Boris Ljubičić, predsjednik Hrvatskog dizajnerskog društva, dovršava knjigu ‘Dizajn država’ u kojoj opisuje vezu između vizualnog identiteta i međunarodnog položaja te pokreće inicijativu za promjenom državnog znamenja RH: za Nacional opisuje kako bi trebala izgledati hrvatska zastava te zašto su aktualna zastava i grb zastarjeli

“Znam da mnogi misle drugačije, ali Hrvatska mora promijeniti sadašnju zastavu i grb želi li postati prepoznatljiva na svjetskoj sceni. Aktualno znamenje prepuno povijesnih simbola strahovito vuče na povijest i teško može predstaviti Hrvatsku svijetu. Buduća zastava treba se temeljiti na naizmjeničnim kvadratima koji su jedinstveni i po čemu smo prepoznatljivi, a sadašnjoj je mjesto u muzeju”, smatra Boris Ljubičić, predsjednik Hrvatskog dizajnerskog društva.

Hrvatski grb sliči na jugoslavenski, samo što je šest buktinja zamijenjeno s oznakama pet provincija, što izgleda poput izloga Dok su grbovi mnogih naroda danas zastarjeli, hrvatski zahvaljujući kvadratima postaje suvremen i općeprihvatljivLjubičić uskoro dovršava knjigu “Dizajn država” u kojoj na primjerima 37 zemalja opisuje vezu između vizualnog identiteta i položaja na međunarodnoj sceni. U tom smislu traži i da se u Hrvatskoj pokrene inicijativa za promjenu državnog znamenja koje je napravljeno prema idejama Franje Tuđmana. Premda je s idejom zastave kojom dominiraju kvadratići prvi put nastupio još 1990., smatra kako je približavanje EU pravo vrijeme da se u Hrvatskoj pokrene proces u kojem će se raskinuti svaka veza sa znamenjem koje je upitno i u povijesnom i u estetskom pogledu. Da su promjene državnih simbola dugotrajan proces potvrdio je primjer Japana gdje je od prvih ideja o sadašnjoj zastavi do njenog legaliziranja proteklo 75 godina. Ljubičić smatra i da u pokušajima promjene hrvatske zastave treba izbjeći utjecaj povjesničara jer je njihova uloga u ovakvim pitanjima u pravilu negativna.

“Najgore što se može dogoditi je da se u izradu grba i zastave upuste heraldičari, ali to nije samo hrvatski problem. Na njemačkom grbu nalazi se veliki crni dvoglavi orao koji je po svojem izgledu arhaičan i nekomunikativan. Za razliku od njega, izmjenični kvadrat koji se nalazi u hrvatskom grbu vidite svaki put kada uključite kompjutor. Grbovi su nastajali u 13. stoljeću, kada su plemići odlazili osloboditi Jeruzalem i na štitove su stavljali znakove, najčešće likove životinja poput orla, medvjeda ili lava, premda su neki stavili i cvijeće. Ovdje se dogodio fini paradoks u koji je uključen hrvatski grb jer dok su grbovi mnogih naroda u današnje vrijeme zastarjeli, naš zahvaljujući kvadratićima postaje suvremen i općeprihvatljiv. Sve knjige o nogometnom dizajnu spominju kockaste dresove hrvatske reprezentacije koja je zbog njih prepoznatljivija čak i od Brazila, iako su oni četiri puta bili svjetski prvaci. Paradoksalan je podatak da su se u međuvremenu sve hrvatske reprezentacije u ostalim sportovima odrekle kockastih dresova, za razliku od navijača koji su redovito u takvim majicama. Obično kažem kako se, kad nastupa Hrvatska, na igralištu nalaze krivi dresovi, a na tribinama pravi.”

