Potaknut prvorazrednim plagijatorskim skandalom ministra obrane Marija Banožića, koji je tek pod ogromnim pritiskom javnosti zasad odustao od promocije u znanstveno zvanje izvanrednog profesora, visoki akademski izvor upozorio je Nacional na, u najmanju ruku, dubiozne okolnosti i ozbiljnu sumnju na trgovanje utjecajem prilikom znanstvenog napredovanja dvoje HDZ-ovih perjanica zaduženih za resor znanosti i obrazovanja.

Indikativna tajnovitost i specifičan, u hrvatskoj javnosti dosad neprepoznat sukob interesa, značajna su obilježja znanstvenog napredovanja ministra znanosti Radovana Fuchsa i Vesne Bedeković, aktualne predsjednice saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, koja je nekoć obnašala funkciju ministrice demografije.

Kontroverze u znanstvenom napredovanju Radovana Fuchsa otkrivaju čak i javno dostupni službeni dokumenti. Tako u njegovu službenom životopisu na mrežnim stranicama Vlade stoji da je od 1988. do 1993. godine bio viši znanstveni suradnik, da bi potom također bilo navedeno da je od 1991. do 1993. bio u nižem znanstvenom statusu znanstvenog suradnika. No od 2001. do 2003. godine bio je znanstveni savjetnik u Institutu za medicinska istraživanja i tu je situacija jasna.

Ali u tom službenom životopisu Radovana Fuchsa nigdje se ne spominje i njegova promocija u znanstveno-nastavna zvanja bilo docenta bilo izvanrednog ili redovitog profesora, sve dok mu Sveučilište u Rijeci, ali tek 18. svibnja 2022., dakle, prošle godine, nije dodijelilo potvrdnicu o promociji u najviše znanstveno-nastavno zvanje, odnosno, imenovanju u trajno naslovno zvanje redovitog profesora.

I to je javno dostupan dokument koji je u posjedu Nacionala, ali nigdje nema nijednog dokumenta o njegovim prethodnim znanstveno-nastavnim zvanjima kao docenta ili izvanrednog profesora. Izbori u znanstvena zvanja obavljaju se prema pravilniku koji donosi Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnologiju, a ono je pod ingerencijom Ministarstva znanosti i obrazovanja kao predlagatelja, a Sabora kao donositelja odluka. Znanstvena zvanja su znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik. Međutim, da bi netko bio izabran u znanstveno-nastavno zvanje, ta znanstvena zvanja samo su preduvjet. Za izbor u zvanje docenta ekvivalent je znanstveni suradnik, za izvanrednog profesora ekvivalent je viši znanstveni suradnik, a za redovitog profesora ekvivalent je znanstveni savjetnik. Ali sama činjenica da netko ima znanstveno zvanje nije dovoljna i za prelazak u znanstveno-nastavno zvanje. Potrebno je i da negdje održava nastavu ili kreira sadržaje za visoko obrazovanje.

Nacional je ministru Fuchsu poslao niz pitanja s ciljem da javnosti razjasni okolnosti svog akademskog životopisa, uključujući i pitanje gdje je održavao nastavu odnosno kreirao sadržaje za visoko obrazovanje.

Iz Ministarstva znanosti tijekom ponedjeljka stigao je sljedeći odgovor:

 „Zahvaljujemo na uočenoj pogrešci u životopisu. Naime, došlo je pogreške te je na mjestu gdje sada piše znanstveni suradnik trebalo pisati viši znanstveni suradnik, a na mjestu gdje piše viši znanstveni suradnik trebalo je pisati znanstveni suradnik. Greška će biti ispravljena u najkraćem mogućem roku.

Člankom 53. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (Narodne novine, broj 119/2022; u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da visoko učilište može angažirati naslovnog nastavnika. Istim člankom propisano je da je naslovni nastavnik osoba koja nije u radnom odnosu s visokim učilištem, ali ispunjava kriterije za izbor na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, nastavno i suradničko radno mjesto. S obzirom na to da se s naslovnim nastavnikom ne sklapa radni odnos, nema prepreke da i osobe na dužnosničkoj funkciji budu birane za naslovne nastavnike ako ispunjavaju kriterije za izbor na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, nastavno i suradničko radno mjesto. Nadalje, članak 53. stavak 3. Zakona propisuje da se naslovni nastavnik bira u skladu s postupkom propisanim za izbor nastavnika, znanstvenika i suradnika na slobodno radno mjesto, odnosno za izbor na više radno mjesto nastavnika i znanstvenika, u člancima 40. i 43. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju pri čemu se za izbor naslovnog nastavnika ne raspisuje javni natječaj.

