Nacional otkriva zašto su teze koje USKOK iznosi o velikoj količini novca pronađenog u stanu bivše tužiteljice Mirele Alerić Puklin i u vezi s odavanjem informacija Piruški Canjugi u predmetu Agrokor, međusobno kontradiktorne te bi mogle pasti na sudu
Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) našao se pred još jednom ozbiljnom blamažom zahvaljujući dvjema otkrivenim aferama i dvjema istragama koje je upravo to tijelo pokrenulo u razmaku manjem od godine dana. U ta dva slučaja, naime, USKOK iznosi poprilično kontradiktorne tvrdnje, dokazi koje predlaže u međusobnom su konfliktu i po svemu sudeći poništavaju teze samih tužitelja, odnosno, predstavljaju konkretnu prijetnju da barem jedan od tih predmeta neslavno propadne u konačnoj, sudskoj fazi. Riječ je, s jedne strane, o aferi Janaf s bivšim direktorom te državne tvrtke Draganom Kovačevićem kao centralnom figurom, a s druge strane, o slučaju curenja tajnih podataka iz istrage kriminala oko Agrokora, zbog čega su nedavno uhićeni bivša zamjenica zagrebačkog županijskog državnog odvjetnika Mirela Alerić Puklin, njen suprug Goran Puklin, bivša direktorica u toj kompaniji Piruška Canjuga i druge osobe. U sredini, između tih dvaju procesa, nalazi se ogroman novčani iznos od oko četiri milijuna kuna – preciznije, 2.593.800 kuna, 247.200 eura i 20.000 švicarskih franaka – svojedobno pronađen u stanu obitelji Puklin.
USKOK će imati velikih problema dokazati da taj novac doista pripada Draganu Kovačeviću, kako je dosad tvrdio, te da nije povezan s aferom curenja tajnih podataka iz istrage oko Agrokora, kako se u ovom trenutku također može razumno pretpostavljati. Istražitelji su u neprilici jer će, s jedne strane, i dalje dokazivati da milijuni kuna pronađeni kod Puklinovih zapravo ne pripadaju njima, dok istovremeno u kaznenom postupku koji se vodi protiv njih oni nisu imali ama baš nikakvu opipljivu imovinsku korist, iako se sumnja da su zainteresiranim osobama dijelili tajne informacije iz jedne od financijski najvećih afera u povijesti Hrvatske.
Prije točno godinu dana, neposredno nakon prvih hapšenja u aferi Janaf, USKOK je osumnjičio Puklina da je skrivao četiri milijuna kuna koje u stvarnosti pripadaju Draganu Kovačeviću. Kako su tvrdili neslužbeni izvori bliski istrazi, istražitelji su pratili Kovačevića i u jednom trenutku u tu mrežu upao je i Goran Puklin, kada su se 16. rujna njih dvojica našli na kavi. Istoga dana poslijepodne zabilježeno je kako Kovačević u garaži Ban centra parkira službeni automobil, sjeda u očevu Toyotu Hilux i odlazi u Slovensku 9, u famozni Klub, kamo dolazi i zaposlenik Kovačevićevih tvrtki Dražen Obradović zvani Dugi te odnosi crne torbe.
Sva trojica paralelno su praćena pa je u Samoboru locirana Toyota Hilux s 1,2 milijuna eura u različitim valutama, a daljnjim praćenjem ustanovilo se da su torbe završile u podrumskim prostorijama zgrade u Adžijinoj, gdje stanove imaju i Kovačević i Puklin, premda je ovaj prvi inače rijetko tamo zalazio. Te večeri ponovno su se sastali i razgovarali, a nešto kasnije Puklin je snimljen kako u više navrata silazi u podrum i provjerava jesu li vrata dobro zaključana. To je istražitelje navelo na zaključak da on zapravo čuva Kovačevićev novac.
USKOK će imati velikih problema u dokazivanju da sporni novac doista pripada Draganu Kovačeviću, kako je dosad tvrdio, te da nije povezan s aferom curenja tajnih podataka iz istrage oko Agrokora
Priča o pronađenim milijunima od samog početka djelovala je donekle neuvjerljivo, no USKOK je nastavio inzistirati na tvrdnjama o njihovu vlasniku. Nacional je već u listopadu prošle godine rekonstruirao ovaj krak afere i otkrio da su oni zapravo povezani s Goranom Puklinom, suprugom tada još uvijek aktivne i danas osumnjičene državne odvjetnice. Barem kako su svi osumnjičeni unisono tvrdili.
