interijer potpisuje Tonka Lujanac. Posebnu atrakciju Centra i dalje predstavlja vidikovac na vrhu kuće s kojeg pogled seže na korčulanski akvatorij, dok je na dvorišnoj etaži akcent stavljen na temu uređenja srednjovjekovnog mediteranskog malog vrta s ljekovitim biljem i temom vode, kako bi posjetitelji i danas mogli ugasiti žeđ, s porukom kako pitka voda na Mediteranu uvijek mora biti besplatno dostupna putnicima i posjetiteljima. Ravnateljica Gradskog muzeja Marija Hajdić za Nacional je pojasnila kako je došlo do inicijative da se iz kuće Marka Pola uredi interpretacijski Centar i koliko je trajao cijeli proces osmišljavanja i uređenja: “Već nakon 2. svjetskog rata, točnije 1954., kada je priređena izložba za 700. obljetnicu rođenja Marka Pola, i 750. godišnjicu korčulanske brodogradnje, počeli su se prikupljati eksponati. Tada je zgrada Marka Pola bila u privatnom vlasništvu Danice Bilić. Tadašnja Turistička zajednica, odnosno Turistički savez općine Korčula, dao je inicijativu da se građevinski uredi vidikovac, u kojem je do prije nekoliko godina bila stalna izložba posvećena povezanosti Marka Pola i Korčule. Čak i dok je zgrada bila potpuno ruševna, najposjećeniji objekt kulturne ponude u Gradu Korčuli – od 1954. – bio je vidikovac, u tzv. Kući Marka Pola. Kasnije je ona nazvana lokalitet kuća Marka Pola. Postojala je u Korčuli već više desetljeća inicijativa. Imamo u Muzeju jedan pano koji je posvećen tzv. markopolistima, a među njima su Stanka Kraljević, Mihajlo Grgić, pokojni Aljoša Milat, pokojni Vladimir Depolo, pokojni Živan Filipi. Oni su se posebno zalagali za to da se od privatnog vlasnika otkupi nekretnina i da postane gradsko vlasništvo. To se konačno dogodilo 2003. i onda su se stekli preduvjeti da se počnu izrađivati projekti. Pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Dubrovniku obnovljena je zgrada, izvršena su od 2005. u nekoliko navrata arheološka istraživanja, a prvi konzervatorski elaborat sastavio je i napravio akademik Igor Fisković. U suradnji s konzervatorima je Grad Korčula bio nositelj investicije. Dvadeset godina trajalo je izrađivanje dokumentacije i koncepcije. Koncept muzejskog uređenja predmeta napravljen je u suradnji s bivšim gradonačelnikom Korčule Androm Fabrisom i Petrom Ivanišević Brzuljom iz Arhitektonske radionice centar u Splitu, uz suradnice. Mi smo ga dopunjavali i razrađivali, a tijekom arheoloških istraživanja otkrile su se nove spoznaje o graditeljstvu Korčule pa je posebno vrijedno što je u najnižoj etaži sačuvan vrlo stari srednjovjekovni zid kuće, sada prezentiran u postavu. Postav je dalje razrađen i podijeljen na nekoliko tematskih cjelina. Na radost svih sada imamo Centar koji obuhvaća prostorije s južne i sjeverne strane nekadašnje kuće, odnosno ponovno uspostavljene cjeline”.

Donatorica Sylvia Gottwald, ravnateljica Muzeja Marija Hajdić, kustosica Sani Sardelić i suradnica Gaella Gottwald najzaslužnije su za otvorenje Centra Marko Polo. FOTO: Iva Körbler i Centar Marko Polo

Palače i kuće u sklopu centra Marko Polo podizane su, pregrađivane i razgrađivane od 15. do 20. stoljeća. Gradili su ih korčulanski graditelji i klesari. Južna polovica sklopa razlikuje se od istočne. U nišama su pila – umivaonici, ognjišta, zahodi i ormari, stoljetna oprema korčulanskih kuća sačuvana na izvornom mjestu, u mješovitom gotičko-renesansnom stilu. Nasuprotne objekte spaja višekatni most s lođom – vidikovcem na vrhu. S njega se pruža pogled na prostor u kojem je bila bitka između Genove i Venecije.