Postupak izbora pokreće se odlukom senata, fakultetskog ili akademijskog vijeća, vijeća veleučilišta odnosno znanstvenog vijeća čiji je sastavni dio odluka o imenovanju stručnog povjerenstva koje ocjenjuje ispunjava li nastavnik odnosno znanstvenik zakonske kriterije, Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije i dodatne kriterije (do donošenja nacionalnih kriterija odgovarajuće se primjenjuju propisi navedeni odredbom članka 119. stavka 6. Zakona gdje su taksativno navedeni uvjeti koji se moraju ispunjavati za napredovanje na odgovarajuće zvanje a koje se analogijom primjenjuju i za naslovna mjesta)  te podnosi senatu, fakultetskom ili akademijskom vijeću, vijeću veleučilišta odnosno znanstvenom vijeću obrazloženo mišljenje u pisanom obliku o ispunjavanju kriterija za izbor na radno mjesto.

Senat, fakultetsko ili akademijsko vijeće, vijeće veleučilišta odnosno znanstveno vijeće donosi odluku o usvajanju ili odbijanju mišljenja stručnog povjerenstva. Odluku kojom se utvrđuje kako nastavnik odnosno znanstvenik ispunjava kriterije za izbor na radno mjesto sveučilište, fakultet, umjetnička akademija odnosno znanstveni institut dostavlja nadležnom matičnom odboru, a veleučilište nadležnom matičnom povjerenstvu. Ukoliko se postupak izbora kojeg provodi sama znanstvena ili obrazovna institucija potpuno neovisno i autonomno provodi transparentno I zakonito nikakva pozicija moći me može promijeniti činjenicu ispunjava li kandidat kriterije za izbor u znanstveno odnosno znanstveno nastavno zvanje ili ne.

Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs otklonio je svaku odgovornost s kolege ministra obrane Maria Banožića i njegova spornog znanstvenog napredovanja, ali i sa sebe kao ministra u čiju resornu nadležnost spada i afera tog problematičnog ministarskog napredovanja. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Sve postupke izbora za znanstveno nastavna zvanja za Radovana Fuchsa proveo je Odjel za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci te Vas molimo da se za sve detalje oko izbora koje su provodili obratite navedenoj instituciji. Na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci Radovan Fuchs u nastavi sudjeluje godinama kao nositelj kolegija ili suradnik na kolegiju. Predavanja je do unatrag godinu dana održavao redovito po rasporedu nastave i to bez financijske naknade što također možete provjeriti na navedenoj instituciji.“

Slične nedoumice postojale su i oko Fuchsova doktorata s obzirom na to da je ministar doktorirao prema švedskom modelu na švedskom sveučilištu u Uppsali 1987. godine, a do danas u hrvatskoj akademskoj zajednici nisu prevladani prijepori oko tih doktorata prilikom nostrifikacije švedskih doktorskih diploma. Nacionalovi sugovornici iz akademske zajednice tvrde da je u Švedskoj bilo bitno lakše doktorirati nego u Hrvatskoj.

Znanstveno napredovanje aktualne predsjednice saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Vesne Bedeković također je kontroverzno. Visoki izvor Nacionala iz akademske zajednice navodi kako je ona tijekom obnašanja saborske i ministarske dužnosti – a bila je ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u razdoblju od 19. srpnja 2019. do 20. srpnja 2020. godine – napredovala u nizu znanstveno-nastavnih zvanja.

Prije ulaska u visoku politiku i dolaska u Sabor, bila je dekanica Visoke škole u Virovitici i tamošnja profesorica, ali to je bilo nastavno zvanje. Zatim je iz ranga nastavnog zvanja uskočila u viši rang znanstveno-nastavnog zvanja i u tom višem rangu obavila izbore u zvanja docentice i izvanredne profesorice. Međutim, tu priči nije bio kraj, nego je prebacivanjima na različite fakultete proizvela i dodatne kontroverze, zbog kojih je isti izvor ozbiljno proziva: „Može se u najmanju ruku sumnjati da je Vesna Bedeković zloporabom funkcije osigurala i novo radno mjesto najprije na Sveučilištu u Zadru. Nakon toga je ishodila i suglasnost za radno mjesto u metropoli na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doduše, nije ga uspjela realizirati zbog protivljenja na samom fakultetu, ali to ne umanjuje njenu suspektnu, a moguće čak i kriminalnu namjeru. Drugim riječima, ministar Banožić je mala beba u odnosu na promocijska postignuća u znanstveno-nastavnim zvanjima Vesne Bedeković.“

Spomenuti visoki izvor iz akademske zajednice iznio je niz detalja o tome zašto priču o znanstvenom usponu zastupnice Vesne Bedeković smatra spornom.