NACIONAL: Kako bi trebali izgledati novi hrvatski grb i zastava? – Novu zastavu je relativno lako napraviti, ali mnogo je važnije prije toga odraditi kvalitetnu medijsku kampanju. Izgled zastave je nepolitičko pitanje, međutim kod nas se političari miješaju u sve, što svaku ovakvu kampanju dovodi u opasnost. Buduća hrvatska zastava nastala bi iz sadašnjeg povijesnoga grba koji je nepotreban jer na zastavama građanskih država u Europi nema grbova. Upravo dovršavam knjigu “Dizajn država” u kojoj na primjerima 37 zemalja dokazujem vezu između njih i tamošnjih velikih kompanije, čiji su logotipovi u pravilu izrađeni u temeljnim nacionalnim bojama. Uzmite na primjer United Colors of Benetton koji je dizajniran u zelenom, što je prva boja talijanske zastave. Zastava Italije je u kulinarskim bojama zelenoj, bijeloj i crvenoj, a zanimljivo je da i druge zemlje čiji stjegovi sadrže te tri boje također imaju poznate kuhinje: Mađarska, Meksiko, Irska, pa čak i Bugarska. Kod nas Zadar i Istra jako vole zelenu boju jer im je u svijesti ostalo da su dugo bili pod Italijom. Austrija ima tzv. valcer-zastavu jer je to dvobojna trobojka, koja snažno simbolizira tu zemlju. S druge strane, Njemačka ima crno-crveno-narančastu zastavu, a takav raspored boja označava rad, red i disciplinu, dakle tradicionalne njemačke vrijednosti. Švicarsku čine tri najveća europska naroda, Francuzi, Nijemci i Talijani. Temeljna boja švicarske zastave je crvena, koja je na francuskoj i talijanskoj zastavi treća, a na njemačkoj druga, što znači da je izabrana kako se nijedan od ovih naroda ne bi nametnuo na taj način. I čuveni švicarski nož nije poznat po dvadesetak funkcija nego crvenim koricama koje su izrađene u boji koja simbolizira Švicarsku.

NACIONAL: Sadašnja zastava izrađena je po želji Franje Tuđmana i više ne korespondira s vremenom u kojem živimo? – Tuđman je vjerojatno jako volio Hrvatsku pa je i zastavu napravio poput nekakvog izloga na čijem vrhu se nalaze maleni grbovi koji govore ovo je Dalmacija, ovo Slavonija, ovo su Istra i Dubrovnik, a ono neprepoznatljivo je ilirski dio. Meni to sliči na jugoslavenski grb, samo što je šest buktinja zamijenjeno s pet provincija. To je i politička pogreška jer sutra može doći neki sljedbenik Umberta Bossija, pokazati na istarski grb i reći ova koza pripada meni. Prve primjerke povijesne zastave u Hrvatsku su donijeli iseljenici iz Kanade, a poslije je na Tuđmanovu inicijativu ona dorađena i dodana je kruna. U to vrijeme pokušao sam testirati javnost i ponudio zastavu koju sam nazvao Brisanje zvijezde jer njezin središnji dio izgleda kao da je obrisan gumicom. Naposljetku je tu zastavu preuzela Hrvatska narodna stranka.

NACIONAL: Ali promjena zastave bi predstavljala i raskid s Tuđmanovim naslijeđem na što, kako se čini, nije spreman nitko na hrvatskoj političkoj pozornici. – Meni izgleda da se HDZ ionako oslobađa Tuđmanova naslijeđa, samo što se to Sanader i njegovi ljudi ne usuđuju javno izreći. Već se vidi da oni mogu vladati i bez njegova naslijeđa. Na primjer, prošle godine mijenjao se krov na Crkvi svetog Marka gdje se nalazi grb Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Isti takav grb stoji i na Hrvatskom saboru, i kada biste danas pitali zastupnike treba li ga zamijeniti današnjim službenim grbom, većina bi odgovorila kako je riječ o povijesti i da takve stvari ne treba raditi. To pokazuje da se Hrvatska boji promjena.

NACIONAL: Zašto onda mislite da će javnost pristati na promjenu zastave i grba? – Vizualna kultura u Hrvatskoj tek se stvara. Mislim da približavanje Europskoj uniji može pomoći oslobađanju od tih strahova. Moramo se riješiti kompleksa inferiornosti jer smo mala zemlja i mali narod. Među 35 zemalja koje su izišle iz socijalizma Hrvatska se može etablirati upravo s ta dva izmjenična kvadrata; kada ih ugradimo u svoje državne simbole, postat ćemo svima prepoznatljivi, neovisno o globalizacijskim trendovima. Trebamo napraviti to da svatko u svijetu kada vidi dva kvadrata zna da je riječ o Hrvatskoj, kao što kada ugledate crveni krug u bijelom polju znate da je to Japan. Osobno se ne bojim reakcija običnih ljudi jer su svuda gdje sam predavao o ovoj temi one bile vrlo povoljne. Nikada neću zaboraviti predavanje o ovoj temi 1993. u Osijeku, kada je na kraju prema meni krenuo čovjek u kolicima, očito invalid Domovinskog rata. Na trenutak sam se uplašio njegove reakcije jer čovjek je pod sadašnjom zastavom prolio vlastitu krv, ali on mi je sa suzama u očima stisnuo ruku i otišao. To pokazuje da teza kako je za sadašnju zastavu proliveno puno hrvatske krvi kao argument ne znači ništa. Jer ako dva kvadrata imaju HRT, Hrvatski autoklub, Velesajam ili hrvatski turizam, kako ih možemo etablirati kada takav znak nema i državna zastava?

