Otvaranje istrage protiv predsjednika osječkog županijskog suda Zvonka Vrbana kontroverzan je slučaj itekako od ranije poznat javnosti o kojemu je Nacional ekstenzivno izvještavao tijekom dužeg vremenskog perioda, koji je duboko impregniran političkim interesima utjecajnog člana HDZ-a Vladimira Šeksa i međusobnim obračunima suprotstavljenih pravosudnih frakcija u što je na raznim razinama uključen i glavni državni odvjetnik Ivan Turudić.

U njegovom sukusu nalazi se argumentirani otpor koji je Zvonko Vrban pružio sudačkom napredovanju Zrinke Poštić Šeks, kćeri Vladimira Šeksa, kao i otpor utjecaju odbjeglog nogometnog moćnika Zdravka Mamića na suđenje koje je protiv njega i dalje u tijeku u Osijeku.

U tom kompleksnom obračunu ključan detalj zbio se na samom koncu 2022. kada je predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić službeno zaključio da nema uvjeta za pokretanje čak niti bilo kakvog stegovnog postupka protiv Zvonka Vrbana na temelju optužbi koje su sada temelj za to da se protiv njega otvara istraga Uskoka. Dobronić je time zapravo uklonio sve prepreke Vrbanovom ponovnom izboru za predsjednika Županijskog suda, ali i zadao ozbiljan udarac lobiju iza kojega stoji Vladimir Šeks, dugogodišnji neformalni kadrovik kompletnog hrvatskog pravosuđa koji je na sve moguće načine pokušavao spriječiti taj scenarij.

„Povodom obavijesti o postupanju predsjednika Županijskog suda u Osijeku Zvonka Vrbana od 12. srpnja 2022. godine, ovime Vas izvješćujem da nema uvjeta za pokretanje stegovnog postupka protiv predsjednika Županijskog suda u Osijeku Zvonka Vrbana. Naime, na temelju analize svih priloženih izjava sudaca te nakon usmenog razgovora s njima te na temelju očitovanja predsjednika Županijskog suda u Osijeku i razgovora s njim, utvrđeno je da se u postupanju predsjednika Županijskog suda u Osijeku nije radilo o pokušaju nedopuštenog utjecaja na pojedine suce Općinskog suda u Osijeku, nego se radilo o postupanju u obavljanju poslova sudske uprave na koje predsjednik Županijskog suda kao višeg tijela sudske uprave ima pravo i obavezu“, stoji u dokumentu koji je potpisao predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić.

Dobronić je kao čelni čovjek kompletnog hrvatskog sudstva tada zapravo dao za pravo Vrbanu, koji je bio suočen s istim onim optužbama koje sada Uskok predvođen Svenom Miškovićem pretvara u istragu protiv Vrbana.

Radi se o optužbama Šeksove kćeri i predsjednice Općinskog suda u Osijeku Zrinke Šek-Poštić, koja ga je prijavila da se „nedopustivo ponaša i izravno obraća pojedinim sucima Općinskog suda u Osijeku, zahtijevajući od njih kako trebaju presuditi u nekim konkretnim sudskim postupcima“. Radi se, naime, tužbi tvrtke Eurokamen protiv Šeksova nećaka Bojana Divjaka, ujedno i bratića predsjednice suda Zrinke Šeks-Poštić. Premda se radilo o hitnom postupku, predmet mjesecima nije dobio svoj broj, nije zakazano nijedno ročište, a sama tužba čak nije dostavljena drugoj stranci kako bi ona na nju odgovorila. Predmet je pripao sutkinji Dorici Krnić Miloš, jednoj od onih koji su Vrbana prijavili zbog navodnih pritisaka, dok su njemu bliski krugovi odgovarali da to nije činio, nego da je kao predsjednik višeg suda tek vodio računa o ažurnosti.

Vrbanov mandat na čelu Županijskog suda u Osijeku u tom vremenu bližio se kraju i pripremalo se raspisivanje natječaja, a već tada Nacionalovi sugovornici upozoravali su na to da struja bliska Vladimiru Šeksu umjesto njega želi postaviti pouzdaniju osobu, koja bi uz to „čuvala“ mjesto predsjednika Županijskog suda do trenutka kada bi Šeksova kći za njega stekla uvjete. Njene prijave protiv Vrbana doista su uzrokovale poteškoće u tom procesu: kako je Nacionalu potvrđeno, Državno sudbeno vijeće (DSV) tjednima je oklijevalo donijeti bilo kakvu odluku dok ne dobije službenu potvrdu da su optužbe protiv Vrbana odbačene. S druge strane, kolegij u Državnom odvjetništvu raspravljao je o tom slučaju i donio zaključak da neće objavljivati bilo kakvu odluku upravo kako „ne bi utjecao na izbor budućeg predsjednika Županijskog suda u Osijeku“. Nastala je pat pozicija koju je koncem 2022. razriješio predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić. Bar se tako činilo dok Uskok predvođen Svenom Miškovićem nije odlučio da zaključak Radovana Dobronića za njih ne znači baš ništa.