Pored toga, ustanovile su se velike dvojbe oko USKOK-ova vođenja ovog predmeta: prije svega, otkriveno je da su stan u Adžijinoj ulici istražitelji pretresli tek 29. rujna, gotovo dva tjedna nakon prvih uhićenja. Potom su se događaji počeli razvijati u njima nepovoljnom smjeru: sam Puklin izjavio je da se radi o njegovu novcu i potvrdio da je u stanu u kojem živi sa suprugom, zamjenicom županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, taj novac dulje držao u raznim torbama i omotnicama „samo kako na veći dio tog novca ne bi morao platiti porez na nasljedstvo, jer to ne smatra opravdanim“.
Rekao je da je to isključivo njegov novac koji je dijelom dobio od rodbine, a dijelom zaradio: da mu je tetak Stanko Španić, koji je bio imućan čovjek, pred smrt ostavio životnu ušteđevinu u iznosu od 378 tisuća eura u gotovini, potom da su mu Dragutin i Štefica Belovarac, njegovi također imućni rođaci, ostavili stan u Kozarčevoj i gotovinu u iznosu od 100 tisuća eura. Stan je navodno prodao, ali nije se odmah mogao sjetiti kada se to dogodilo. Rekao je i da je bio tajni član jednog trgovačkog društva pa je taj svoj tajni udio prodao i također zaradio znatan iznos. Sav taj novac držao je u stanu dulje vrijeme, dobio ga je još za života svojih rođaka i zato je smatrao da ne treba plaćati porez na nasljedstvo.
„Da se doista radi o Kovačevićevu novcu, Puklinu bi doista bilo puno komfornije da je to i priznao. Ovako će morati dokazivati porijeklo vlastite imovine, a način na koji je iznio obranu u neugodnu situaciju dovodi i njegovu suprugu, zaposlenu u Državnom odvjetništvu. Jer je teško povjerovati da ona nije znala koliko se novca nalazi u stanu u kojem prebiva. A sada se može propitivati i stvarno porijeklo tog novca. Uglavnom, Puklin je iznio obranu kojom sebe stavlja u puno neugodniji položaj nego da je rekao da je novac Kovačevićev. Što doista otvara legitiman prostor za zaključak da su istražitelji pogrešno povezali stvari. Naročito jer se Puklin doista mogao uplašiti i pokušati sakriti vlastiti novac nakon što ga je uspaničeni Kovačević kontaktirao i pitao zna li on preko supruge išta o tome sprema li se njegovo uhićenje“, kazali su još prije godinu dana upućeni pravnički izvori za Nacional. Vjerojatnom su naznačili mogućnost da se u torbama koje je prebacivao Obradović, osoba od povjerenja Dragana Kovačevića, zapravo nalazila poslovna dokumentacija i da je ona ubrzano sklanjana na sigurno jer je Kovačević počeo naslućivati da bi mogao biti uhićen.
Još od početka ustanovljene su velike dvojbe oko USKOK-ova vođenja ovog predmeta: otkriveno je da su stan u Adžijinoj ulici istražitelji pretresli tek 29. rujna, gotovo dva tjedna nakon prvih uhićenja
USKOK je od Državnoodvjetničkog vijeća još tada zatražio imovinsku karticu tužiteljice Mirele Alerić Puklin, kako bi provjerio je li njihova bivša kolegica sporni novac unijela u karticu kao imovinu bračnoga druga. U kategoriji „novčana štednja“ bilo je upisano da „ne postoji“.
Ovaj poduzetnik je naveo da ima dionice Uniona d.d. vrijedne 482.600 kuna koje je naslijedio, a bilo je vidljivo da mjesečno zarađuje oko 16 tisuća kuna i ima čak četiri kuće – tri u Zagrebu i jednu u Sukošanu, ukupne vrijednosti oko 5,5 milijuna kuna. Supruga je navedena kao vlasnica stana u Adžijinoj, gdje je sporni novac pronađen. Potom je podnijela zahtjev za razrješenjem.