NACIONAL: Ne asociraju li vaši kvadratići na zastavu kojom se označava kraj utrka Formule 1? – Upravo obratno, moja zastava je signalno jaka jer se razlikuje od drugih. Za mene je jedna od najružnijih zastava švicarska, ali je ta crvena krpetina s bijelim križem jako uočljiva. Ista je stvar i s japanskom i kanadskom te zastavom skandinavskih zemalja. Kvadrati su najperceptivniji grafički element i zašto bismo ga se bojali? Jednako se bojimo koristiti psa dalmatinca ili kravatu koji su poznati u cijelom svijetu, a mi tu činjenicu skoro uopće ne koristimo. Politika koja je vladala posljednjih petnaestak godina vodila se po idejama Franje Tuđmana. Paradoksalno je da je čak i nekadašnji Savez komunista Hrvatske shvatio koliko su kockice važno pitanje. Pripremajući prve izbore 1990. komunisti su svom nazivu dodali termin Stranka demokratskih promjena, a na stranački simbol stavili tri kvadrata. Tako su i meni stvorili probleme jer me i danas ljudi nerijetko pitaju “pa nećemo valjda imati ono što ima Račan”. Apsurd je da su se bivši komunisti iskazali kao najmodernija stranka u vizualnom pogledu. Na državnom pogledu iza nas su rat i borba za nezavisnost, međunarodno priznanje, autokratska vlast i sada treba stvoriti nešto što zovem New Croatia. Jednostavno govoreći, Hrvatska treba nove oznake državnosti jer je vrijeme za njezin novi identitet.

NACIONAL: Što napraviti s povijesnom zastavom i grbom? – Amerika također ima povijesne zastave i drži ih u muzeju, pa isto može napraviti i Hrvatska. Grb je jednostavnije pitanje jer s njega treba samo skinuti sadašnju krunu i stvar je riješena. Stvar je u tome da se moramo mentalno pomaknuti unaprijed za 50 godina i sve će biti u redu. Da smo sada u 2054. godini, svi problemi o kojima sada raspravljamo bili bi deplasirani jer tada nitko ne bi koristio povijest kao argument. Vizualni identitet je ključna točka, a u našem slučaju to su dva kvadrata: crveni i plavi. To je kao kod Talijana jer su sve pizzerije na svijetu u zelenoj, bijeloj i crvenoj boji jer je u svijetu važno da vas prepoznaju. Ako hoćete negativan primjer naroda čiji identitet nikome nije poznat, onda su to Kurdi o kojima skoro nitko ništa ne zna i onda ne čudi da su u tako lošoj situaciji. Hrvatska ima ministarstva, vojsku, policiju i službe koje ima svaki mali režim na ovome svijetu, ali to nije dovoljno.

NACIONAL: Što je s vizualnim identitetom hrvatskih tvrtki? – Postoji logo VIPneta koji je crveno-bijeli, dakle u austrijskim bojama, a to je država odakle dolazi ova kompanija. Pogledajte reklamu za pivo Bavaria, koja je također u plavim tonovima, što je boja Bavarske. Kod nas dominira plavi logo koji imaju Ina, Končar, Pliva i Croatia osiguranje, a to su najjače domaće tvrtke. Plavo potječe iz Jugoslavije jer je označavalo zagrebačku boju, a sjedišta ovih poduzeća nalaze se u Zagrebu. To ne znači da Pliva ili Ina nemaju hrvatski nego zagrebački identitet, ali nemaju snage preoblikovati ga. Ina je prodana MOL-u čiji je simbol crveni trokut koji se zabija u zeleni pravokutnik, a crveno i zeleno su boje mađarske zastave. Večernji list ima bijela slova na crvenoj podlozi, a to su austrijske nacionalne boje, odakle su i Večernjakovi vlasnici. Moramo shvatiti da se zaštita hrvatskog suvereniteta više ne osigurava vojskom, nego oblikovanjem sebe samih kao Hrvata. Najdojmljivija situacija za mene je ove godine bila dodjela Zlatne dionice hrvatskog gospodarstva Adris grupi, odnosno nekadašnjoj Tvornici duhana Rovinj. Oni su slovo V okrenuli naopako da bi izgledalo kao A i kada sam ih pitao zašto im je logo plave boje, oni su mi odgovorili da imaju puno stranog kapitala i da je njihov cilj proboj na strana tržišta. Za mene su to kompleksi.