Taj izvor ukazuje na njen specifičan sukob interesa, jer je kao predsjednica saborskog Odbora za obrazovanje i znanost mogla značajno utjecati na postupak predlaganja novih članova Nacionalnog vijeća za znanost, obrazovanje i tehnološki razvoj, a to je državno tijelo vrlo važno u postupku promocije u znanstvena zvanja.

Nacionalovi akademski izvori tvrde da Vesna Bedeković nije dopustila raspravu i slobodno formuliranje prijedloga uoči glasovanja o izboru predloženih novih članova spomenutog Nacionalnog vijeća. Spočitavaju joj da nije dopustila raspravu prije izglasavanja prijedloga te da nije ni pripremila analitičku podlogu za donošenje te važne odluke. Prema tumačenju jednog Nacionalova izvora, stvorila je tako uvjete za donošenje, kako tvrdi, „protuzakonitog prijedloga novih članova Nacionalnog vijeća za znanost, a u konačnici onda i za donošenje protuzakonite odluke Sabora o imenovanju članova spomenutog Nacionalnog vijeća“.

Nacionalov izvor iz akademske zajednice tvrdi da je ministar Banožić ‘mala beba u odnosu na promocijska postignuća u znanstveno-nastavnim zvanjima bivše ministrice Vesne Bedeković’. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Njen slučaj, prema riječima više Nacionalovih izvora, zaslužuje pozornost i Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. U Sabor je Vesna Bedeković došla 2016. s dužnosti dekanice Visoke škole za menedžment u turizmu i informatici iz Virovitice u nastavnom zvanju profesorice više škole. Potom je već na sjednici Stručnog vijeća za društveno područje Sveučilišta u Zadru 18. veljače 2019. bila izabrana u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice u Odjelu za nastavničke studije u Gospiću. U vrijeme izbora imala je odobrenje Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, ali samo za obavljanje edukacijske djelatnosti na Visokoj školi u Virovitici i na visokom inozemnom učilištu u Mostaru. „A stvaranje novih poslovnih aranžmana za vrijeme obavljanja političke dužnosti po definiciji je koruptivno“, tvrdi ovaj Nacionalov izvor.

Zašto? Zato što pritom nije moguće isključiti trgovinu utjecajem pa se u takvom slučaju javlja i sumnja u neke čudne koincidencije. U vrijeme dok se provodio postupak izbora u njeno naslovno znanstveno zvanje na Sveučilištu u Zadru, zastupnica Bedeković bila je i predsjednica nadležnog saborskog Odbora za obrazovanje i znanost, a rektorica istog tog zadarskog sveučilišta Dijana Vican bila je imenovana za vanjsku članicu saborskog odbora kojim predsjeda Vesna Bedeković.

Prema navodima istog izvora, opisane kontroverze zasjenjuju najnoviju aferu Banožićeva plagiranja i otkrivaju da je napredovanje u znanstvenoj karijeri realizirano upravo tijekom ministarskih mandata, puno dublji i ozbiljniji problem u Hrvatskoj.

Evo i što je taj Nacionalov sugovornik iz akademske zajednice konkretno rekao o Banožićevom skandalu:

„Ovo što je ministar obrane Mario Banožić napravio sa zahtjevom za promociju u zvanje izvanrednog profesora, manje je problematično od onoga što HDZ-ovci rade svakoga dana iako je i ovdje riječ o notornoj zlouporabi položaja. Banožićev problem je u tome što se ta devijacija promocije u znanstvena zvanja za ministarskih mandata preko njega samo fermentira.“ Dodao je, doduše, da je u ovom slučaju od Banožićeva nepromišljenog pokušaja da pribavi titulu izvanrednog profesora skandaloznije samo njegovo tvrdokorno uvjerenje da u tom postupanju nema ništa sporno.