Uhićenje Mirele Alerić Puklin zbog slučaja Agrokor proizišlo je iz afere Janaf jer su istražitelji ponovno češljali snimke tajnog praćenja i zaključili da imaju dovoljno dokaza za tezu o odavanju podataka
„Cijelu karijeru svoj posao obavljala sam moralno, etično, ažurno i kolegijalno, a u odnosu na događaj zbog kojega sam višekratno prozivana u javnosti, naglašavam da svojim radnjama ni u jednom dijelu nisam povrijedila dužnosti, obveze i odgovornosti postupanja zamjenika županijskog državnog odvjetnika. Novac pronađen u mojem stanu, koji koristi i moj suprug, nije novac Dragana Kovačevića, kojeg osobno i ne poznajem, već je to novac mog supruga“, službeno je objavila Alerić Puklin.
Njeno uhićenje s Piruškom Canjugom i ostalima u aferi curenja tajnih podataka iz istraga oko Agrokora, zapravo je proizišlo iz afere Janaf, godinu dana nakon izbijanja. Istražitelji su ponovno češljali snimke tajnog praćenja i zaključili kako imaju dovoljno dokaza za optužbu da je državna odvjetnica preko svoga supruga Gorana – koji je navodno u prijateljskim odnosima za Zlatkom Canjugom – Piruški Canjugi prosljeđivala informacije iz otvorenih istraga, ali i tajnih izvida kojima su se provjeravale sumnje u druga kaznena djela.
Također, navodno joj je čak i sugerirala kako se braniti pred USKOK-om i koje dokumente priložiti, a vremenski slijed tu se izuzetno dobro poklapao. U ovom dijelu priče istražitelji su sami sebi iskopali zamku jer će na sudu sada morati tvrditi i dokazati da je Puklin čuvao novac Dragana Kovačevića i zbog toga sam sebe izložio kaznenom progonu, dok je, s druge strane, sa suprugom počinio ozbiljna kaznena djela i „probio“ pravosudni aparat, a da od toga nije imao ama baš nikakvu imovinsku korist.
Nobilo: ‘Piruška Canjuga nikada nije upoznala bračni par Puklin, sve je ovo zbog povlačenja optužnice u Agrokoru’
Odvjetnik Piruške Canjuge Anto Nobilo tvrdi da je jedini smisao uhićenja njegove klijentice bilo skretanje pažnje javnosti s blamaže DORH-a zbog povlačenja optužnice u slučaju Agrokor. Trebalo je na taj način spriječiti saslušavanje vještaka Ismet Kamala, nakon što se ispostavilo da su vještaci koje je DORH angažirao istovremeno bili angažirani i za Privremenu upravu Agrokora i bili u teškom sukobu interesa.
“Kad sam to jutro u 6 sati bio obaviješten da je u tijeku uhićenje moje klijentice Piruške Canjuge, nisam isprva mogao povezati zašto se to radi. No, ubrzo sam doznao da je isti dan povučena optužnica u slučaju Agrokor i onda mi je sve bilo jasno. Informacije za koje DORH tvrdi da ih je moja klijentica dobivala od tužiteljice Mirele Alerić Puklin posve su irelevantne i nebitne, a mi smo ih imali najmanje godinu dana prije no što ih je moja stranka navodno dobila od Mirele Alerić Puklin. DORH, dakle, nema nikakvih dokaza za svoje optužbe. Moja stranka ne poznaje gospođu Puklin i uopće nisu imale međusobnu komunikaciju tako da ni u tom smislu nema dokaza”, rekao je Nobilo za Nacional. Na pitanje na temelju čega je onda DORH iznio te optužbe, odvjetnik tvrdi:
“Na temelju njihove procjene da je to bilo u interesu Piruške Canjuge pa da je onda valjda ona to potakla. Ali tu jednostavno nema ničega. Piruška Canjuga nikada nije upoznala bračni par Puklin, nemaju međusobne telefonske komunikacije, ništa. Tužiteljstvo tvrdi da su se sporne radnje odvijale od studenoga 2018. do veljače 2019., a mi smo tada već odavno imali uvid u spis. Dakle, sve je to napravljeno prije no što se, prema navodima tužitelja, javila Mirela Alerić Puklin. Tko je tu lud?”
