Objavljeno u Nacionalu br. 805, 2011-04-19
Poduzetnik Danko Končar novac za kupovinu zemljišta u Istri, zbog kojeg je pritvorena njegova bivša suradnica Vinka Cetinski, osigurao je preko niza off-shore tvrtki s bahamskim i malteškim adresama uz pomoć panamskih odvjetnika
Kako vrijeme protječe, Danko Končar doima se sve zagonetnijim i proturječnijim poduzetnikom. To se može zaključiti na temelju dokumentacije koja djelomično otkriva kakvu je financijsku konstrukciju Končar koristio prilikom kupovine 354 parcele koje su u zemljišnim knjigama upisane kao oranice, šume, pašnjaci, livade, kuće, ruševine, dvorišta, štalice i vinogradi na području Istre. Ti dokumenti otkrivaju da je Končar za ulaganje u Istri koristio složenu poslovnu konstrukciju u kojoj je sudjelovalo nekoliko off-shore tvrtki. U poslovnim se transakcijama takve tvrtke često koriste ponajprije radi poreznih ušteda, a ugledne svjetske tvrtke koje se bave financijskim savjetovanjem upravo na strukturiranju takvih transakcija vrlo unosno zarađuju. Međutim, off-shore tvrtke su se tijekom posljednjih 20-ak godina u Hrvatskoj često koristile i kao pokriće za pranje novca, pa je njihova pojava u najavljenim velikim investicijama u Hrvatskoj i dalje intrigantna. Naročito se takve intrigantne primisli pojavljuju u situacijama kada se u Hrvatskoj, gotovo niotkuda, pojave dotad nepoznati poslovni ljudi koji se počnu predstavljati kao izuzetno bogati poduzetnici koji u Hrvatsku žele investirati stotine milijuna eura. Danko Končar jedan je od tih donedavno skoro posve anonimnih poslovnih ljudi, koji je hrvatskoj javnosti postao poznat kada je počeo najavljivati da će svojim kapitalom pokušati spasiti posrnula hrvatska brodogradilišta. Neko vrijeme lobist i savjetnik mu je bio bivši glasnogovornik Vlade Ratko Maček.
Končar je u međuvremenu postao suvlasnik Uljanik plovidbe, a upustio se i u natjecanje da investira u još neka brodogradilišta. Počeo je svojevremeno i dubinski snimati utjecajnu hrvatsku izdavačku kuću Europapress holding, a spominjalo ga se i kao kupca nekih manjih lokalnih medija. Sve navedeno označavalo ga je kao trenutačno možda i najambicioznijeg ulagača u Hrvatsku. Onako gotovo usput, počelo se u sjeni tih velikih najavljenih investicija pisati i o njegovim velikim ulaganjima u posao s nekretninama u Istri, što je nedavno privuklo veliku pozornost javnosti jer je on optužio svoju donedavnu suradnicu Vinku Cetinski i još nekoliko osoba da su ga prilikom tih ulaganja prevarili za milijunske iznose. Končar je u suradnji s Mirkom i Vinkom Cetinski u Istri kupio više od tisuću hektara zemljišta, a investirao je i u kupovinu zemljišta na Cresu. On tvrdi da je u Hrvatsku dosad uložio više od 100 milijuna eura. Najveći dio tog zemljišta je poljoprivredni, a kupio je i neka napuštena sela i kuće, koje namjerava preurediti i iznajmljivati turistima visoke platežne moći. Končar računa da će u Istri u prvoj fazi urediti oko tisuću stancija te da će njihovi gosti u najskromnijoj varijanti trošiti tri tisuće eura mjesečno, što bi značilo prihod od 36 milijuna eura godišnje ako bi sezonu uspio produžiti na cijelu godinu. Na putu realizacije tih projekata Končar je u Istri investirao i u podizanje maslinika i vinograda. Zasadio je i 750 maslina u okolici Vodnjana. Končar je već investirao i u vinski biznis. Kupio je tvrtku Agro Ferneti, doveo nove stručnjake i priprema promjenu imena svojih vina u Capo. Tvrdi da je milijun eura uložio u suvremenu tehnologiju i drvene bačve, a sve su to za njega odradili supružnici Vinka i Mirko Cetinski. Končar je nedavno optužio Vinku Cetinski da ga je prevarama, u dogovoru s drugim ljudima, oštetila za milijunske iznose. O tom sukobu nedavno su mediji počeli iscrpnije izvještavati jer je Vinka Cetinski, zajedno sa nekolicinom drugih, pritvorena. Počelo se stoga izvještavati o tome što o tim optužbama imaju za reći izravno ili neizravno prozvani članovi poznate hrvatske obitelji Cetinski, koji su tek uslijed nevolja koje su ih snašle počeli javno sumnjati u poslovni integritet i namjere ionako vrlo samozatajnog i zagonetnog Danka Končara.