O tomu taj izvor kaže: „To samo znači da ni nakon burne reakcije javnosti nije uspio uočiti razliku od grabežljivog mentaliteta političke kaste kojoj pripada i općeg raspoloženja hrvatskog društva, ali na njegovu sreću, određeni kvocijent inteligencije nije propisan kao uvjet za izbore u akademska zvanja.“

Isti visoki izvor Nacionala iz akademske zajednice žestoko kritizira reakcije ministra znanosti Radovana Fuchsa i ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek na Banožićev postupak, ocjenjujući da je ministar Banožić za svoje problematično ponašanje dobio i ekspresnu podršku ključnih pripadnika HDZ-ove kaste zadužene za znanost i medije – ministrice kulture i medija te ministra znanosti i obrazovanja.

O tomu taj izvor kaže:

„Umjesto da javno ukori kolegu ministra obrane, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek svu je odgovornost za njegov neumjesni pokušaj akademskog napredovanja i naknadno otkriveni problem plagiranja svalila na znanstvenu zajednicu. Svoju ocjenu slučaja zaključila je riječima: ‘Mislim da se znanstvena zajednica, na dobrobit svih nas i uopće za pozicioniranje hrvatskih sveučilišta, mora ozbiljnije uhvatiti s time u koštac.’ Kao da Hrvatska demokratska zajednica nije nedavnim nametanjem Fuchsovih zakona ukinula autonomne oblike djelovanja znanstvene zajednice uz ukidanje i akademskih zvanja, svodeći ih na oznake radnih mjesta. Kao da HDZ nema ništa s uništavanjem akademskog posla, a ima. Ne može znanstvena zajednica, koja de facto i de iure ne postoji, snositi odgovornost za nedjela koja je HDZ počinio u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, a njegovi članovi svih razina danonoćno ih nastavljaju činiti.“

Prema njegovim riječima, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs također je otklonio svaku odgovornost s kolege ministra obrane, ali i sa sebe kao ministra u čiju resornu nadležnost spada i afera problematičnog ministarskog napredovanja. Nacionalov sugovornik napominje da ministar Fuchs odgovornost sada pokušava prebaciti na Rektorski zbor i Veleučilište u Vukovaru. Te svoje navode pojasnio je ovako: „U nemuštoj izjavi neosnovano je Fuchs optužio Rektorski zbor zbog uvođenja prezentacije u PowerPointu kao uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje. Ministar Fuchs kaže da ‘stvari koje se tiču prezentacija za studente nisu nešto što je propisano Zakonom. Taj dio se odnosi na segment koji definira Rektorski zbor. Ali zašto su uveli da jedna prezentacija u PowerPointu nosi određene bodove ili da je apsolutni uvjet – to zbilja pitajte Rektorski zbor.“

Isti izvor zaključuje da je Fuchsova optužba Rektorskog zbora za nastali problem potpuno pogrešna: „U Odluci Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (NN, 122/2017) uopće se ne spominje riječ prezentacija, pa tako ni PowerPoint. Ministrova tvrdnja da bi prezentacija u PowerPointu bila ‘apsolutni uvjet’ Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje, predstavlja njegovu apsolutnu izmišljotinu i pokazuje tragično nepoznavanje materije o kojoj govori, a koja bi resornom čelniku morala biti poznata.“

Komentirajući Banožićev plagijat, Fuchs je rekao i sljedeće: „Ja sam izričito osjetljiv na plagijate. Onda je to očito nešto što Veleučilište u Vukovaru smatra da je dovoljno dobro za njihove studente. Ponovno vas moram vratiti na instituciju koja to jest.“

No i Veleučilište „Lavoslav Ružička“ iz Vukovara također je promptno reagiralo i odgovornost za plagijat adresiralo na samog autora, dakle, ministra Banožića, priopćivši: „Veleučilište raspolaže softverom za provjeru autentičnosti radova koji je dostupan svim studentima i nastavnicima na web stranici Veleučilišta, a prema Pravilniku o izdavačkoj djelatnosti nije propisano da se prijavljena izdanja provjeravaju, već je to prepušteno samim autorima.“