Sve je to, smatra Nobilo, bilo isključivo u funkciji prikrivanja onoga što se događalo u kontekstu optužnice u slučaju Agrokor i tvrdi čak da ga ne bi čudilo da se tužiteljica Mirela Alerić Puklin u tom slučaju sada pojavi kao neugodan insajderski svjedok. “Naime, u jednom drugom slučaju gdje USKOK kazneno progoni svoju bivšu kolegicu koja je bila na višoj funkciji od zamjenice državne odvjetnice Puklin, sve je napravljeno bez pritvora. U ovom slučaju krenulo se s pritvorom, a iz činjenice da me ujutro prvi nazvao novinar koji ima odlične izvore informiranja u DORH-u, zaključujem da je DORH pustio informacije o uhićenju u medije, tj. da je pritvor protiv moje klijentice i bivše tužiteljice bio isključivo u funkciji prikrivanja blamaže vezano za povlačenje optužnice. Nema pravnih razloga koji bi postupkom protiv Puklin mogli opravdati povlačenje optužnice”, smatra Nobilo.
Nobilo tvrdi da je optužnicu protiv Todorića i ostalih DORH morao povući jer su pod svaku cijelu htjeli izbjeći saslušanje vještaka Ismeta Kamala pred optužnim vijećem Županijskog suda u Zagrebu. Nacional je prošlog tjedna objavio dokaze da je Ismet Kamal iz KPMG-a Poljska za vještačenje u slučaju Agrokor za koje mu je DORH iskeširao 8,6 milijuna kuna platio hrvatskom uredu KPMG-a oko 5,4 milijuna kuna, da je taj isti hrvatski KPMG istovremeno radio za Privremenu upravu Agrokora i u manje od dvije godine naplatio iznos od čak 116 milijuna kuna.
Nobilo smatra da sve te činjenice, uz druge dokaze, upućuju da je DORH “preporuku” za angažiranje Ismeta Kamala morao dobiti iz srca samog Agrokora, odnosno tadašnje Privremene uprave na čelu s Antom Ramljakom.
“Ramljak je prvi podigao kaznenu prijavu protiv Todorića i postao oštećenik u tom predmetu. On je taj koji je županijskoj državnoj tužiteljici Sani Ljubičić dao ime Ismeta Kamala jer je Ismet Kamal godinama radio za KPMG Hrvatska, a KPMG za Privremenu upravu, gdje su KPMG i ekipa. Siguran sam da tužiteljica Sani Ljubičić, koja je potpisala ugovor o vještačenju, nikad nije čula za ime Ismeta Kamala. Osim toga, Kamal je i prije radio za Agrokor. Dakle, Sani Ljubičić je potpisala ugovor s Ismetom Kamalom i u tom ugovoru je napisala da neće otkrivati identitet vještaka, a to onda znači da je bila svjesna da će netko drugi raditi izvješće. Inače, ako je mislila da će ga raditi Kamal, zašto se obvezala da neće otkrivati imena vještaka. A Sani Ljubičić je bila mentorica ovim tužiteljicama iz Županijskog državnog odvjetništva i mozak koji vodi taj proces. Smiješno je kako se sad tužiteljice pravdaju da nisu mogle znati za sukob interesa jer je svaki od revizora dao izjavu da je nepristran. To se inače tako radi, na časnu riječ”, ironično je komentirao Nobilo.
On smatra da se u slučaju Agrokor, uz punu asistenciju DORH-a, došlo do potpuno nezakonite situacije. “Privremena uprava podnosi kaznenu prijavu. U kaznenom postupku dobiva status oštećenika – stranke u postupku. Postavlja ogromni odštetni zahtjev prema okrivljenicima i u konačnici daje svoje revizore koje plaća 116 milijuna kuna, da budu ‘nezavisni’ vještaci i da stvore ključni dokaz na kome počiva cijeli kazneni postupak protiv Ivice Todorića i dr. Gdje je tu pošteno suđenje? U kojem ozbiljnom kaznenom sustavu tako nešto može proći? To je čisto kršenje zakona uz sudjelovanje vrha DORH-a”, zaključio je Nobilo.
Komentari