Rođen je 4. svibnja 1939. godine u Jeruzalemu. Kao sin jedinac u obitelji porijeklom iz Istočne Evrope koja se dolaskom u Palestinu na vrijeme spasila od europskog nacizma, Amos je ponio na leđima terete prethodnih naraštaja i očekivanja.

Bio je svjedok rađanja izraelske države, muka s engleskim okupatorima i arapskim susjedima, dolaska izbjeglicama iz Europe i iz arapskih zemalja, jordanskim snajperima, ali i odmazdama izraelskih vojnih formacija i nepravdama prema arapskim susjedima. Pisao je o ratu koji je iz obrambenog i gole borbe za život prešao u osvajački, što ga je odmaklo od nacionalizma.

“Nikad nisam izgubio vjeru da ćemo živjeti zajedno. Ne. Nikad. Imao sam 14 ili 15 kad sam shvatio da je glavni izbor koji čovjek u životu ima izbor između kompromisa i tvrdoglavog fanatizma. Tako je to ne samo u politici, nego u životu općenito, u braku, u odgoju djece. Vjerujem u kompromis. I u politici i u privatnom životu. Kad kažem kompromis, ne mislim na kapitulaciju. Ne mislim na ono ‘okreni i drugi obraz’. Kompromis znači da se s drugim sretnete negdje na pola puta.”