U jeku Končareva intrigantnog poslovnog i javnog razilaženja s obitelji Cetinski, Nacional je uvidom u zemljišne knjige došao do dokumentacije koja otkriva zagonetnu konstrukciju Končareva poslovnog ulaganja u Istri. Riječ je o Sporazumu o osiguranju novčane tražbine osnivanjem založnog prava na nekretninama. Taj su sporazum sklopile Končarova tvrtka Kermas ulaganja i RCS Trading Corporation Limited. RCS Trading Corporation Limited je off-shore tvrtka, registrirana u bahamskom uredu panamske odvjetničke tvrtke Aleman, Cordero, Galindo & Lee. RCS Trading Corporation Limited zastupa Končarova sestra Danica Žagmešter. Panamska odvjetnička tvrtka Aleman, Cordero, Galindo & Lee. osnovana je 1985. i otad se afirmirala kao jedna od vodećih panamskih odvjetničkih kuća koje se bave trgovačkim pravom. Spomenuti odvjetnici naročito su se specijalizirali u osnivanju i upravljanju off-shore tvrtkama i zakladama, a te usluge pružaju kroz svoje poslovne filijale sa sjedištima na Britanskim djevičanskim otocima, u Luksemburgu, Belizeu i na Bahamima. Ta odvjetnička tvrtka u Panami pruža pravne usluge brojnim vodećim stranim bankama i tvrtkama koje ondje posluju. Jedan od čelnih ljudi te tvrtke je Jaime Eduardo Aleman, rođen u Panami 14. studenoga 1953. Studirao je na američkim sveučilištima Notre Dame i Duke, a sa samo 25 godina postao je pravni savjetnik Inter-American Development Banke iz Washingtona. Tijekom 1984. i 1985. Aleman je čak bio i specijalni savjetnik tadašnjeg panamskog predsjednika Nicolasa Ardita Barlette, panamski ministar pravosuđa 1988. i predsjednik panamske međunarodne odvjetničke asocijacije od 2000-3. S adrese bahamskog ureda te panamske odvjetničke tvrtke, gdje se nalazi sjedište tvrtke RCS Trading Corporation Limited, u Hrvatsku je pristiglo 20 milijuna eura. Taj se iznos plasirao u vidu pozajmice koju je RCS Trading Corporation Limited posudio Končarevoj tvrtki Kermas ulaganja sa sjedištem u Rovinju. Iz sporazuma između tih dviju tvrtki vidi se da je riječ o nenamjenskom kreditu s nepromjenjivom kamatnom stopom libor+2 posto godišnje, koji se daje na rok od 10 godina uz poček plaćanja od godinu dana. Period od godinu dana počeka s otplatom istekao je u veljači ove godine i gotovo se podudara s početkom poslovnog razlaza Končara i obitelji Cetinski. Kredit je, naime, sklopljen 5. veljače 2010, a potpisali su ga Danica Žagmešter i Vinka Cetinski, kao ovlaštene osobe dviju tvrtki.