Projekt i ranija istraživanja lokaliteta nisu samo financirali Ministarstvo kulture i medija, već i Ministarstvo sporta i turizma, Ministarstvo regionalnoga razvoja i europskih fondova, Grad Korčula i Dubrovačko-neretvanska županija. Marija Hajdić ističe kako su svi prepoznali svoj interes da ovaj projekt i interpretacijski centar zažive, ali i da se istaknu ili pomire neke povijesne činjenice o Marku Polu i njegovu boravku u Korčuli. “Mi ne svojatamo Marka Pola i ne zanima nas taj aspekt rivalstva između nas i Venecije. Centar ne baziramo na činjenici da je tu rođen Marko Polo, nego na činjenici da se 7. rujna 1298. između Genove i Venecije dogodila jedna od najvećih bitaka u povijesti pomorskog ratovanja, u kojoj je sudjelovao Marko Polo i u kojoj je uz obale Korčule bio zarobljen. Tri dana bio je utamničen u Korčuli i imamo u postavu prezentiranu tamničku kulu. Nakon ta tri dana je Rustichelliju iz Pise dok je bio u zatvoru u Genovi pričao sve što je doživio i vidio dok je bio na putu po Dalekom istoku. Marko Polo krenuo je na putovanje s ocem i stricem još kao mladić, sa 17 godina. U dalekim, stranim zemljama proveo je ukupno 24 godine. Upoznavanje s raznim stranim običajima, religijama, jezicima i životnim načelima izmijenilo je njegovu sliku svijeta. Dakle, mi naše priče baziramo na povijesnoj činjenici bitke koja je opisana u stihovima đenoveškog pjesnika Luchettija, opisana je na natpisu crkve sv. Mateja u Genovi te na drugim mjestima. Ono od čega nitko ne može pobjeći je jedna povelja iz 14. stoljeća – a drugi primjerak je iz 15. stoljeća – na kojoj je grb obitelji De Polo i na toj povelji piše da je obitelj De Polo porijeklom iz Dalmacije. To je vjerodostojan povijesni dokument, vrlo star, koji potvrđuje da oni nisu izvorno venecijanska obitelj, nego dalmatinska. A u Korčuli stoljećima živi obitelj Depolo, s različitim prezimenima i dan danas. S njihovom poviješću najviše se bavio pokojni Vladimir Depolo, jedan od osoba zaslužnih za nastanak ovog Centra”.

Ravnateljica Muzeja napominje kako centar Marko Polo nema isti koncept postava po muzeološkim uzusima, već je interpretacijski centar: “Nismo s koncepcijom pošli na Hrvatsko muzejsko vijeće i samim time smo bili slobodniji u odabiru predmeta i njihovoj prezentaciji, a posebno bih istaknula da su diljem Hrvatske pa i Europe bile angažirane institucije, arhivi, udruge novinara koji su željeli pridonijeti otvaranju Centra i njegovoj kulturnoj ponudi. Tu bih istaknula FIJET-ovu (Hrvatska udruga turističkih novinara i pisaca u turizmu) donaciju kipa Luja Lozice koji je nastao 2010. i izložen je u vrtu. To je jedini kip Luja Lozice koji je u javnom vlasništvu Grada. Sylvia i Gaella Gottwald donirale su vrijedne predmete iz Azije koji ilustriraju umjetnički obrt iz tih krajeva, predmete s kojima se u svoje vrijeme susretao Marko Polo. To su nam najzanimljiviji predmeti jer pokazuju kulture koje su nama potpuno strane i o njima smo mogli samo saznati iz knjiga ili s interneta. Pa i neke vrste hrane, ne samo običaji, dolazili su u Korčulu preko Venecije jer je Korčula bila stoljećima pod Venecijom i jako je vidljiv utjecaj u prehrani i govoru. U godini rođenja Marka Pola, 1254., stanovnici Korčule prihvaćaju za svog kneza mletačkog plemića Marsilija Zorzija, i nastoje pomiriti nužnost venecijanske zaštite i dominacije s razvojem vlastitog gospodarstva. Moja baka je još govorila narječjem venetom”, tumači Marija Hajdić.

Sylvia Gottwald pokazala je Nini Obuljen Koržinek, ministrici kulture i medija, eksponate Centra. FOTO: Iva Körbler i Centar Marko Polo