NACIONAL: Jeste li o svojoj ideji obavijestili političare? – Možda će vam to zvučati čudno, ali ja sam u ovih deset godina djelovao kao ozbiljan političar iako iza sebe nisam imao nikakvu stranku. Dobio sam i nekoliko prijetećih pisama. Unatoč svemu nikada o ovome nisam razgovarao s političarom jer to je nadpolitičko pitanje i neće biti dobro ako u ovo uđe politika. Uostalom s političarima nemam dobra iskustva. Negdje 1993. u Zagreb je stigao David Trevor koji je pripremao Kopenhagen kao kulturnu prijestolnicu Europe. Obišao je sve muzeje i galerije, pogledao dosta predstava želeći kao probu u Danskoj postaviti izložbu “Model Zagreb”. Na kraju su ga upoznali sa mnom i postavio sam nekoliko panoa s različitim logotipovima. Dva dana prije izložbe došao ju je pogledati gradonačelnik Kopenhagena i dok smo šetali između eksponata, ugledao je logo Vjesnika i rekao: “Ovo su jako lijepe novine.” Onda smo stigli i do projekta moje zastave koja se neobično svidjela njegovoj supruzi i na otvaranju izložbe ta je zastava visjela na ulazu. Ali na otvorenje je stigao tadašnji gradonačelnik Branko Mikša i kada su ga pitali kako mu se sviđa izložba, odgovorio je da u njoj nema hrvatskog identiteta. “Kako nema, pa tu je Ljubičićeva zastava”, replicirao je netko od okupljenih. “Ma ne, nema hrvatske naive”, zaključio je Mikša.

ZA I PROTIV

IVO GOLDSTEIN, povjesničar: NE
Inicijative oko eventualnog mijenjanja grba ili zastave mogu komentirati s političkog i povijesnog stajališta, ali ću se suzdržati govoriti o estetskim kriterijima, jer se jednostavno ne osjećam dovoljno kompetentnim. Kada je riječ o političkim aspektima, smatram da Hrvatska ima na stotine važnijih prioriteta negoli je promjena simbola. Tu ponajprije mislim na potrebu približavanja Europskoj uniji i usklađivanja svih elemenata našeg društvenog i političkog života europskim prilikama. Bojim se da će postavljanje nekih od tih pitanja za našu zemlju i društvo biti ne samo teška, nego da će i njihovo rješavanje biti vrlo bolno. Prije svega pri tome mislim na prilagođavanje naše ekonomije i poljoprivrede europskim standardima.

Kada je riječ o povijesnim elementima u postojećem grbu i zastavi, oni doista nisu odabrani najsretnije. Radi se o svojevrsnom miš-mašu različitih dijelova hrvatske povijesne tradicije, pogotovo u slučaju grba. No, ponavljam, to nije problem na koji bismo trebali trošiti energiju jer je riječ o dijelu nacionalnog folklora i ničemu više. Hrvatski grb i zastava nam se mogu, ali i ne moraju sviđati, ali ja o tome, moram priznati, nemam neki poseban stav. Sa stajališta europske liberalno-demokratske tradicije grbovi i zastave dio su nacionalne tradicije, svejedno koliko stare, i dio su nacionalnog folklora. Ako oni ne vuku reminiscencije na fašizam ili ksenofobiju, bespotrebno je zamarati se takvim temama. Zaključit ću, od stotinu problema s kojima smo suočeni, promjena izgleda zastave ili grba je najmanji.

JASNA GALJER, profesorica na katedri suvremene umjetnosti: DA

Kada se odlučivalo o izgledu zastave i grba, ali i kune, propuštena je velika prilika da se to napravi na pravi način. Sada, nakon 14 godina, trebalo bi jako dobro promisliti o strategiji kojom bi se krenulo u izmjene jer one trebaju biti rezultat širokog društvenog konsenzusa, a ne kao u prošlosti mišljenja jednog čovjeka. Mislim da se Ljubičićev prijedlog temelji na tragu zastava kakve imaju druge države, ali riječ je o prekrupnom pitanju da bi se prepustilo jednom dizajneru.

U svakom slučaju sadašnja je zastava loša jer predstavlja odraz historicizma s povijesnim referencama koje nemaju pokriće. Ona je rezultat tipičnog neokonzervativizma, a to nije način kako se treba legitimirati u današnjem svijetu. Dodatni problem je to što su na sličan način napravljeni i hrvatski grb, novčanice, putovnice, osobne iskaznice, pa čak i poštanske marke, tako da je zastava samo dio problema koji je kudikamo širi.