Čudno je da, prema pravilniku tog Veleučilišta, vlastiti potencijalni plagijat trebaju provjeravati sami njegovi autori, a ne recenzenti znanstvenog rada. Neovisno o tome kakva je situacija na drugim veleučilišta i sveučilištima, Nacionalu je poznato da taj softer za provjeru plagijata ima i europski Master program za razvoj demokracije i ljudska prava u jugoistočnoj Europi (ERMA), sa sjedištem u Sarajevu i Bologni. Tamo se čak i seminarski radovi i eseji polaznika tog postdiplomskog studija provjeravaju softerom za otkrivanja plagijata iako je on na engleskom jeziku. Kako su tamo predavači profesori s uglednih europskih i svjetskih sveučilišta, poput prestižne London School of Economics and Political Science iz Londona ili sveučilišta u Beču i Bologni, može se pretpostaviti da fakulteti u tim državama drugačije pristupaju plagijatima od vukovarskog Veleučilišta.

No osim ove afere u znanstvenoj zajednici, kako su ocijenili Nacionalovi sugovornici, ministar Banožić „fermentirao“ je i druge afere. Iako Mario Banožić neprekidno ponavlja da „sve što radi, on radi pošteno“, zviždačica Maja Đerek prokazala ga je u slučaju kada je sam sebi neovlašteno dodijelio stan od 92 kvadrata u centru Zagreba iako mu je obitelj ostala živjeti u Vinkovcima. Zbog toga mu je i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa već odrezalo i simboličnu kaznu od 7000 kuna. Zatim, skinuo je lokot s poslovnog prostora, također u centru Zagreba, iako je taj prostor bio službeno zatvoren zato što njegov korisnik mjesecima nije plaćao najamninu. U zadnjem trenutku ministar Banožić – doduše, ovoga puta uz suglasnost i Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa – osigurao je i APN-ov subvencionirani kredit za stambeno zbrinjavanje, a koji se dodjeljuje građanima u teškim stambenim uvjetima do 45. godine starosti. Ministar Banožić još uvijek ima tek 44 godine pa mu barem taj uvjet nije bio sporan.

Nacionalov sugovornik objašnjava i da je „od skandaloznog postupka ministra Banožića skandaloznija činjenica da je za učinjene malverzacije podršku osim od ministrice Obuljen Koržinek i ministra Fuchsa, dobio i od ministra financija Marka Primorca“. Podsjetio je i na glasovitu ministrovu izjavu o Banožićevu APN-kreditu, a koja se može primijeniti, po njemu, i na pokretanje izbora u zvanje izvanrednog profesora u vrijeme ministarskog mandata. Tako poučak ministra Primorca, kako ga je parafrazirao Nacionalov sugovornik, može izgledati i ovako: „Banožića može pitati njegovo dijete za deset godina: Tata, zašto ti nisi postao izvanredni profesor, a mogao si?“ Ministar Primorac je taj svoj poučak načelno objasnio kao „odgovornost prema svojoj obitelji, djeci i supruzi“. Čini se, kako kaže Nacionalov izvor, da „aktualna politička kasta ne slijedi mudrost Dubrovačke Republike te da bi natpis ‘Obliti privatorum publica curate’ (zaboravite privatno i brinite se za javno), s ulaza u Knežev dvor, trebalo dati uklesati iznad vrata ministarskih kabineta“.

Evo i kako je Nacionalov izvor iz znanstvenih krugova zaključio svoju analizu: „Bez obzira na svojevrsnu pobunu javnosti u povodu Banožićeva pokretanja postupka za izbor u zvanje izvanrednog profesora, ipak treba nešto reći i u njegovu obranu. Bilo bi pogrešno i nepravedno zaključiti da je njegovo uzimanje APN-kredita i pokretanje postupka za izbor u akademsko zvanje, neki poseban državni i društveni problem. Nije Banožić stvorio glavni problem hrvatske države i društva koji se sastoji u činjenici da je u javnom životu ono što je devijantno postalo normalno.

On je bio samo neoprezan i neinteligentan u postupanju. Zvuči paradoksalno, ali takvim je ponašanjem dao pozitivan doprinos tome da se glavni problem hrvatske države i društva u javnoj svijesti dovede do jasnoće. Njegov slučaj treba poslužiti kao povod za reaktualizaciju nekih mnogo većih prijestupa od njegovog, koji su u javnosti inače prošli ispod radara. Aferom Banožić stvoreni su preduvjeti da se na vidjelo izvedu akteri koji su stvorili situaciju u kojoj on svoje postupke može smatrati normalnima i, unatoč pobuni javnosti, ostati u čvrstom uvjerenju da su njegove malverzacije ispravne.“