U postavu Centra posebno su lijepo prezentirani faksimili putopisa te kopije zemljopisnih i pomorskih karti i ruta iz vremena Marka Pola i nama bližih stoljeća. Tako ilustrirani manuskript “Marko Polo, Čuda svijeta, 1410.-1412.”, nastao osamdesetak godina nakon smrti Marka Pola na francuskom jeziku nepoznatog autora prepričava njegov poznati put i ukazuje na popularnost njegovih priča. Najtalentiraniji ilustratori tog vremena prikazali su slavne avanture u egzotičnim dijelovima svijeta. Velikom paletom različitih boja i pozlaćenim umetcima na ukupno 84 raskošne minijature svjedoče o važnim dostignućima u povijesti svjetskih putovanja. Ta se knjiga i danas smatra jednim od najvažnijih manuskripta srednjeg vijeka i donijela je Marku Polu i književnu slavu, a original se čuva u Parizu. Za potrebe interpretacijskog Centra, nabavljen je i napravljen faksimil prema manuskriptu koji je bio u vlasništvu Kristofora Kolumba, na talijanskom jeziku, iako je izvornik iz 1485. bio na španjolskom i latinskom jeziku i koji se danas čuva u Antwerpenu, a prijepis također potječe iz 1485. Na marginama tog primjerka Kolumbo je pisao bilješke i komentare. To je djelo Marka Pola do 16. stoljeća bilo najvažniji izvor informacija o Srednjoj Aziji i Kini. Uz Kolumbov primjerak u Centru je izloženo još nekoliko divno ilustriranih edicija putopisa, primjerice inkunabula “De la Meravegliose Cose del Mondo” iz 1496. koja je prva tiskana edicija putopisa na talijanskom jeziku. U Veneciji ju je priredio trgovac knjigama Giovanni Batista Sessa, a Kraljevska biblioteka u Madridu čuva jedini primjerak u Korčuli izložene kopije koji izvorno potječe iz fonda knjižnice grofa Gondomara. Nabavljena je i replika Biblije Marka Pola iz 13. stoljeća na latinskom, manuskript koji se čuva danas u Firenzi.

Kustosica Sani Sardelić uvela nas je u još neke značajne detalje koncepta i vizualnog identiteta Centra: “Za vizualni identitet Centra odlukom gradonačelnice i našeg muzejskog kolegija bila je zadužena dizajnerica Tonka Lujanac, inače porijeklom iz Lumbarde i koja se već do sada pokazala uspješnom suvremenom dizajnericom prepoznatljiva potpisa. Radila je na logotipu Centra koji je povezao zmaja kao simbola Kine i lava kao simbola Venecije, a do te smo ideje povezivanja dviju strana svijeta došli svi zajedno u timu, no ona ju je prihvatila i interpretirala na ovakav izgledom vrlo štosan i razigrani način. U timu smo bile ravnateljica Marija Hajdić, arheologinja Marta Kalebota, voditelj Centra Vicko Marelić i ja. Za teme interpretacijskih panoa koji su izloženi, dobrim dijelom smo se oslonili na prethodna istraživanja, a posebno na zbornik radova ‘Marko Polo i Istočni Jadran u 13. stoljeću’ koji je objavio HAZU. To je prvi ozbiljni znanstveni skup na ovom prostoru vezan uz Marka Pola, a u pripremi je i drugi koji će raditi Matica hrvatska i Cvijeta Pavlović, komparatističko čitanje na temu putopisa Marka Pola. To je srednjovjekovni putopis specifičan po tomu što su Marko Polo i njegov sudrug Rustichello ‘pogodili žicu’ onodobne publike, i što je na neposredan i autentičan način približen daleki svijet, Europi uvijek gladnoj priča, kao čudesno putovanje kroz Put svile. Tu se govori i o žensko-muškim odnosima, životinjama, biljkama, načinu privređivanja, neobičnim materijalima, mineralima, nečemu što u Europi nije još uvijek poznato. Možda su i znali za te stvari, ali nisu znali za vrstu uporabe. To su zaista neobični svjetovi koji su tadašnjoj Europi usmene predaje, još uvijek prepunoj čudesa, u pravilu polupismenim ili nepismenim ljudima, bili izvor intenzivnih doživljaja s nekog kraja svijeta – pravih čudesa, egzota. Mislim da je u tomu tajna kvalitetnog putopisa jer svaki je kvalitetan tekst bezvremen. On je u svakom vremenskom periodu književni klasik, iako ga čitamo iz konteksta našeg vremena. I jedna od definicija klasika jest da je uvijek svjež. Tako i naš Marko Polo, i tako ga doživljavam kao komparatistica”.