Cijela „haranga“ na Vrbana započela je kada je ga je otvoreno prozvao Zdravko Mamić.

„Do tada je Vrban bio najbolji sudac i najbolji čovjek, a kada je odbio zahtijevati delegiranje drugog predmeta protiv Mamića na neki drugi sud, najednom je postao monstrum. Ne smije se zaboraviti da je upravo Mamić svojedobno izjavio kako Vrban više nikada neće biti izabran za predsjednika osječkog suda pa je, po vlastitim riječima, svojedobno s 80 tisuća eura potplatio jednog člana DSV-a kako bi glasovao u tom smjeru, ali i da je preko posrednika ponudio Vrbanu ‘više novca nego što može zinuti’, što je ovaj odbio. Za to postoje svjedoci“, tvrde sugovornici Nacionala.

Oni upozoravaju na jednostavnu činjenicu: u mandatu Zvonka Vrbana predmet protiv Zdravka Mamića i ostalih dobio je pravomoćan epilog, a kada je Mamić javno iznio optužbe da je korumpirao neke suce, Vrban kao predsjednik suda već sljedećeg dana pokrenuo je stegovni postupak i proceduru njihova razrješenja premda se radi o osobama s kojima je bio blizak i surađivao gotovo trideset godina. Nakon toga čak je zatražio „uskočku provjeru“ svih ostalih sudaca Županijskog suda u Osijeku, kod kojih nisu pronađeni kompromitirajući detalji.

Premda su lobiji bliski Mamiću pokušali utjecati na delegaciju njegova drugog suđenja, odnosno premjestiti ga na neki drugi sud, u tome nisu uspjeli. U doba dok je Zvonko Vrban bio predsjednik suda već je putem algoritma odabrano sudsko vijeće koje će raditi na tom predmetu – inače znatno opasnijem za Mamića jer se radi o slučaju s čvršćim setom dokaza u odnosu na prvi proces protiv njega te sa znatno većom materijalnom štetom za koju je optužen – pa vršitelj dužnosti predsjednika suda ne bi trebao imati veći utjecaj na taj proces. No zahvaljujući brojnim pravnim smicalicama kojima su se Mamić i njegovi spretni odvjetnici služili, nije nemoguće da su se upravo u tom detalju – odnosno barem privremenom uklanjanju Zvonka Vrbana – u to vrijeme ponadali pronaći kakvu administrativnu ili proceduralnu rupu.

Dodatno je intrigantno da se u to vrijeme u koloplet dubioznih manevara s ciljem da se pomogne klanu Mamićevih u listopadu 2023. uključio ni manje ni više Ivan Turudić, danas glavni državni odvjetnik izravno nadređen Svenu Miškoviću. Turudić se tada još kao sudac Visokog kaznenog suda zatražio da mu se iz Osijeka doslovno kombijem doveze kompletan spis sa suđenja u predmetu ‘’Dinamo 2’’. Turudić se u to suđenje pokušao na dubiozan način umiješati zahvaljujući jednom uobičajenom procesnom manevru Marija Mamića. Mario Mamić žalio se na privremenu mjeru kojom mu je do okončanja suđenja blokirana imovina, kako bi se u slučaju osuđujuće presude barem dijelom mogla kompenzirati šteta koju je proizveo.

O toj žalbi trebao je odlučiti sud koji je nadređen Županijskom sudu u Osijeku gdje se to suđenje odvija, a to je Visoki kazneni sud u Zagrebu. Nakon što je taj predmet dospio na odlučivanje u Visoki kazneni sud, slučajno ili ne, dogodilo se da o njemu treba odlučiti sudačko vijeće kojemu se na čelu nalazi upravo Ivan Turudić. Turudiću, znakovito, nije palo na pamet da se izuzme od odlučivanja o tom zahtjevu, iako je notorna činjenica da je prvo suđenje Zdravku Mamiću i ostalima za sistemski organizirani kriminal u Dinamu svojedobno preseljeno iz Zagreba u Osijek upravo zbog Mamićeva prijateljstva s Turudićem i još nekim sucima zagrebačkog Županijskog suda.

Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić bio je upozoren na taj Turudićev manevar. Na to ga je upozorio predsjednik osječkog županijskog suda Željko Vrban. Visoki pravosudni izvor izjavio je za Nacional kako je Dobronić upozoren na to da je Turudić zapravo na tom suđenju htio dovesti do situacije pravnog diskontinuiteta.