Od veljače 2010. tvrtka RCS Trading Corporation upisala je hipoteku nad nekretninama koje su kupljene na području porečkih katastarkih općina Kršete, Petrovija, Bačva, Baderna Dračevac, Gradina, Kaštelir, Lovreč, Sveti Ivan, Vižinada i Žbandaj, pulskih katastarskih općina Filipana, Juršići, Šaini, Štokovci i Svetvinčenat te rovinjskih katastarskih općina Bale, Mrgani, Rovinj, Rovinjsko selo, Sošići i Žminj. Tvrtku Kermas ulaganja, koja je primila pozajmicu od 20 milijuna eura, osnovala je također jedna off-shore tvrtka, Kermas Holding Limited, sa sjedištem na Malti. Ovlaštene osobe u tvrtki Kermas ulaganja su Danko Končar, Danica Žagmešter i Vinka Cetinski, i sve tri osobe imaju funkciju direktora. U tvrtki RCS Trading Corporation, koja je u Hrvatsku plasirala 20 milijuna eura pozajmice, direktori su također Danica Žagmešter i Danko Končar te Anto Radman. Ta je tvrtka osnovana 16. rujna 1997. s temeljnim kapitalom od pet tisuća dolara. Potvrdu da ta tvrtka uredno posluje izdala je panamska odvjetnička tvrtka Aleman, Cordero, Galindo & Lee. U dokumentaciji koja je u posjedu Nacionala nedostaje informacija otkud panamskoj tvrtki s osnivačkim kapitalom od pet tisuća dolara, čak 20 milijuna eura za pozajmicu koja se plasira u Hrvatsku. Moguće je da su te informacije sadržane u nekim drugim bankarskim dokumentima, ali su oni zasad nedostupni. Zasad nema ni odgovora jesu li mjerodavne hrvatske institucije adekvatno provjerile porijeklo tog kapitala. To je pitanje Nacional postavio Goranu Veljoviću, odvjetniku koji zastupa Danka Končara. Na adresi Veljovićeva odvjetničkog ureda u Puli sjedište je 29 tvrtki koje je osnovao Kermas Holding Limited s Malte. Nacional je stupio u kontakt s Goranom Veljovićem, odvjetnikom koji zastupa Danka Končara, i zamolio ga da pojasni ishodište kapitala koji je Končar kroz pozajmicu plasirao u Hrvatsku. Veljović je obećao da će u što skorijem roku kontaktirati Končara te da će s njime o tome razgovarati i pokušati osigurati odgovor na postavljeno pitanje.
Međutim, zbog Končarevih obaveza taj odgovor nije uspio stići do redakcije Nacionala do zaključenja ovog teksta. Ne ulazeći u bilo kakvo prosuđivanje o otvorenom pitanju porijekla kapitala koji se kroz Končarove tvrtke plasirao u Hrvatsku, iz dokumenata u posjedu Nacionala može se zaključiti da je Končar vrlo promišljen poslovni čovjek, koji brigu o strukturiranju svojih financijskih ulaganja povjerava međunarodnim odvjetničkim uredima koji su usko specijalizirani za porezno savjetovanje i off-shore poslovanje. U svjetlu tih spoznaja još je zagonetnije kako je moguće da si je dopustio da ga u Istri naoko vrlo banalno prevare osobe kojima je povjerio ulaganje u posao s nekretninama. U svjetlu te afere počeli su do javnosti polako dolaziti i neki proturječni podaci o Končarevoj platežnoj moći. Protiv Končara su neke tvrtke povele sudske postupke zato što on nije platio dospjele obaveze. Nacional je dobio uvid u dio poslovne komunikacije između Končara i tvrtke koja od njega želi naplatiti nekoliko stotina tisuća eura.
Iz tih se dokumenata vidi da Končar ne spori da postoje poslovni odnosi između njega i te tvrtke, ali se Končar u tim dokumentima ispričava zbog neplaćanja dospjelih obaveza. Otprilike u isto vrijeme kada je u Hrvatsku plasirao desetke milijuna eura preko off-shore tvrtki, Končar je u toj poslovnoj komunikaciji tvrdio da dospjele obaveze u tom poslu ne može podmiriti zato što je u svijetu nastupila velika ekonomska kriza, pa banke nikome ne daju kredite. Končar je, navodno, autentičnost tih dokumenata osobno potvrdio na sudu. Usporedo s time, on je nastavio ulagati milijunske iznose u nekim drugim poslovnim projektima. Sve već ranije navedeno Končar je upotpunio dodatnom kupnjom milijuna četvornih metara na području Barbarige i Dragonere, za 80 milijuna eura. Končar je najvjerojatnije ulaganjem u taj projekt prije svega htio zaraditi i povezati ga s drugim svojim lokalnim investicijama. Međutim, on je tim ulaganjem možda pomogao i da se zatvori jedna krajnje sumnjiva transakcija povezana sa aferom Hypo banke, u kojoj su sudjelovale brojne hrvatske poznate javne osobe uključujući pritvorenog bivšeg premijera Ivu Sanadera. Upućeni poslovni krugovi tvrde da je realizacijom te transakcije Končar produbio svoje poslovne odnose sa Antom Nobilom i ljudima uključenim u poslovni projekt kupnje većeg broja nekretnina Hypo Consultantsa. Tvrdi se da je među tim ljudima i osebujni poslovni čovjek Mićo Carić, koji je nakon Končareva poslovnog razilaženja s obitelji Cetinski navodno postao glavni Končarov poslovni savjetnik za ulaganje u nekretnine.
Komentari