Kustosica Sani Sardelić i voditelj Centra Vicko Marelić uvjereni su da će mnogi Europljani posjetiti centar i upoznati značaj Marka Pola. FOTO: Iva Körbler i Centar Marko Polo

No Centar nije samo osmišljen u interijeru, već se svojim sadržajima proteže i izvan kuće Marka Pola, na jedan specifičan mediteranski vrt. “Na Mediteranu se ne može bez biljaka, kao i drugdje, ali na Mediteranu je njihova povezanost vidljivija. Odnos prema biljkama govori nam o neposrednom odnosu prema tehnologiji. Gdje god su ljudi počeli saditi biljke i kultivirati ih – i riječ kultura dolazi od kultivacije biljaka – tu nastaje civilizacija. Mnoge su biljke simbolično vezane uz vrijeme Marka Pola, one su liječile, ali kao što Predrag Matvejević govori u ‘Mediteranskom brevijaru’: iako i dalje liječe, sve manje mirišu na našim tržnicama i u vrtovima. No mislim da je korona napravila jedan preokret i da su se ljudi vratili nekim elementima prirode: priroda je ljekovita čak i ako ne mislimo da smo bolesni. Tako smo se odlučili za tipične biljke kao što su smilje, lavanda, ružmarin, kadulja, timijan, origano, vrijesak, majčina dušica, limunska verbena, nekoliko vrsta mente. Neke su nam se biljke već same doselile u tako pitomi vrt, poput rikule i sljeza, ali i sljez se već spominje u Bibliji kao važna simbolička biljka. Postoji i u korčulanskoj katedrali na jednom reljefu. Još jedna značajna tema jest prisustvo vode, da posjetitelji kada dođu imaju pristup pitkoj vodi. Pripremili smo i muzejsku legendu za vodu uz opomenu ‘Čuvajte resurse Zemlje!’. Dakle, naša priča je kompleksna i višedimenzionalna”, tumači kustosica Sani Sardelić, inače i autorica slikovnice o Marku Polu.

Ističe kako se cijeli koncept može promatrati na više razina, počevši od činjenice kako se sada nalazimo u izvrsno obnovljenoj gotičko-renesansnoj palači koja je prepuna graditeljskih detalja iz onog vremena i koji su se nastojali očuvati. “Već je samo ta njezina obnova iznimna. Njezin je tlocrt po katovima poput malog labirinta, tako ljudi mogu šetati po njoj i osjetiti te mini-prostorije koje smo pokušali prilagoditi našim potrebama i postavu, bolje reći, postav njima. Dizajn postamenata za predmete je prilično nenametljiv, pazili smo i na boje zidova, da budu prirodne, nenametljive, a to je onda dobar dizajn. Posjetitelji to možda neće tako analizirati, ali će se u takvom prostoru dobro osjećati, bez da posebno znaju razlog. Drugi element je vanjski prostor i vidikovac, čiji se pogled na korčulanski arhipelag nije mijenjao stotinama godina. To je zapravo pogled na geopolitički prostor, na trgovačku transverzalu pa čak i na prostor srednje Bosne, na Srebrenicu, iz koje se vadilo srebro. Imamo u dokumentima vrlo jasne indikatore te trgovine. Tu se nalazi i Neum, Narona, gdje se u korčulanskim dokumentima spominje zabrana odlaska u taj kraj u određeni dio godine zbog močvarnog prostora i bolesti; baš u vremenu Marka Pola. Ako se nešto zabranjuje, znači da su to ljudi radili i da je postojao nered. Tako treba čitati zakone. Na takvoj trgovačkoj ruti nastaje ovaj divan grad Korčula, koji je drugačiji od svih srednjovjekovnih gradova o kojima učimo u školi, od osnovne škole preko studija. Grad Korčula je isturen, oko njega nema sela, niti je on nastao iz sela, a njegovo najjače i najbogatije selo je na suprotnoj strani otoka, to je Blato. Treba ga čitati s te pozicije, a on se nalazi točno na sredini Jadrana, između Venecije i Otrantskih vrata. Korčula je ključna točka, jako blizu Dubrovnika, gdje su i jedni i drugi jaki rivali, iako su kršćani, i sve se to kroz stoljeća osjeća u ovom prostoru. Pogledajte s vidikovca i na Orebić, na fratre osmatrače i njihov franjevački samostan, koji su od pape dobili naziv ‘fratri observi’ jer je njihov zadatak bio na najzapadnijoj točki Dubrovačke Republike opservirati što radi Venecija i kuda plove. I onda vam je sasvim normalno da se tu pojavi Marko Polo”, pojašnjava kustosica Sani Sardelić.

Dodaje kako danas znamo za Marka Pola, ali da nije isključeno kako je kroz povijest bilo još takvih zanimljivih moreplovaca, trgovaca i intelektualaca koji su prenosili kulturu.

Arhitektica i dizajnerica nakita Sylvia Gottwald koja godinama boravi u Korčuli, pridružila se ovom projektu sa svojom vrijednom zbirkom povijesnih predmeta umjetničkog obrta, koje je cijelog života sakupljala na putovanjima po Kini, Indiji i Iranu, odnosno nekadašnjoj Perziji Marka Pola. Te je predmete donirala za stalni postav centra Marko Polo.

“Ideja sakupljanja predmeta s puta Marka Pola, od Kine preko Perzijskog zaljeva javila se vrlo rano jer sam radila sa Svjetskom bankom i baš sam mnogo putovala tom regijom i radila različite projekte, još u 80-im godinama prošlog stoljeća. Kao arhitektica sam obožavala njihovu arhitekturu, a isto tako njihovo zanatstvo koje je staro tisućama godina i koje se s vremenom preselilo i u Europu. Tako mi je došla i ideja o sakupljanju predmeta iz tih dijelova svijeta. Kroz godine sam obavijestila ne znam koliko korčulanskih gradonačelnika da imam sve te zanimljive predmete i da bi to bilo izvrsno za takvu vrstu izložbe, međutim, to je bilo prerano, kuća Marka Pola još nije bila uređena, a i nije bilo drugog prostora u Korčuli za takvu prezentaciju. Čuvala sam te predmete, od posuda za duhan i nakit, porculana, sedefa, metala, oružja do tekstila, svile i obuće i kada se počela obnavljati kuća Marka Pola, napisala sam prošlom gradonačelniku što sve imam i da bih tu zbirku htjela donirati. Moja je ideja bila približiti te zanate i primijenjenu umjetnost iz Kine, Indije i Perzije. Naime, nisam te predmete kupovala stihijski i točno sam znala što kupujem, kompletno ciljano”, pojašnjava Sylvia Gottwald.

“Htjeli su imati jedan novi vizualni identitet Centra koji bi se razlikovao od tipičnog prikaza Marka Pola pa je i arhitektica koja je osmišljavala cijeli prostor odlučila da napravimo nešto malo drugačije. Moj rad u kamenu je vezan uz korčulansku tradiciju kamenorezaca, ali je izrađen u Italiji pa je i to bila zanimljiva suradnja između Hrvatske i Italije, kao nekada. Što se tiče predmeta koje je majka donirala, od malena sam putovala s njom po svijetu i bila jako dobro upoznata s tom tradicijom starih zanata koji me i danas inspiriraju u mojem umjetničkom radu. Zato sam bila u stanju za interpretacijski Centar napraviti povijesni kontekst i dataciju svakog predmeta i njegov opis. Svaki taj predmet za sebe je jedna priča koja se može povezati s Markom Polom”, pojašnjava Gaella Gottwald.

Voditelj Centra Vicko Marelić ističe kako je priča koju grade u interpretacijskom Centru bazirana na toj slavnoj pomorskoj bitki iz 1298., ali da mu je povijesno zanimljiva činjenica kako je Marko Polo, koji je tada već bio u zrelijim godinama, bogat i slavan, odlučio da se dođe boriti u tom sukobu i braniti Korčulu kao važan lokalitet za Veneciju. “Iako je ovdje bio zarobljen i iako je izgubio tu bitku, njegova priča je ostala vječna. Te su njegove knjige prevedene već u njegovo doba na sve europske jezike i možemo reći da je bio prvi globalni građanin. I ja sam isto dosta putovao i isto sam se kao Marko Polo vratio u svoju Korčulu. Mislim da Marko Polo nudi Korčulanima – ali i svima drugima – primjer kako netko može postati i biti najbolja verzija sebe; ne samo biti trgovac, već i geograf, antropolog pa i novinar. Mi bez njegovih geografskih i pomorskih karti i putopisa ne bismo znali što se događa u dalekim dijelovima svijeta izvan Europe. Donio nam je saznanja što je barut, porculan, papirnati novac i papir, a to je sve pomoglo pri prijelazu u renesansu. Da nije bilo papira, ne bi se mogle tiskati prve knjige”, tumači Vicko Marelić.

Ističe kako ga jako veseli edukativna dimenzija Centra, pored promotivne i znanstvene, i kako je već pokrenuo međunarodni projekt “Global Education Experience” na temu Marka Pola. Vicko Marelić se nada da će iz Centra napraviti mjesto kamo mogu doći svi mladi Europljani i upoznati svoju prošlost, Korčulu, Hrvatsku, i na taj način kroz upoznavanje slavne povijesti postati globalnim građanima.